Ustav Republike Hrvatske.
Ne nije komedija iz pera Rajka Grlića i Ante Tomića, nego ona iz pera Vladimira Šeksa i ostalih suradnika.
Sjećam se živo, u vrijeme nastajanja Ustava, u Dubrovniku u hotelu Excelsior, koji je bio zatvoren, pa su ga otvorili za Šimu Đodana i suprugu mu Sonju, Šime je radio na Ustavu.
Svaki dan, pisao, šetao Stradunom, jeo obilato, pio obilatije.
Nakon mjesec dana, kada je bio gotov, trebalo je put Zagreba.
Recepcionar gurne Šimi račun pod nos za mjesec dana noćenja u dvokrevetnoj sobi, bogate konzumacije jela, puste butelje vina, žestice, sve je to on tamanio.
Gospar će Šime uvrijeđeno, „Ej, čovječe, kakve su to pizdarije, ja pišem Ustav Republike Hrvatske“ okrene se na peti elegantno, poput Hromog Dabe i uputi prema Zagrebu.
Svako malo, netko se spotakne o Ustav.
Koji je pisan nespretno, nedorečeno, koji sadrži brojne nedostatke i mane.
Po meni, najveći je problem u tome što je pisan po birtijama slavonske ravnice, uz pothlađenu graševinu, debelo rezani kulen, meku slavonsku rakiju ili u prelijepom Dubrovniku, a izgleda upravo kao da je pisan u Aptonovom hramu u Delfima, a pisala ga je sama Pitija.
Glavom i bradom.
Pa odredbe Ustava Republike Hrvatske glase:
Ibis redibis, nunquam peribis in bello. – Ići ćeš, vratiti se, nećeš u ratu poginuti.
Ibis redibis nunquam, peribis in bello. – Ići ćeš, vratiti se nećeš, u ratu poginuti.
Da se ne muče oni koji nisu učili latinski, a od povijesti znaju samo esencijalne činjenice:
– da od stoljeća sedmog tu Hrvati žive
– da je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav
– da je Jasenovac bio izletište, nešto poput Čatežkih toplica.
Rečenice gore napisane i prevedene su potpuno iste, jedini je zajeb u zarezima. Pa stavljaš zarez kako ti paše. Ali, zajeb svih zajeba je u tome, da Pitija nije pisala svoja proročanstva, ona ih je govorila.
Zareze si stavljao sam, kako ti se sviđalo, naravno.
A Pitija je uvijek bila u pravu.
Tako je i sa našim Ustavom, časnom knjižurinom, u debelom kožnom uvezu, sa zlatnim slovima, na koji svakih pet godina polažu šapu ili nježnu žensku ručicu, doduše kratkih, poput ćevapa prstiju, pomazanici okićeni lentom i trtljaju nekakav tekst, koji im govori predsjednik ili predsjednica Ustavnog suda.
Jedva čekajući da to završi, pa da počnu lupati šakom po stolu, svirati klavir, sada uz mnoštvo oduševljene publike koja je do jučer držala u ušima čepove Odisejevih mornara, ili da odu do Čarlija na kavu i partiju viceva.
Brigu o Ustavu vodi ekipa vrlo ozbiljnih, besramno obilno plaćenih njuški, u ozbiljnim togama, sa dostojanstvenim facama, poput noja kad piša.
Pa oni tumače Ustav, koji je napisan, kako je napisan.
Nema se tu šta palamudit i govorit.
Dok sjede i jezivo skupim foteljama, ručni rad talijanskih i francuskih majstora, u posudi pred njima nalaze se zarezi, pa ta skupina nojeva koji pišaju, svečano i dramatično postavlja zareze na rečenice napisane u Ustavu.
Naravno, da je vjerojatnost da će dva puta za redom staviti zareze na isto mjesto u istoj rečenici zanemariva.
I kada cjelokupna javnost, od kamiondžija koji voze krave na sajam u Benkovac, do ustavnih stručnjaka, očekuje isto rješenje, jer tako nalaže logika, nema od toga vajde.
Jebi ga, ekipa je stavila zareze drugačije.
Pa ratni zločinci, koji su ljude do mrtva opijali akumulatorskom kiselinom, gangsterski mufljuzi, šefovi organiziranog kriminala, hodaju po cesti, jer, ne zato jer im je tako “pao grah“.
Nego jebeni zarezi.
I sada su se svi sjetili, da Ustav treba mijenjati.
Mijenjali bi i oni, koji ni u ludilu ne mogu skupiti jebeno mizernih pet posto, da se ušaltaju u saborske plaće i kasnije mirovine. Pa bi Ustav trebao omogućiti tim papanima da dobiju mirovinu od deset soma kuna.
Mijenjali bi i oni, koji imaju mirovinu od dvadeset i pet tisuća kuna, jer oni kao Džajić, imaju sve. Imaju i državu. I lovu. I ministre. I vlast. Ali ih se ne spominje u Ustavu. Što je nefer prema pola miliona frajera, koji ukupno nemaju pola miliona godina radnog staža. Ali njihov je zahtjev malo složeniji, oni ne bi samo ušetali u tu knjižurinu, jer su ih već više puta zajebali, pa su trebali imat trideset soma kuna penzije.
A nemaju. E, da se to ne bi desilo, oni bi Ustav pisali. Guščjim perom, fino li šara…
Ali onda bi bili u Ustavu.
I drljali ga. To nije teško, ni malo!
Ajte vi pogodite rezultat utakmice Citadella-Bari, talijanske SerieB, u nedjelju 03.06!
Ha?
Prema tome, za napisat u Ustav, da se mijenja ime Republike Hrvatske u Braniteljska Republika Hrvatska, nije problem. Mali Jozo, dečko od 19 godina, koji je u braniteljskoj mirovini samo godinu dana, nekidan se hvalio da ima u tom svom kompjutoru autokotekt. Ti pišeš, a taj đava ispravlja.
Vezana vijest: Sjednica nove ustavotvorne komisije u tijeku
U Ustav bi se ugurale i vanjske urednice zabavnog programa, koje određuju koji film se može pokazati na telki, a koji ne. Traže da se Ustavom propiše, da se jedino može prikazivati film Četverored, a od serija Duga mračna noć.
Svaki tjedan. U više termina.
Dok se one trte i karaju sa ljubavnicima, mi ćemo gledati te filmove da ne mislimo na njih.
Ustav bi mijenjali i oni u peronospori i dijaspori, kao ljudi koji vole domovinu, više od vas i od mene, pa bi ugradili obavezu plaćanja poreza, za sve iz dijaspore koji glasaju.
Ako bi se zajebavali.
Ustav bi mijenjali i oni kojima ide na kurac da je Hrvatska sekularna država, pa bi od države napravili lovište, u kojem bi se uzgajala mala slatka dječica, čvrstih guzičica, a oni bi sa njima igrali lovice ili fanta ili igre istine.
Prisnaženo Ustavom.
Dok ovo pišem, nemam informaciju, a probao sam provjerit, da li tramvajci ZET-a traže da i oni proput Đure&plaćenika uđu u Ustav, sa svojim zahtjevom za beneficirani staž, koji ne bi trebali imati operateri-kirurzi, koji se sedam osam sati svaki dan, pod neviđenom stresom bore protiv smrti.
Drugih osoba.
Zgodno je, baš se dobro poklopilo, prekjučer je murja pucala po kombiju, u kojem je bilo izbjeglica onoliko koliko ih stane u jedan školski razred. Pa je izranjavala djecu, u glavu. Pucali su automatima valjda, nisu praćkama, sigurno.
Pa danas odma Sindikat murjaka traži povećanje ovlasti u takvim dejstvima. Pa će u Ustav ući da se po kombijima sa civilima, koji neće stati, ali eto, iz njih se ne puca na murju, ne smije više pucati automatima.
Nego zoljom.
Ustav bi mijenjali i desničari jer im smetaju Srbi i ostala manjinska sitnež. Kao znak zahvalnosti što im upravo ti Srbi i ta sitnež vire iz guzice u Saboru već 20 godina. I glasaju, kako se tim besprizornicima digne kurac.
Ustavom nisu zadovoljni ni crveni.
Ustavom nisu zadovoljni ni plavi.
Oni imaju isti razlog. Birali bi precednika države u Saboru. Pa bi izabrali Rajka Ostojića za fikusa za slijedećih pet godina. Svi imaju svoje motive.
Plavima se jebe ko sjedi na Pantovčaku, jer ionako će uz pomoć crvenih imati većinu i radit će šta oće.
Crveni imaju svoje motive, da se uhljebi Rajko, koji nema šanse više proći nigdje.
Pa kad nemaju kam sa tobom, pošalju te na Pantovčak..
Da glumiš slijepo crijevo.
Da, sada kada sam sve bacio na papir, bjelodano je. Jasno je i meni.
Ustav se mora mijenjati.!
Pretplatite se na Newsletter
Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte
