Stara smo nacija. Slabo se množimo, solidno umiremo, a i vrlo dobro se raseljavamo. Ono što dođe trbuhom za kruhom, ne prihvaćamo, preziremo, mrzimo. Jer, mi Hrvati! Poslove onih koji su otišli što dalje od Hrvatske, preuzimaju stranci, što uglavnom nailazi na prezir i izljeve netrpeljivosti. Oni što su ostali, a ne rade, imaju sve vrijeme svijeta, pa mogu svoje otrovne emocije prosipati po ljudima koji su prešli tisuće i tisuće kilometara ne bi li zaradili za skroman život sebi i svojoj obitelji negdje tamo u nekoj Nedođiji, za koju pola Hrvata nikad čulo nije. U Hrvatskoj, naciji staroj, rekli bi skoro pa penzionerskoj ima oko 1.226.239. skoro pa milion i tristo. Malo manje od duplog broja stanovnika Zagreba. Samo za usporedbu, na parlamentarnim izborima 2020. HDZ je osvojio 621.008 glasova. Kome nije jasno, penzioneri su armija koja može u svakom trenutku izuti iz cipela bilo koju vlast. I napuhanu vlast koja već skoro puna dva mandata opstaje na političkom trgovinom, korupcijom političkih marginalaca, tankom većinom u Saboru posve dovoljnom da plutaju na površini
Život nas je naučio da svašta pluta na površini.
Ovih dana, blagdanskih, svjedočimo bahatom hvastanju članova Vlade, prvenstveno Andreja Plenkovića koji se sav naduo od velikih uspjeha vlade koju on vodi. Povećao je povlaštene mirovine, državni službenici, od kojih je barem pedeset posto prevrtača papira bez ikakve svrhe, uhljeba udomljenih na toplu državnu sisu, povećava plaće. Naravno, jer velik dio zaposlenih u državnim službama su glasači HDZ-a.
Pa tako svjedočimo izjavama tipa Mislim da 1000 eura nije dovoljno za preživjeti. Plaće rastu i sucima, a da velika većina od njih ni pizdu ledene vode nije svojim radom zaslužila. A možda je i bolje tako, nego da rade, pa puštaju obiteljske nasilnike na slobodu, ne saslušavaju prometne ubojice, sude babe koje ispeku kotao rakije na drakonske kazne. Sve u svemu, ova nakarada sada, hrvatsko pravosuđe kreacija je bolesnog uma Vladimira Šeksa, bolje da i ne radi. Ionako krimosi po cesti hodaju.
Kaže nekakav državni službenik da mu soma EUR nije dovoljno za život
Andrej Plenković je zajahao konja vlasti i mamuza ga divlje i bespoštedno. Bjesomučno. U prvoj punoj godini njegovog mandata, godini 2017. prosječna mirovina iznosila je 2.318,72 kuna, u bruto iznosu. Stope poreza za umirovljenike su deset i 15 posto, ovisno o poreznim razredima. Na iznos poreza izračunava se prirez prema mjestu stanovanja. Istovremeno, minimalna plaća bila je 2.127,58, odnosno 3.276 kuna u bruto iznosu. Prosječna mirovina bila je u neto iznosu bila je skoro izjednačena s minimalnom neto plaćom. Godine su prolazile, rasle su i mirovine i plaće. Koliko, drugo je pitanje.
Pa je tako u zadnjoj kunskoj godini, 2022., prosječna mirovina u bruto iznosu bila 2.648,82 kuna, a visina minimalne plaće za 2022. bila je 3.750 kuna, bruto 4.687,50 kuna.
Prosječna mirovina ove godine kretati će se u bruto iznosu od 400 do 440 EUR, iznos će biti određen na proljeće, vjerojatno pred same izbore, jer Andrej Plenković zna da sa desetak eura povišenja može kupiti tu penzionersku klatež i sitnež. A visina minimalne plaće u bruto iznosu od 700 EUR, odnosno 554, 18 EUR, već je određena. Očito je da je armija od 1.150.000 penzionera obezvrijeđena. I biti će, sve dok penzioneri ne odluče nekakve Hrelje, Špike i Lazare Grujiće nogom u dupe opalit da se ne zaustave do Kine. Krvopije i lešinari koji radi svog osobnog probitka godinama vode borbu za prava penzionera. A varaju ih gdje stignu i prodaju se vladajućima za kikiriki.
A uhljeb kaže da mu soma eura mjesečno nije dovoljno za život.
Andrej Plenković po svom nahođenju mijesi i tlači penzionere, uz pomoć tih vođa umirovljenika i besramnika u Saboru, a svi oni svinjski i nemoralno tumače da je povećanje mirovina u iznosu manjem od deset EUR veliki domet. Ove vlade, vlade Andreja Plenkovića. Mizerne božićnice dane penzionerima su samo kupovanje naivnih i jadnih i prevarenih.
Svi penzioneri trebali bi izaći na izbore i narisati kurac na listi kraj imena liste koju nosi Andrej Plenković. I zaokružiti bilo što, ali nikako one koji podržavaju Andreja Plenkovića.
Ali tek nakon što su nogom u dupe opalili Silvanu Hrelji, Milivoju Špiki i Lazaru Grujiću.
Možda neće biti bolje, ali će biti slatko.
I to je nešto!
