Počeo sam pisati o današnjem prazniku. U stvari, napisao sam članak. Ali ga neću objaviti. Nek stoji.
Danas je državni praznik. Prvi kolovoški, drugi je za deset dana. Velika Gospa.
Praznici koji su više-manje idealni za različita spajanja, pa se, kad sretno padnu, mogu spretnim spajanjem pretvoriti u mini godišnji odmor.
Ove godine pada praznik u subotu.
A subota je, to svaki klinac zna, u turističkoj sezoni dan smjene turista. Jedni idu gore, drugi idu dolje. Kolone, čekanja, reporteri koji stoje uz naplatne kućice izvještavaju nas o neviđenim gužvama. Svaki tjedan neviđena gužva za tipove skučenog uma koji satima stoje uz naplatne kućice, tipove koji nigdje u svijetu nisu bili, ništa vidjeli. Jer da jesu, znali bi što je gužva.
Simbol Plenkovićeve vladavine na najjače.
Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, više ni kruh ne možeš kupiti. pic.twitter.com/8typcW6IjW
— Spectator (@SpectatorHR) August 5, 2023
Dolaze turisti, na tjedan, dva, neki čak i na tri, ako imaju sreće hraniti se iz državnih jasala.
Pa će se kvasiti u moru. Ove godine rijetko lizati sladolede, brojati kave koje su ispili. Slikati račune pa ih objavljivati na društvenim mrežama.
Nek vide da su sladoled i kavu platili pet šest eura.
Sjedim pred kućom, svakih nekoliko sekundi prolaze automobili, svi koji dolaze na ljetovanje u ovu moju malu vukojebinu, moraju prići kraj mene. Dolje niz ulicu je gužva. Staju automobili, parkiraju se kako ko stigne, pa odjure u dućan. Jerbo, sad su došli na more, pa bi valjda kupili kruha, koju bocu vode ili pvo, pa kad dođu u apartman nešto pregrizli.
Malo kurca će pregrist. Dućan ne radi. U turističkom mistu. Bar ovi iz općine, županije i države tako zovu moju malu vukojebinu. Turističko misto u kojem danas ne rade dućani. Niti kruha možeš kupit. Pekara ne prodaje mlijeko, jer ima Coca colin frižider, a Coca Cola ne dozvoljava prodaju mlijeka u pekari.
Nije samo moje misto. Cijela država, prepuna turista, stranaca koji nisu ni mogli pojmiti u kakvu glupavu turističku zemlju su došli, tumara tražeći nešto što radi. Jer su danas prvi dan ovdje, a naivci su računali da će kupovinu obavit u Hrvatskoj.
Zabavno je jutros gledati strane turiste kako hodaju od dućana do dućana, od pekare dobpekare, ne bi li što kupili.
Ali a-a…#razvijamoturizam— Spectator (@SpectatorHR) August 5, 2023
Turističko misto. U kojem danas ne rade dućani. Ne rade ni pekare. Jedan pekarski kiosk prodaje samo pizza cut i slance. Pa raspomamljeni stranci koji pojma nisu imali da u zemlji kojoj je glavni izvor prihoda turizam, ne rade dućani. A pekara prodaje samo slance. Pa raspomamljeni kupuju po desetak slanaca, a kad se najedu imati će od soli bijela usta poput Al Johnsona u Čovjeku s trubom.
Ko ih jebe, nek se snalaze, dio ljudi će komentirati.
Ali.
Turisti su, globalno gledajući, škvadra koja je na more došla potrošiti. Škvadra koja ima lovu. Kakvu takvu, ali ima lovu.
A imaju i čudnu navadu, da misle da za svoju lovu imaju pravo na uslugu.
A dućani ne rade. Po putu su točili gorivo, pa su danas na blagajni čekali pola sata, jer su se na benzinske sjatili kupci vode, keksa, slatkiša, bilo čega za pojest.
Sve ono što kupujemo u dućanima, možemo kupiti na benzinskoj, ali u dućanu nema majci.
Stranci pojma nemaju o nekakvoj Oluji, Veliku Gospu i ne zarezuju previše. I jebe se njih. Oni hoće uslugu. Za svoje pare. U zemlji koja živi od njihovih para.
U ionako kratkoj sezoni, koja traje najdulje do kraja kolovoza, premda velika pražnjenja počinju iza Velike Gospe, turistima su uskraćena dva dana kupovine.
Sve ja znam, nek jedu stari kruh, nek kupe dan ranije. Ali isto tako znam da Mađari. Česi, Nijemci, Englezi, Talijanci i tko zna tko sve ne, pojma nemaju o tome da u turističkoj zemlji, u sred turističke sezone ne rade trgovine.
Odlukom Vlade. U kojoj sjedi ministarka turizma kojoj je najveća briga lijepo izgledati, nabadati u štiklama i puraniti se na svakakvim eventima.
A sezona je bila kilava.
Poslije ćemo se čuditi. Ko pura dreku.
