Strpljen-spašen, stara je narodna mudrost.
Uvijek je tako, jer sve što radiš, traje. Treba čekati. Najljepše je kada drugi odrade posao za tebe. Pa se lijepo zavališ u fotelju, uzmeš nekakve grickalice, pri ruci ti je boca rashlađenog vina, mineralna, pa grickaš i pijuckaš i gledaš kako drugi rade.
Pranje veša baš i nije napet posao.
Mislim da je poprilično monotono sjediti pred vešmašinom, i blejati kroz staklo kako se onaj glupavi bubanj okreće lijevo – desno.
Osim, ako rublje ne pere HDZ.
Pranje prljavog rublja u SDP-u nije ni približno tako napeto, valjda im je, ma sigurno jest, vešmašina lošija, jer, nemreš za osam godina rada napravit toliko prljavog veša, koliko se može za skoro dvadeset.
Evo kako to izgleda:
Prvo ide pretpranje sa namakanjem.
Bubanj se okrene na lijevo pa:
Zanimljivo je da se šampion abortusa, kako se sam Milinović hvalio u medijima, odjednom poziva na Istanbulsku konvenciju.
Onda onaj zastoj od sekundu dvije, pa se okrene u desno pa:
Da, ja jesam šampion abortusa. I zbog toga se danas kajem. Čovjek griješi u životu. U sklopu specijalizacije prije 20 godina sam radio i to. Priznajem tu svoju grešku. To bi isto bilo kao da ja kažem zašto je Andrej Plenković stjecao znanja u Bruxellesu i Londonu, zašto se ’91. nije stavio na raspolaganje domovini kao ja i još neki?
To je bilo pretpranje sa namakanjem, ili je to ipak bilo umakanje?
Ne znam, valja sjediti i čekati, uvjeren sam da neće biti dugo.
Jer, i Lovro Kuščević posve sigurno ima nešto za reći, a kada on progovori, onda je pravo veselje.
