Priča američki milijarder.
Imao sam siromašno djetinjstvo. Za jedan dolar kupio sam jabuku., Uglancao je i prodao za dva dolara.
Kupio sam opet, ali dvije jabuke, uglancao ih i prodao za četiri dolara.
Novinar kima oduševljeno glavom jer je shvatio, pa kaže, onda ste kupili četiri jabuke.
Ne, odgovara milijarder. Dobio sam onda telegram u kojem mi javljaju da mi je umro daljnji rođak i ostavio milijarde.
Novinar nije bio iz Večernjeg lista, ali, kao da jest!
Kupio sam novi kompjutor. Jer mi je tlaka vući ogromni Mac po birtijama i pisat.
Maleni tanki Macko, taman za zalijevat ga kavom i za padat pepeo po tastaturi.
Sa Cloudova sam prebacio tisuće fajlova.
Arhiva je tu, linkana na Cloudove.
Malo se još snalazim, gledam, pa sam našao desetak neobjavljenih članaka. Neki su gotovi, neki još i ne.
Evo, gledam reakciju na popeglani članak o Davoru Bernardiću.
Članak sa puno botoxa i filera.
Članak koji nije vrijedan ni filira.
Objavljen u Večernjem listu 18.listopada. Pred desetak dana.
Članak su pisala dva autora, Ivica Radoš i Petra Balija.
Zgodno je kad piše dvoje ili dvojica ili dvije.
Pa kada ispadne nejsra ili loš članak, uvijek je Ja nisam kriv.
Dakle, članak je to o SDP ovom Eliotu Nessu. Šefu borbe protiv korupcije.
Donedavno smo imali James Bonda sa crvenim pištoljem i crvenim laptopom, a da nije Acerov Ferrari 4000.
Znam jer ga imam.
A sada se pojavio Eliot Ness.
Tko zna kako će se zvati slijedeći SDP-ov Šaban?
Jamezdin?
Dakle objavljujem ono što sam napisao pred desetak dana, u članku nema ništa o metom objavljenim podacima o stipendiji od četvrt miliona kuna.
O tome sam već pisao. Pa sam pitao, kako političar može vratiti stipendiju koju dobije.
Osim pogodovanjem?
Naravno, Davor Bernardić nije jedini sretni vlasnik stipendije te Cotrugli škole iz vrha SDP-a.
Ima ih još.
O tome sam pisao pred točno godinu dana. 26.10.2018.
U tom panegiričnom članku u Večernjaku sve je istina i ništa nije istina.
Popeglano do savršenstva, sve miriše na škrob, poput svježe opeglane košulje.
Davor Bernardić odrastao je u Novom Zagrebu, u stanu od osamdeset kvadrata, okružen ljubavlju i pažnjom roditelja i mlađeg brata.
Zbog uistinu tužne sudbine nekih od članova obitelji, ne bih više o tom dijelu života rekao niti riječ.
Imao je prosječno djetinjstvo, poput većine svojih vršnjaka.
Rano se počeo baviti politikom, zaslijepljen blještavim sjajem zvijezde Milana Bandića.
Političara koji je obilježio cijelu Bernardićevu karijeru.
Iz Bandićeve političke škole izašla su dva poznata političara.
Mršić i Bernardić.
Javnost percipira Bernardića kao uspješnijeg političara nego Mrleta, ali uzevši u obzir da je Bernardić tijekom godina svoga političkog rada uspio velik dio zagrebačke organizacije prebaciti u Bandićevo vlasništvo, pitanje je tko je uistinu uspješniji!
VEZANI ČLANAK:
Na predsjedničkim izborima održanim 2007 godine, nakon smrti Ivice Račana, Davor Bernardić bio je Bandićev čovjek u SIK (središnjoj izbornoj komisiji).
Velik je to uspjeh za mladog čovjeka pred kojim je karijera, ali, u popeglanom intervjuu ga nema.
Zbog zašto?
U članku nema niti W od WC-a na prvom katu Gradske skupštine, u koji se Bernardić sakrio u prilikom glasanja o projektu za Cvjetni plac, koji su gurali Horvatinčić i Bandić.
U vrijeme najvećeg zaduživanja Zagrebačkog holdinga, Davor Bernardić je bio predsjednik Skupštine Zagrebačkog holdinga i predsjednik Skupštine Grada Zagreba.
Nekako mi se čini da je predsjedavanje Skupštinom holdinga podatak koji je bitan u karijeri, a u članku se ne spominje.
Na obje funkcije Davor Bernardić nije napravio ništa loše. Nije ni ništa dobro.
Jer on nikada ne napravi ništa!
Stambeno pitanje je svakako egzistencijalno pitanje svakoga od nas. Bernardić je to riješio vrlo elegantno, koristivši gradski stan, koji mu je dao na korištenje, pazi sad, Milan Bandić.
U članku nisam našao ništa o tome.
Za vrijeme Bernardićevog vođenja Zagrebačkim SDP-om, Milan Bandić step by step preuzima gradsku skupštinu i vijeća gradskih četvrti.
Davor Bernardić je po tom poduzeo ono što poduzima uvijek.
Ništa!
Njegova ostvarenja i realizacije na osobnom planu izvan stranke ne postoje. Ništa nije postigao izvan stranke, a u stranci je postigao krš i lom.
Devastirao je zagrebačku organizaciju do neprepoznatljivosti, a onda su mu SDP-ovci dali na poklon SDPH.
Koji je razorio.
Godinama je sjedio u povjerenstvima i nadzornim odborima, točnije od 2004 do 2009, sa ogromnim naknadama na sudjelovanje u njima.
Većina njegovih vršnjaka u to vrijeme tražila je bezuspješno posao, da ne bi doma žicale za pljugu i pivu.
Bilo bi lijepo vidjeti njegove porezne prijave iz razdoblja 2004 – 2009?
Jako lijepo i veselo.
O tome duo Radoš&Balija niti riječ.
U Saboru RH sjedi od 2007 godine.
Dvanaest godina je saborski zastupnik.
U vrijeme njegove pobjede na zagrebačkim partijskim izborima, portal Lupiga pisao je:
…Mladog političara kojeg krase nezajažljiva ambicija i odsustvo bilo kakvog sadržaja. Davor Bernardić najbolji je učenik Milana Bandića: tragove čvrstih uvjerenja kod njega je teško naći, za razliku od populizma kojeg nudi u neograničenim količinama. Ostvare li se naše prognoze i postane li Bernardić u doglednom vremenu političar koji će imati priliku odlučivati o budućnosti glavnog grada, Zagrepčani će dobiti Bandića umjesto Bandića.
Vezano za političko djelovanje Davora Bernardića, osim rečenica Zagreb je lijep po kiši, pa petljanja sa kupusom i satirom, možete li se u samo pet sekundi sjetiti makar i jedne njegove rečenice?
Osim Bok frende idemo na pivicu?
Naravno da ne možete.
Ni o tome nikaj nisam našao u članku.
Iznova čitam članak.
Pažljivo.
Nigdje ne piše da je to plaćeni članak.
E, pa kad je tako, ja bih ga se sramio potpisati!
[playbuzz-item item=”6fe2ecb2-66e8-4d03-8fc5-6dcf57f05040″ shares=”false” info=”false” wp-pb-id=”471607″]