Demografske akrobacije

Mislim da su oni jedina politička stranka koja sjedi u Saboru, kojoj je vjerujem. Kad ih gledam, posve sam siguran da su oni uistinu spremni izvesti sve te ideološke gadarije koje su obećali, naravno uz velikodušno dopuštenje Andreja Plenkovića.

Sabor konstituiran, jučer je sto pedeset i jedno grlo riješilo sve egzistencijalne probleme za slijedeće četiri godine. Svoje egzistencijalne probleme, naravno. Hrvatima preostaje samo životariti kao i do sada. Po odlukama ovih koji su se dobro namirili. Ima tu svašta. Svakakvih, predvođenih HDZ-ovom perjanicom  i dikom, Hrvojem Zekanovićem, koji je instinktom za preživljavanje shvatio da mu je primat ugrožen. Jer se pojavio Bartulica koji svojim vrlo čestim objavama konkurira Zekanoviću u plasiranju gadarija u javnost. Jučerašnji krvoločni ispad Hrvoja Zekanovića u kojem otvoreno smrću prijeti Peđi Grbinu, nitko me ne može uvjeriti u suprotno, napravljen je uz suglasnost Andreja Plenkovića. Andrej Plenković uveo je Hrvatsku u mrak. Crni mrak. Kad nestane mrak, spustit će se gusta magla. Ko u veseloj pjesmici što su je pjevali ustaše, koji su se pred sedamdeset i devet godina nekako u ovo vrijeme bavili atletikom, bježali su kako ih noge nose. Neki su se preoblačili i u časne sestre, poput recimo Ante Pavelića. To presvlačenje u časne sestre je zgodan štos, pa se tako 1991. iz Dubrovnika odjeven kao časna sestra izvukao i jedan danas uvaženi HDZ-ov državni tajnik, kojem je savjest branila ostati u gradu pod opsadom i braniti ga.

Svako malo iskače mi na X-u simpatična njuška Stephena Barulice. Vrhunskog stručnjaka za život u ex Jugoslaviji, koji je o tom životu slušao u Americi, gdje je živio sve dok nije shvatio da je Hrvatska Eldorado, upravo za takve kao on. Nabaciš frizuru, odelce, nakašlješ se u mikrofon i udariš: Red domoljublja, red Jugoslavije, red veličanja ustaša, red vjere u Boga. Gledam ga, sažalno, siroče, sve mu se  u glavi pomiješalo. Raspametio se od stvari koje ne razumije i ne zna. Općenito, čudna mi je ova opasna družina iz Domovinskog pokreta. Ja njima vjerujem. Mislim da su oni jedina politička stranka koja sjedi u Saboru, kojoj je vjerujem. Kad ih gledam, posve sam siguran da su oni uistinu spremni izvesti sve te ideološke gadarije koje su obećali, naravno uz velikodušno dopuštenje Andreja Plenkovića.

Ekipa koja nema rješenje ni zašto, nemaju rješenje u smislu popravka trenutnog stanja, ili ipak sranja. Pa će, jer ne znaju, jer ne žele, napraviti novo sranje. Uzmimo za primjer, demografiju, koje im je benevolentno prepustio Andrej Plenković. Hrvatska je izgubila pola miliona ljudi, vjerojatno najviše upravo u glasačkom bazenu Domovinskog pokreta, Slavoniji. Odselili ljudi što dalje od Hrvatske, ubila ih nezaposlenost, nepravda, lokalni šerifi, Projekt Slavonija, ubilo ih još tisuće stvari. I sada žive negdje daleko, stvorili svoje nove karijere, nove egzistencije, svoje domove, žive životom pristojnim i dostojnim. A broj Hrvata pada, starimo, a stari ljudi ne prave djecu, oni samo čekaju penzije. I dosjeti se Opasna družina, uvest ćemo Argentince, od kojih pristojan broj potječe od onih koji nisu zaglavili na Križnom putu. Dakle, Bartulica i Opasni momci misle dovući one koji bi, za pretpostaviti je, dijelili istu ideologiju s njima. Vabe ih protuustavnim poreznim olakšicama, o kojima svaki Hrvat može samo sanjati. Ne vjerujem da će se tom mjerom polučiti neki veći rezultat, a ako se i vrate, ni malo ne vjerujem u gospodarski boom koji bi oni napravili svojim dolaskom. I sada dolazimo do kvake.

Pročitajte i ovo:
Keleminčevi usraše

Domovinski pokret nema i neće imati rješenja za zaustavljanje iseljavanja. Domovinski pokret ne može kreirati demografsku politiku koja bi prije svega imala efekt u dva smjera. Prvi, zaustaviti iseljavanje. Drugi, navesti one koji su se u ovih dvadesetak godina iselili, da se vrate. Oni su izvarani, pokradeni, potrebno je provesti uistinu korjenite promjene, ne spominjem pohabanu riječ reforme, pa eće se oni teško vratiti, jer, izgubili su vjeru.

Pa su neznalice i lajbeki, odlučili postojeće probleme radi kojih ljudi odlaze, šutnuti u zapećak i graditi se da ne postoje. A us tvari, oni ih samo ne znaju riješiti.

A Hrvati fale. A eno ih u Argentini. Pa će pozvati Argentince, stručnjake za tango, da zamjene našu braću, djecu, kćeri i sinove koje je krađom, nepravdom potjerao ovaj sistem, u kojem su sada i oni.

Jer, sav svoj program zasnivaju na Bogu, vjeri, domoljublju. Robi koja se ne može unovčiti na međunarodnom tržištu, može jedino u Hrvatsko, robom koja ne stvara novu dobit.

Osim, naravno njima.

Prethodni članak
Sljedeći članak
Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,196SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Spectator na Twitteru

Gledam reklame dok se Messi napaja vodom.
Na kurac mi idu ovi koji KOMUNICIRAJU da im AI BRUTALNO, nešto slaže.

A mature nikad lošije.

Ja sam skroman, ne volim se kitit tuđim perjem, ni medaljicama koje nisam zaslužijo. A ne volim ni kad me sole. Jerbo ja sam podozriv, kurvin sin koji ne vjeruje nikome, pa odma pomislim, kad me posole, puste me da malo odstojim pa me na ražanj nataknu.

Učitajte još

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Socijalno osjetljiva država, Republika Hrvatska

Telefon je zvonio nemilice, javljate se, vaš kum, dugo ga niste čuli, a on je u Zagrebu nakon dugo vremena. Pa da, rado bi...

Radio ne radio, svira ti radio

Iz dubokog sna probudio ga je radio. Točno u sedam. Protezao se u krevetu dok je spiker na radiju najavljivao današnje glasanje u Saboru...

Hrvatska Slika Doriana Graya

Ne znam jeste li čitali bilo što što je napisao OScar WIlde? Makar prekrasnu priču u prozi Happy Prince? Davno je bilo kad nas...