U vrlo misterioznim okolnostima, neposredno pred same izbore, HDZ uz podršku podrepaša promijenio je Izborni zakon, djelo nepoznatih autora. Podrepaše, predstavnike nacionalnih manjina nije smetalo, ni malo im nije smetalo što su stvorene nakaradne  izborne jedinice, samo sa jednom svrhom, tradicionalna uporišta opozicije utopiti u jedinice u kojima dominira HDZ.

Podrška nacionalnih manjina promjenama izbornog zakona nipošto nije stvar pristojnosti i političke higijene, naprotiv samo znak političke prljavosti, podlosti i pokvarenosti. Naime, promjene izbornih jedinica niti u milimetru se ne odnose na njih. Oni ono malo glasova što osvajaju u posebnoj izbornoj jedinici, onoj dvanaestoj koja naravno nije rekonstruirana. Nepristojno je, rekao bih bahato i neodgojeno u jednoj o najbitnijih stvari u državi, načinu odvijanja izbora, prepustiti odlučivanje onima koji blage veze s time nemaju. Nego glasaju samo prema nalogu kako im se naredi.

Osim moralnih, a vjerojatno i financijskih pitanja, postoje i neka druga pitanja, kao i uvijek. Evo, zašto DORH nije pročešljao način odlučivanja koji vlada u Klubu zastupnika nacionalnih manjina, koji se u četiri godine mandata NITI JEDNOM nisu suprotstavili, glasanjem naravno, bilo kojem prijedlogu HDZ-a? Čak nisu podržali ni smjenu ministra koji je desetak dana kasnije uhapšen. U mandatu.

Stari Purgeri bi rekli:
Ciganjska posla pic.twitter.com/h8btjaDKqD

— Spectator (@SpectatorHR) April 25, 2024

Možemo se pitati, zašto nije u proceduru pušten prijedlog da manjine zastupa jedan član Sabora?

Možemo se pitati, zašto u najbitnijim stvarima, sklapanju parlamentarne većine, podrške vladi, prijedlozima za razrješenja ministara, o proračunu je upravo glas manjina odlučujući?

A na proteklim izborima predstavnici manjina, njih pet,  osvojili su ukupno 11.913 glasova, od 18.880 ukupno. 2.382,6 glasova prosječno.

Dvije tisuće tristo osamdeset i dva glasa na drugim listama osvoje i stranački pikzibneri uguženi na stranačke liste, a Sabor gledaju samo na razglednici, a unutrašnjost Sabora vide u prijenosima na telki.

Istovremeno, najradikalniji primjer, stranka MOŽEMO! osvojila je 193.007 glasova , što joj je donijelo deset mandata. 19.300 glasova vrijedi jedan mandat u Saboru, što je kudikamo više od 2.382 prosječno osvojenog glasa, ili 971 glasa Furia Radina. Jedan mandat možemo vrijedi više nego što je ukupno glasalo birača i izabralo pet zastupnika manjina.

Zavrzlamu oko formiranja saborske većine pri kraju je. Jer je pet izabranih predstavnika nacionalnih manjina podržalo izbor Gordana Jandrokovića za predsjednika Sabora.

Volja 11.913 glasača na nivou cijele Hrvatske donijela je ogromnu prednost HDZ-u, . Prevedeno na MOŽEMO! bilo bi to 96.503 glasača.

Hrvatski parlamentarizam u stvari je talac volje pet zastupnika s mizernim brojem osvojenih glasova.

Hrvatska, dok je god ovakav sustav napredovati ne može, nema borbe protiv korupcije, nema smjene loših ministara, birat će se najgori pravnici za ustavne suce, mi ćemo tonuti. Zbog prevage u broju glasova zastupnika kojima je Hrvatska rezervna domovina.

U ovom članku nisam se bavio zastupnicima srpske manjine, nema smisla, jer, njima će se puno kvalitetnije baviti zastupnici Domovinskog pokreta kad uđu u Vladu koju oni podržavaju.

Učili me i naučili u školi u ona bezjogurtna vremena, da su nacionalne manjine ukras, cvijet u kosi svakog naroda. Ali, nakaradni izborni sustav, nemoral saborskih predstavnika manjina, polako ali sigurno mijenja moju percepciju. Mišljenje o predstavnicima manjina, polako ali sigurno prenosi se na same manjine, koji takve biraju.

Cvijet u kosi, uvenuo je.