Počelo je dostojanstveno.
Kak se i šika.
Rano ujutro skupili su se na Mirogoju, da bi položili vijenac na grob „najvećeg hrvatskog državnika“ kako je navedeno na službenoj stranici HDZ-a.
„…jutros je na zagrebačkom Mirogoju položilo vijenac i zapalilo svijeće na grobu dr. Franje Tuđmana, utemeljitelja HDZ-a i moderne Hrvatske.
Uoči XVIII. Općeg (izvještajnog) sabora HDZ-a, koji se održava danas u dvorani Košarkaškog centra „Dražen Petrović“, najjača, stožerna stranka hrvatskog naroda dostojanstveno se prisjetila svog osnivača dr. Tuđmana, najvećeg državnika u hrvatskoj povijesti, i odala mu počast.“
Valjda je tome tako jer je Tito bio Uzbekistanac?
Ali ipak nije, danas će Facebook biti pretrpan slikama gerijatrije sa pionirskim kapama i maramama, koji plešu užičko kolo u Kumrovcu, slaveći rođendan nesuđenog Uzbekistanca.
Javljaju mi da je atmosfera na groblju i pred grobljem bila dostojanstvena, nitko sa nikime ne razgovara, samo odmjereno kimanje glavom, kao boksači u ringu pred početak meča.
Pa su se razišli u tišini, da bi se opet sreli u Draženu Petroviću, vrlo znakovito, u sjeni Agrokorovog tornja.
Sabor HDZ-a u sjeni Agrokora…
Slušam jutrošnje najave, izjavljuje Njonjo da će sabor najveće stranke proći dostojanstveno i mirno.
Njonjo drži stvar pod kontrolom. Stvar mu je u rukama.
To je u redu.
U stranci vrije, nezadovoljnici napumpani na nedjeljnim misama, u sakristijama, na dernecima po dijaspori, druženjima uz gange i rere doli, su isto pod kontrolom.
Ali ne Njonjinom.
Velike meštar svih hulja neće biti delegat na saboru. On će mirno odložiti mobitel na stol kraj kave u Sheratonu i pratiti poruke iz sjene Agrokorovog tornja i koordinirati porukama.
Plenković danas neće pasti.
Sabor HDZ-a se neće pretvoriti u izborni.
Kao što se konvencija SDP-a nije pretvorila u izbornu.
Kada se piše o današnjem događaju, neizbježno se pojavljuju asocijacije na konvenciju SPD-a pred dva mjeseca.
Usijano stanje pred konvenciju, dežurni bukači i bundžije su na konvenciji bili mirni i slatki, ki pičkice.
Većina od njih nikada nije vidjela knjigu Elementa latina (Veljko Gortan, Oton Gorski, Pavao Pauš), u kojoj u vježbi 38 piše:
„Age, quod agis Radi što radiš
Hic Rhodus, hic salta! Ovdje je Rodos, ovdje skoči!
Sit venia verbo. Neka mi bude dopušteno reći.
In flagranti. U činu.
Tabula rasa. Prazna ploča.
Laudator temporis acti. Hvalitelj prošloga vremena.
Non omnis moriar. Neću sav umrijeti.
Saxa loquuntur. Kamenje govori.
Exegi monumentum aere perennius. Izgradio sam spomenik trajniji od mjedi.„
Iz te knjige sam učio i ja, davno pred pola stoljeća, učio je i moj otac.
Učila su i moja djeca.[stextbox id=’alert’ color=’f5f0f0′ bgcolor=’b52f2f’ bgcolorto=’b52f2f’]
Ali krkani niti na jednom od tih skupova, kako na tom današnjem saboru, a niti na konvenciji nikad nisu čuli za to.
Vježbu 38 knjige Elementa latina.
Da su sjeli i pročitali vježbu 38, vidjeli bi da su autori na izgled bez ikakve povezanosti nabacali rečenice.
kako vi oni rekli, ko đubre po livadi.
Pred milion godina.
Rečenice koje su naše dvije stranke, ona „stožerna“ ali i ona osuđena na odumiranje, savršeno povezale.
[/stextbox] Pročitajte prijevode još jednom.
Možda sam štogod krivo preveo, ali, sumnjam, jer moj profesor se potrudio uklesati mi to u glavurdu.
Dakle toliko asocijacija na kamene glavurde, okrenute prošlosti, pizdunskog mentaliteta, koji u odlučnom momentu šute. (Iznimka je svakako Miralem, ali njega su šutnuli u guzičetinu, sa obrazloženjem, nema tu što da se misli, tu su oni da misle. Polukvalivicirani diletanti. Oni misle. Oni odlučuju.)
Ali na Rodosu skaču dva metra u zrak sa mjesta. Ako zaista treba skočiti, „ne znaju koji im je kurac danas“.
Veliki vođa, izglancanih naočala, obrvični twerker, strašno voli da ga se citira.
Ali, nekako mi se čini da danas jako tanko kenja iz straha da tko od najavljenih govornika koji će se redati u beskonačnom gang bangu na govornici, kraj one kljukate statue Franje Tuđmana, ne ispali „stranka ne smije biti talac jednog čovjeka“.
Pa bi to označilo početak kraja.
A kada je u HDZ-u početak kraja, onda je to redovito stavljanje do jaja…
