Dobio sam poziv da se učlanim u jednu FB grupu. Pa sam odgovorio!
Zahvaljujem na pozivu, ali ga ne mogu prihvatiti, naime, ja sam vrlo loš član bilo kojeg mirnog stada, jer sam od rođenja i u profesionalnom životu uvijek predvodnik čopora.
Tako živim cijeli život, kasno je mijenjati se.
Što se tiče čitanosti portala, tu je priča malo složenija.
Dakle, portal je, a moja je namjera kad-tad (ne pričam o godinama, nego mjesecima, u potpunosti se maknuti sa FB), odnosno pisati samo i isključivo na portalu.
Zasada je to riješeno tako da se svaka objava automatski šera na FB, šera se i „pretplatnicima“ mailom, to se naime, samo zove pretplata, ali je besplatno. Šera se isto tako automatski Viberom i Whatsappom.
Dakle, sada sam pogledao statistiku, nemam puno pretplatnika, 238, to su oni koji su se upisali mailom i dobivaju svaku objavu na mail,Viberom i Whatsappom dijeli se iz aplikacije malo, oko 60 puta po članku.
Sve ovo vam pišem da pojasnim neke stvari.
Naime, prema statistici Google Analyticsa, ali i samog WordPressa, koji bilježe sve klikove, preko 85% čitatelja, pristupa portalu direktno, BEZ FB-a.
U posljednjih mjesec dana, 24,862 čitatelja su otvorila članke više od dvadeset puta u različitim danima. Dakle, stalna čitalačka publika postoji.
Odite u Sabor, odite u gradsku skupštini bilo kojeg grada, odite u općine, pitajte ljude nasumce, pa ćete vidjeti koliko i tko čita, ako ne vjerujete meni. .
Portalu se pristupa ne preko FB, nego po sistemu, sjedneš i ideš čitati novine. Pa se valjda, pojma nemam, pokoji zajebe i otvori i Spectatorblog.
Da demistificiram brojku od 40.000 čitatelja, koja to nije, bilo je oko 38.900, najveća posjeta na članku Hrvatska bez lica,
Sve to u pet dana.
Sada je na tom članku oko šezdeset tisuća, ali članak se kiseli već jako dugo, pa to niti ne smatram ozbiljnim podatkom, jer vjerojatno neko samo otvori ili zatvori.
Dakle, FB nije ono što je meni nekakva dugoročna orijentacija.
Posebno sam ponosan na jednu činjenicu.
Portal je moj, domena i sivi troškovi su moji. Samo moji.
Doduše, sada imam nekakve reklame, ali sve je to više-manje sranje, lova taman za kupit mikić.
Te činjenice mi daju za pravo pisati o svima, lijevima, desnima, gornjima, donjima, bez ikakvih ograničenja.
I kritizirati ali i sa zadovoljstvom pohvaliti, ako je nešto dobro.
Po mojim moralnim mjerilima.
Moja politička orijentacija je od kada znam za sebe lijeva, ja je nikada nisam skrivao, niti je ne mislim skrivati.
Tako sam odgojen, tako su odgojena moja djeca.
Imaj svoj stav, poštuj tuđi.
Ime Spectator?
Moram priznati, da sam se jako dvoumio oko naziva Promatrač, ali me ubilo u pojam ono Č, jer na nazivu portala bilo bi Promatrac, što mi nekako kilavo zvuči.
Beskrvno. A i malo mi je vulgarno, ako znate što mislim.
Nikada ne bi postojao portal da nisam s vremenom shvatio pravu istinu o SDP-u.
Ne kao ideji, koju je još u to vrijeme SDP nekako i zastupao, nego kao skupini naravno ne svi, ali jedan veliki dio, kokošara, potkupljivih, neprincipijelnih ljudi, koji svojim realnim neznanjem, poslovnim dosezima u životu ne bi mogli niti tačke na gradilištu gurati, a koji su se spletkama, podlostima i gadarijama svake vrste nagurali na pozicije koje lovu nose, od Sabora do nekog malog mjesnog ogranka, vrlo često, prebacujući se poput majmuna, sa grane na granu.
Moram priznati, bez imalo namjere da Vas uvrijedim, da sam upravo u Vašoj grupi vidio podosta tih ljudi, imenom i prezimenom, koji su opisani mojim riječima
To nije socijaldemokracija, niti će ikada biti.
Jedan dio stranke na žalost čine upravo takvi, drugi dio čine ideološki udaljeni od SDP-a, sve skupa je to, dragi gospodine, sprdnja.
O kojoj ja imam punu slobodu pisati na svom portalu, nesputan bilo čime.
Svi oni koji kalkuliraju nekakvim pretpostavkama, o tome tko je Spectator, koliko nas piše, naime od svibnja do danas napisano je preko pet i pol tisuća kartica teksta, neki čak navode i nekakve detalje o potencijalnim Spectatorima, mogu im reći, da ja imam svakakvih podataka, kad kažem podatak je on pisano potvrđen nekakvim dokumentom, o svima njima.
Sve su to ljudi u godinama, pa bi trebali biti ozbiljni i pametni ljudi.
Ne znam, kada i u kojoj prilici su oni ikada vidjeli da ja kao Spectator ili kao Petar Jebivjetar, ili Hrvoje Ivanović klikćem crveni gumb OBJAVI, pa da se nakon toga članak pojavi na portalu.
Točno osam ljudi zna da tko je Spectator, to su oni kojima sam ja priznao.
Niti jedan TOP POLITIČAR, čak niti jedan od onih koji su zaposleni na ime članstva u partiji ili koji dobivaju neku lovu od članstva u odborima, ne zna tko je Spectator.
Naravno da se vaše poimanje riječi TOP POLITIČAR umnogome razlikuje od mojega, je ja mislim da su vrlo velika večina od njih samo topovi, topuzine, a ne elita, kako Vi to smatrate.
Ja im priznao nisam.
Dakle, sve što ljudi rade je samo je pokušaj blaćenja svega i svakoga, ali predstavlja i klevetu nevinih ljudi, što je mislim, čak i utuživo.
Ja vrlo pazim da se ne dovedem u zonu nekakve tužbe radi klevete, pa nikada ne bih napisao da je nekakva ženska davno spavala sa svojim šefom. A je!
Premda poprilično vjerodostojne dokaze imam.
Dakle, da li to što piše portal, može napisati samo jedan čovjek, ili cijela redakcija, odlučite Vi.
Nije lako biti Spectator, puno je to čitanja, provjeravanja. Ponekad imam svu građu, počnem pisati, ali su mi neke stvar toliko nevjerojatne, da ih još jednom provjeravam.
Pisanje ide ovako.
Dobijem građu, građa se dostavlja isključivo mailom, onda slijedi čitanje, povezivanje, prodiranje u problem.
Kada sam shvatio priču, tek onda ide provjera. Provjerava se kod onih KOJI NISU poslali podatke, provjeravam kod ljudi koji su se prethodno javljali sa drugim stvarima.
Do sada mi se sa materijalima javilo 426 ljudi. Sve je uredno pohranjeno, sistematizirano i čeka na puotrijebu ili je već pisnao o tome.
Tek kada provjera prođe, onda pišem. Ponekad se neki podatak provjerava i do sedam osam puta, na različitim mjestima.
Ako ne prođe, pisanja nema!
Vjerujte mi, dug je i naporan posao. Vrlo dug.
Za pisati tračeve, zar ne?
Jer, osim jednog slučaja, davno još u studenom prošle godina, nisam imao prilike ispričati se bilo kome zbog iznošenja krivih činjenica.
A ja od isprike ne bježim.
Ali ispod časti mi je pisati o sitnim kokošarima, premda sam siguran da su upravo takvi su i doveli SDP na vrlo niske grane.
Želim vam puno uspjeha u vašoj grupi!
