Hrvatska ima oporbu
Nakon glasanja na izvanrednoj sjednici Sabora prošle subote mnoge stvari su jasnije.
Hrvatska ima opoziciju kako je to lijepo, kratko i jasno napisala na Twitteru Jadranka Kosor.
Hrvatska ima oporbu
Nakon glasanja na izvanrednoj sjednici Sabora prošle subote mnoge stvari su jasnije.
Hrvatska ima opoziciju kako je to lijepo, kratko i jasno napisala na Twitteru Jadranka Kosor.
Izvanredna sjednica: “Prvi put smo u ovom sazivu vidjeli da Hrvatska ima oporbu” https://t.co/wpslXGbX5Z
— Jadranka Kosor (@_Jadranka_Kosor) July 25, 2023
Politički razjedinjenu, ideološki vrlo šarenu, ali rezolutno i jasno ujedinjenu u borbi protiv najvećeg zla.
Vladavine i načina vladavine Andreja Plenkovića, koji je Hrvatsku u potpunosti podčinio prvenstveno svojim interesima. Čak ne niti interesima HDZ-a, nego interesima uskog kruga vodećih HDZ-ovaca i sponzora HDZ-a. Pretvorio je HDZ u taoca.
Svoje osobe.
Ne tako davno tvrdio je da stranka ne smije biti talac jedne osobe.
Andrej Plenkovića resi osnovna karakteristika lošeg managera. Vrhunski manager okružuje se prvoligašima, a tipovi kalibra Andreja Plenkovića okružuju se ljudima koje zajedničkim imenom možemo nazvati niskopišaća garnitura.
Znanje i poštenje, što je to?
Ljudi manjkavog znanja, moralno dvojbeni, ali zato nedvojbeno intelektualno vrlo potkapacitirani. Postoje ministri u Vladi Andreja Plenkovića kojima u poduzećima koja žive od prodaje svojih proizvoda i usluga ne bi na upravljanje dali ni mali ručni viličar. Pa da njime kormane. Možda ipak onaj obični, bez pogona na struju. Ali da ih navlače tamo gdje nema nikoga, prazne. Da što ne rabiju. Ili ne ukradu.
Tipovi kojima ne bi ni viličar ručni, onaj sasvim mali, dali na upravljanje, upravljaju državom.
Ali, ti tipovi imaju vrlo važnu, jedino važnu odliku. Beskrajnu odanost, jer su svjesni da u životu ne bi mogli raditi niša od čega bi preživjeli. A samo radi odanosti postali su ministri u vladi Andreja Plenkovića.
Sve njih resi jedna velika stvar. Beskrajna odanost velikom vođi.
Nesposobni ministri, saborski zastupnici koji za sobom vuku korupcijske repove. Ljudi čije društvo svaki imalo pošten čovjek izbjegava. To je sustav koruptivne hobotnice na kojem počiva Vlada Andreja Plenkovića. Ne počiva na radu, poštenju, pravednosti. Samo lojalnosti vrhovnom vođi i podržavanju daljnjeg srljanja društva u propast.
Ako vam dragi moji nije jasno, valja jasno i glasno reći.
Državu koja je krađom i neznanjem postala mjestom nedostojnom za pristojan život vode šepavi mravi.
Povih dana održavala se sjednica. Izvanredna sjednica Sabora koju je sazvao predsjednik Republike, Zoran Milanović.
Izvanredna sjednica Sabora
Sastao se stotinu pedeset i jedan zastupnik koje su pred tri godine izabrali građani. Izabralo ih je 1.666.907 građana koji su predali važeće listiće.
Odmah da kažem, prvo sam uočio te tri šestice.
Nije to bez vraga. Siguran sam.
Izvanredno zasjedanje Sabora sazvao je tip koji je iste godine, nekoliko mjeseci ranije dobio 1.034.389 glasova. Sam. Svojim imenom, prezimenom. I karakterom.
Kako bi to nazvao Zdravko Mamić, mučki i još svakako. Samo su glasali. Ili čak ni to.
Puno stvari je isplivalo na površinu. Umreženost Pavla Vujnovca, trenutnog vlasnika svega i svačega u Hrvatskoj sa svim velikim strankama, ne samo HDZ-om i Domovinskim pokretom.
Do kakvog apsurda je Plenković doveo državu, dovoljno je reći da su o stanju u pravosuđu koje je blokirano, odlučivali i raspravljali tipovi kojima na zidu dnevne sobe uokvirena visi optužnica zbog plačke i pogodovanja. Raspravljao je i to vrlo aktivno vrlo važan sudionik zloglasnog SMS dopisivanja kojem su se sudionici zahvaljivali s Hvala Kruno.
Tipovi koji bi morali trunut u zatvoru, sjede u Saboru i odlučuju o funkcioniranju pravosuđa.
To je Hrvatska kakvu je stvorio Plenković.
Strah
Prvi put od kada pratim sjednice Sabora, a pratim ih, čini mi se oduvijek, osjetio sam nelagodu.
Nekakav čudan strah.
HDZ, stranka pravomoćno osuđena za kriminal, odavno me ne može iznenaditi ničim.
Dovoljno sam se života naživio pa sam uspio naučiti da s HDZ-om nema dna. Dno ne postoji.
Kao da smo u Svemiru. HDZ nas je uveo u Svemir. Beskraj pljačke, podlosti i svih opačina. Teško je sjetiti se bilo kojeg zastupnika koji nije u javnosti spominjan po nekakvim aferama.
Čak ni kasnovečernja deračina Nade Murganić Daliji Orešković, obraćanje riječima Reci, što sam ja to ukrala, ostala je bez odgovora, jerbo je Dalija dobila treću opomenu i diskvalificirana.
Gadljivije no što je gadljiva pljačka plina.
A bilo je dovoljno samo reći jedu riječ.
Čokoladu.
Histerične napadaje u obrani svog poštenja dobila je saborska zastupnica koja je čokolade namijenjene kao božićni poklon siromašnoj djeci u domovima, ukrala i poklonila je djeci bogatih roditelja u nekakvom fensi šmensi vrtiću.
Gospođa Nada je HDZ varijanta Superhika. Otimlje siromašnima da bi debelim i bogatim mazala vrat.
I slijepom cucku bi kost otela.
A prepun je Sabor takvih.
Ja se gospođe Nade ne bojim, ne bojim se ni njenih stranačkih jataka. Ne bojim se ni one gospođe u kolicima koja je ne tako davno svojim glasom ustegla prava drugima u kolicima.
Jer Svemir nema dna. A HDZ nas je uveo u Svemir.
A opet bojim se.
Bojim se točno određenih ljudi, ako ih se tako može nazvati.
Bojim se tipova koji se odazivlju na imena:
Ačkar, Krešimir
Bilek, Vladimir
Hrelja, Silvano
Jankovics, Robert
Jeckov, Dragana
Kajtazi, Veljko
Klasić, Darko
Lekaj Prljaskaj, Ermina
Milošević, Boris
Pupovac, Milorad
Radin, Furio
Štromar, Predrag
Zekanović, Hrvoje
Neki od njih u Sabor su ušli kao zaštitnici manjina. Da bi u svakoj prilici stali na stranu protivnu manjima i slabijima. Sada su to bile zaposlenice na sudovima, prije su bili invalidi. Sutra će biti nešto treće.
Bojim se tipova koji evidentnu pljačku moje domovine, toliko jednostavnu, toliko bahatu i bezobraznu da bi je shvatilo i dijete od šest godina brane. Zaogrnuti u nekakve manjinske plašteve i manjinske zastave.
Nacionalne manjine su bogatstvo svakog naroda. A predstavnici nacionalnih manjina ružna su krasta na lijepom licu Hrvatske.
Ružna krasta nemorala, lopovluka, korupcije.
Oni su branitelji kriminala i lopovluka. Revni podražavatelji velike većine zala koja se događaju u ovom društvu.
Ako mislite da je ovaj moralni otpad jedino čega se bojim, niste u pravu.
Bojim se i tipova koji se odazivlju na ime:
Bajs Damir
Dračevac Renata
Dretar Davor
Nađ Vesna
Penava Ivan
Škoro Miroslav
Vrkljan Milan
Vučemilović Vesna
Ljudi koji u ključnom trenutku za državu nisu glasali. Jer ih se to sve skupa ne tiče. Ili pljačku podržavaju.
Ljudi koji su izabrani da govore, šutjeli su. Iznevjerili su svoje birače.
Sramotno.
Ja se bojim ljudi koji spoznaju zlo. Ali mu se ne suprotstavljaju.
Vjerojatno zato jer su i sami zli. A postoje brojne stvari iz prošlosti upravo tih ljudi koji i pokazuju njihovo pravo lice.
Koje je zlo.
I vjerujem, ipak se nadam, da ćemo kad dođe vrijeme učiniti sve da to zlo više nikada ne bude izabrano. Naravno, umjesto njih doći će drugo zlo.
Jer Hrvatska drugačije ne može.
Da može, odavno ne bi birali takve.
