Za deset dana biti će točno šest godina postojanja ovog portala. Dvije i pol godine prije toga pisao sam na Fb stranici Spectator, stranica je imala oko 12.000 pratitelja, a nekoliko puta je nestajala, zbog prijava FB-u. Po pravilu, nakon nekog žešćeg članka o zbivanjima u SDP-u. Pa onda sve iznova. Upravo je to učestalo kretanje ispočetka bio razlog pokretanja portala. Portal je nastao u vrijeme spletki, potkusurivanja, sapunanja daske stranačkih kolega u SDP-u. Nije to baš najpreciznije vremenski opisano, jer spletke, potkusurivanje sapunanje daske stranačkim kolegama je običaj u SDP-u koji traje valjda od samo početka. U jednom članku na samom početku, jasno sam definirao što je SDP.

SDP je politička stranka koja se ne želi baviti politikom.

Prošlo je osam  godina, prošlo je nekoliko ciklusa svakojakih izbora, na čelu SDP-a došlo je do smjene, provođenje su čistke, raspuštanja, napuštanja, ma svašta je tu bilo. I danas imamo to što imamo.  U biti, osnovna stvar, najvažnija je da je osam godina, SDP još uvijek stranka koja se ne želi baviti politikom. Nitko od nas ne voli napraviti grešku, pa niti ja, gledajući s vremenskim odmakom od osam godina, uz sve ovo što se događalo u tom vremenskom periodu, možda bi bilo točnije napisati SDP je stranka koja se ne zna baviti politikom. Njima to baš ne ide. Politički antitalenti i duduci.

Nalazimo se u superizbornoj godini, parlamentarni, odmah iza njih europarlamentarni, pa predsjednički izbori. Velika većina političkih stranaka nakon parlamentarnih izbora održava unutarstranačke izbore na kojima se bira vodstvo, a članovi bi trebali iskazati zadovoljstvo ili što je češće, nezadovoljstvo izbornim rezultatima. Dakle imat ćemo i unutarstranačke izbore u većini stranaka, što je normalna stvar. Hoće li nabujala desnica u HDZ-u izabrati Plenkovića, naravno, ako on odustane ili izvisi od nekog položaja u Bruxellesu, ili će se vratiti Karamarku ili nekom trećem, ne znam.

Izbori će se održati i u SDP-u. Parlamentarni izbori su prošli, procedura provođenja izbora u SDP-u užasno je dugačka, spora, upravo kao što je SDP spor, nemreš očekivati od puža da se na brzinu presvuče.

Sjećam se, u vrijeme kada smo tresli Beru, jer i ja sam još bio u SDP-u, iz kojega sam izašao jer me bilo sram biti u društvu u kojem stranački kolege na unutarstranačkim izborima bezobrazno, bahato i bez imalo stila potkradaju jedni druge. U tom vremenima hodočastilo se svima, svemu i svakome, nudilo se vođenje SDP-a svakom koga su se sjetili. Nudili su čak i Toninu Piculi, političkom analfabetu i dugotrajnom vrlo uspješnom prodavaču magle, da preuzme stranku. Njemu ta ideja nije uopće bila mrska, i njegova izjava Mogu voditi SDP iz Bruxellesa, pokazala je o kakvom se političkom analfabetu i karijeristi radi. Najtužnije u svemu tome je da je nakon otprilike godinu dana, jedna od vedeta, nadam se, zaboravljeni Gordan Maras, nakon izvojevane pobjede na izborima za predsjednika zagrebačkog SDP-a, odlučio kandidirati se za Europarlament. A tijekom izborne kampanje zagrebački SDP se raskolio, članovi se gledali međusobno skoro preko nišana. Svi se posvade, izaberu Marasa, a on bi otišao u Bruxelles. Toliko o poštenju i političkoj pismenosti.

Parlamentarni izbori su završeni. Još traje ciganjenje oko formiranja Vlade, a odmah bez pauze počela je predizborna kampanja.  Stranke su predale liste, wannabe eurski milijuneri ulizuju se građanima, obećavaju što će sve napraviti kad ih se pošalje u Europu na plaću od osam tisuća EUR-a. Kampanja se odrađuje, ne tako žestoko kao parlamentarna, ali se odrađuje, ako izuzmemo rastanak OPG Raspudić i MOSTA, stvari teku onako, nekako usporeno.

Osim naravno u SDP-u. Neminovne predsjedničke stranačke izbore sada već javno zazivaju politički analfabeti, koje baš jako svrbi. U sred kampanje!

Ej, što je s glavom???

Svaki predsjednički izbori u SDP-u djelovali su kao da sikirom opališ po cjepanici koja se raskoli. Kome treba cijepanje stranke sada, nekoliko tjedana pred izbore?

Svakako je najgorljiviji pobornik unutarstranačkih izbora u SDP-u Andrej Plenković, koji svakodnevno zaziva smjenu Grbina, premda se radi o unutarstranačkoj stvari SDP-a.

Ali, siguran sam da izbori neće promijeniti ama baš ništa. I dalje se u vrhu stranke spremni na start predizborne trke moraju Siniše Hajdaši Dončići, Komadine, Picule, Ostojići, Krstičevići. Ljudi čije je vrijeme odavno prošlo. Ljudi kojima se SDP nije pravovremeno zahvalio na svemu i zatvorio njihove knjige. Ekipa koja ne može pružiti ništa novo. Samo neinventivnost i šalabahtersku demokraciju.

Izbori mogu biti i danas. I za godinu dana, nema veze, jer SDP će birati onoga tko će ga odvesti još niže. Jer, ako vam nije do sada bilo jasno, možda shvatite da se radi o potkapacitiranoj ekipi političkih dibidusa.