Rekonstrukcija
Danima sam se bavio rekonstrukcijom radnog prostora. Nije to bilo samo premještanje pepeljare s lijeve na desnu stranu stola. Nego, promjena filozofije. Izbacio sam moćni iMac27“ i dao ga potrebitima, mojoj kćerci i zetu, kojima treba za posao. Sve sam rekonstruirao, vrlo sam zadovoljan, sve napravio, ali na žalost, bila je to samo improvizacija. Jer jedan kabel nisam mogao pronaći. Pa sam ga kupio na Ebayu. Došao je za četiri dana, s dostavom 79 kuna. Doputovao iz Slovačke.
Kupim na Ebayu USB C kabel, dođe za 4 dana iz Slovačke. 79 kuna.
A Elka, Elektrokontakt sjebani.
Jer… pic.twitter.com/KEbAfdh0kU— Spectator (@SpectatorHR) November 30, 2022
A samo kilometar i pol od moje kuće nalazi se ELKA, nalazi se i Elektrokontakt. Ne znam kako se danas zovu ta poduzeća, koja su tehnološki bili sposobna raditi sve vrste kablova, ali ih ne rade.
Jer su davno sjebana, uništila ih privatizacija.
Uništio ih je HDZ na koji je ovih dana strahovita povika radi INE i Agrokora.
Trideset godina šutnje
A šutjeli smo trideset godina, dok su uništavali sve. Ali sve što im je došlo pod ruku.
Trpali u džepove, bahato se cereći, a njihovu pljačku svojom nastranom logikom uporno brani iritantni glas Branka Bačića u Saboru, jednog od Velikih meštara svih hulja. Slažem se da su INA i Agrokor bitni, kako to kažu, od strateškog značaja, a čudnom igrom HDZ ai i lopovskih im jataka u Saboru, poduzeća se proglašavaju strateški važnima tek kada se razjebu, preko noći nestanu u vlasničkim portfeljima nekih čudnih korporacija.
Poslije jebanja ima kajanja.
Pokradeš poduzeće, upropastiš ga, prodaš ga, ono odmah krene iz ruke u ruku u lanacprodaje kako bi se zametnuli svi tragovi, a onda počinje priča kako je to strateški važno poduzeće.
Ma nabijem vas.
Iskreno, jebe mi se za Agrokor, jebe mi se za INU.
HDZ mora odgovarati zbog ne ta dva poduzeća nego zbog zločina koje je učinio nad tisućama poduzeća u ova tri desetljeća. Zbog stotina tisuća radnika koji su ostali na cesti. Zbog upropaštavanja budućnosti, zbog pada Hrvatske, nekad industrijski razvijene u septičku jamu. Sve uvije po istom modelu. Moćni HDZ, nedovoljno moćan da sam osvoji vlast u Saboru, uvijek uz pomoć etnotrgovaca zastupnika manjina, šačice političkih koruptivaca, njih osam koji su u Sabor ušili svaki samo s par stotina glasova, upropaštava Hrvatsku.
Nekažnjeno.
Saborska rasprava
Danas je rasprava u Saboru o nesretnim ukrajinskim vojnicima koje bi se trebalo obučavati u Hrvatskoj. Puno je rečeno o tome ovih dana. Pa ja ne bih. Jer ja na to gledam posve drugačije.
Hoće li se obučavati ukrajinski vojnici u Hrvatskoj ili neće, ma iskreno jebe me se.
Dok ovo gledam, govori Dario Hrebak u ime Kluba zastupnika HSLS i nezavisnog zastupnika Vlama Bileka, za kojeg sam nekako bio siguran da je on zastupnik manjina. Ali nema veze, uvalit će on guzičetinu na manjinsku listu kad bude trebalo. Oni bi se jako na sve načine angažirali u ratu u Ukrajini.
Ja im osobno ne branim da već sutra krenu u Ukrajinu na front. Svakako će biti puno bolje za Hrvatsku, biti ćeako ništa drugo čišći zrak.
Bitno je drugo. Danas počinje trening. Uigravanje.
Ekipa skucana s konca i konopca pod brižnom rukom HDZ-a i Branka Bačića, koruptivaca iz manjina, mrzitelja Zorana Milanovića iz Socijaldemokrata pokušati će doseći brojku 101.
Brojku koju sanja Andrej Plenković.
Brojku 101 sanjao je i znojan se budio i Franjo Tuđman, ali Radio 101.
A brojka 101 je mokri san Andreja Plenkovića.
Brojka koja mu omogućava da pokrene opoziv Zorana Milanovića. Pa da u Saboru izaberu predsjednika.
Recimo Njonju, Bačića, a mogao bi samozatajni Rajko Ostojić biti, on ne bi imao ništa protiv, pokazati će to već danas, a osobno mislim da bi Zekanović bio najpogodniji.
Za bit predsjednikom rugla od države.
