Moja mama imala je tetu. Umrla je davno, pred trideset – četrdeset godina. Od kad je se sjećam, pamtim velike naočale na vrhu nosa, kupko konca pred njom i brze i spretne ruke koje heklaju tabletiće, stolnjake, one šalove za nositi do pola leđa, ma nema što nije radila vještim prstima sve do svoje smrti u vrlo dubokoj starosti. Svaka posjeta, a znate kako se ide starim tetama u posjetu, čekulada bez oraha, dvadeset deka kave, nekakav komad robe, (najvažnije da ti je toplo teto), a ona natoči u bičerin loze ili aerkonjaka, pa pokoja riječ, a na odlasku ona u ruku utrpa nekakvu šarenu torbu, evo ti malo tabletića i stolnjaka, ponesi materi. I pozdravi je puno. I onda ništa, do slijedećeg Božića.
Umrla je i majka, u velikom ugrađenom ormaru ogromne vreće. Tabletići i stolnjaci tete Antice. Probirao sam danima, pa gledam, pa lijeva hrpa je još uvijek previsoka, pa odvajam, pa još. Pa ono što je ostalo na desnoj hrpi trpam u Ikea torbu, onu veliku, plavu. Torba je putovala Zagrebom, po stanovima, ljudi su izabirali, neki su je pristojno držali par dana i vratili mi je. Onda, uzmem dvi boce finog vina, parfem, bombonijeru za dicu, plava Ikea torba (ona velika) i sve skupa sam istovario u dnevnom boravku moje tete u Šibenskoj Dubravi. To ti je napravila tvoja teta, teto. Pa evo, pogledaj, izaberi. Ostalo daj. I torbu ti dajem.
Slutim nekako da će večeras cijela Šibenska Dubrava hodati s tabletićima mamine tete Antice. Pokrivati njima televizore, a taman su nekako, ne tako davno, skinuli tabletiće s televizora, a i gondole iz Venecije su makli.
Raspoloženje nacije je danas, onako baš kao pred vrlo burno svršavanje. Adrenalin šišti, udara u sljepoočnice, večeras svi očekujemo nastup Baby Lasagne. Nacija će eksplodirati kad se Baby baci na koljena, kao nekad što je nastajao delirij na koncertima Miše Kovača, kad je glavu mučenički spuštao na prsa, a ruke podizao mučenički, poput Isusa na križu, velikodušno prepuštajući publici u deliriju da dovrši njegov posao. Otpjeva pjesmu. Ovo je noć pjevača iz Umaga, vrijednog, jednostavnog staloženog, školovanog, kad ga slušaš kako priča shvatiš da još uvijek postoje ljudi koji, znaju što rade. I rade to predano.
Naciji u kojoj ništa ne štima, odavno je sve otišlo u kurac, eto dogodio se Baby Lasagna. I to, dogodio se iz drugog puta. Jer ga žiri na Dori nije stavio u prvu postavu. Upao je tek nakon odustajanja neke, priznam, nikad čuo pjevačice. Žiri u sastavu: Pjevačica Antonela Doko i Ivana Kindl te glazbena urednica Hrvatskoga radija Jelena Balent. Splitski žiri činili su glazbeni urednik HR Radio Split, Eduard Gracin, skladatelj i glazbenik Luka Mrduljaš te pjevačica i bivša pobjednica Dore Albina Grčić. U Rijeci su u žiriju bili glazbena novinarka i urednica HR Rijeka Vedrana Lisica Pavlović, glazbeni producent Ivan Popeskić te pjevačica Tina Vukov, dok su žiri u Osijeku činili glazbena urednica i voditeljica na HR Radio Osijeku Marina Ban, pjevač, skladatelju i tekstopisac Zvonimir Husnjak, te glazbeni producent i glazbenik Branimir Jovanovac Bani.
Ne znam ni jednu pjesmu ovih nabrojanih pjevača, ma pljunite mi u oko, ali ne znam ni jednu pjesmu Antonele Doko, a glazbu onu zabavnu, ne slušam na tim postajama na kojima su oni glazbeni urednici. Nisam lud.
Dakle večeras izvolite staviti heklane tabletiće na televizor. Oni navijači iz Slavonije na televizore će staviti plastične gondole iz Trsta u znak na sjećanje trenutak vrhunske sreće. Na nedavni sastanak Domovinskog pokreta i HDZ-a u Hrvatskoj Veneziji, u Sotinu u restoranu Gondola. Na sastanku su prijateljski dogovorili da je najvažnije nastaviti istim putem. Državotvornim. Pa ma što to značilo. Ja ne znam što to znači, ali vjerojatno intelektualci i gimnastičari iz obje stranke to bolje znaju. Oni su stručnjaci za državotvorstvo, domoljublje i dignitete i ostale meni nerazumljive stvari od kojih se dobro živi. Rekao bih čak, jako dobro. Kad sam rekao svi, nisam mislio baš vi.
Pa će se nastaviti po starom, bitan je kontinuitet, jer izborna pobjeda je tu, pa se slobodno mogu izborne parole šutnut u neki jarak, neka tamo trunu, za četiri godine će ih molo počistiti i opet iznova. A presretni Slavonci, kojima je zagarantiran kontinuitet, kojeg su i izabrali sada mogu uzet tamburu, sjesti u hlad i zapjevati.
Slavonija je neizorana
Nema koga da je ore
Nestala je duboka brazda
Ošli konobariti na more.
Pustimo se politike. Večeras je Baby Lasagna. Život će biti težak i dalje, ali naciji koja je odavno pala na koljena, ostat će makar sjećanje na zanos i ushit radi trenutka kad se Baby Lasagna bacio na koljena.
A da umjesto na televizor, tabletić stavimo na oči. Pa da na sve oko sebe gledamo kroz čipku?
