Lijevi Štefanki, Desno Sredičko, postoje mjesta koja su smještena nekako na pola puta.

Između Nigdje i Ničega.

Ali i u tim mjestima žive ljudi. Svih uzrasta, Starci, djeca, bolesni i zdravi.

Nekako su po svojoj lokaciji, između Nigdje i Ničega, vezani za nedaleki Veliki Grad, kako bi rekao Mato Lovrak.

Vezani su poslom, školom, liječnicima, kupovnim, ma pola stvari koje obavljaju, mogu obaviti u Velikoj Gorici ili  Zagrebu.

Do Gorice ili Zagreba većina od njih dolazi javnim prijevozom, što je nekako i najlogičnije.

Od 1. listopada prijevoznička tvrtka Autoturist bez najave ukinula je liniju do mjesta Lijevi Štefanki i ostavila oko tisuću ljudi iz toga kraja da se sami snalaze za put do škole i posla. Razlog ove odluke objasnili su nam u samo jednoj rečenici.

– Autobus iz Velike Gorice do Lijevi Štefanki ne prometuje zbog premalog broja putnika, nema ekonomske opravdanosti jer nam je stvarao veliki gubitak

Posve je razumljiva briga poduzeće Autoturist za svoju bilancu, jer na kraju krajeva, lova koju gube nerentabilnošću je njihova, tu sentimenta nema.

Jer nemreš u RDG-u iskazati cifru od recimo 2,5 miliona kuna kao stavku sentiment i meko srce.

Odavno na ovim prostorima nema mekgo srca. Mi stariji se još i sjećamo, a ovi mlađi, e, oni su rođeni u svijetu tvrdog srca.

Naravno, nikad nema zla, koje ne donese neko dobro.

Naime, stanica ZET-ovog autobusa, okretište, dakle zadnja stranica nalazi se u samo šest kilometara udaljenom Žužić Brdu.

Pa tako bolesnici, starci, sitna dječica pješače svaki puta kada im treba prijevoz do Zagreba, šest kilometara do tog brda, a i šest kilometara natrag, čime se postiže odlična tjelesna kondicija.

Dolazi zima, pa će se njihove sportske aktivnosti odvijati i zimi, hodajući po cesti.

Tko zna, možda se iz svega toga uzrodi i koji novi trkač poput Jakova Faka? Možda se i neka nemoćna starica, koja plazi i prti po nanosima snijega da bi došla do liječnika u Zagrebu, pojavi u olimpijskoj momčadi, kao skijaška trkačica?

Nedaleki Zagreb, kojemu svi streme, koji čašćava se i svakoga, nema sredstava i mogućnosti produžiti tu jebenu liniju za šest kilometara, pa da ljudi u Lijevim Štefankima počnu živjeti život dostojan čovjeka.

Pa su išli molit Bandića da pomogne, ali kaže Milan koji ne zna reći ne kada su u interesu samo i isključivo njegovi interesi, Ne dolazi u obzir.

Kumili su gradonačelnika Bandića, jer se radi o međužupanijskoj liniji u sastavu Zagreba, da se pronađe  rješenje, sazivali su sastanke i pisali mu, ali u Gradu Zagrebu ne popuštaju. Zato je sada tih 400 ljudi ostalo bez prijevoza. Jedino što im sada preostaje je čekati da se to nekako riješi

Zašto to gradonačelnik Milan Bandić ne dopušta?

Hja, ja uistinu ne znam, samo znam da na izborima za gradonačelnika, stanovnici Lijevih Štefankih ne glasaju za Milana Bandića, jer nisu u Zagrebu.

Prema tome, predstoji im godinu dana flaksanja po cesti do prve stanice, samo dvanaest kilometara dnevno.

Ali ne zadugo.

Jer, kandidirati će se Milan Bandić za bit gradonačelnik svih Hrvata.