Postoji jedan esdepeovac kojega bih volio upoznati.
Možda čak i jedini!
Popit sa njime piće, pričati, zajebavati se. Mislim da bi imali o čemu pričati!
Vedran Babić.
Četvrtina pobunjenika SDP-a. Do ostale tri četvrtine ne držim ništa. U stvari, još malo manje od ništa!
Djeluje mi onako kulerski, ko ispravan čovjek. Moralan.
Tip kojega očito resi poštenje i principijelnost.
Osobine koje ne stanuju u SDP-u.
Danas je održana konferencija za tisak. Bernardić, Beljak, Aleksić i Hrelja.
Kao predstavnici svojih stranaka, dapače predsjednici.
Za stolom predsjednici dvije stranke, SDP i HSS i predsjednici dvije samoupravne interesne zajednice (SIZ), penzionera i onih koji misle da ih je zajebalo kod dizanja kredita.
Da, oni misle da ih je zajebalo. A zajebali su se, da prostite sami,
Jer i u mene ima nešto sjećanja, a ono mi kazuje da su se pred dosta godina u bankama davali krediti, jerbo banke za to i postoje.
Krediti su bili u markama i u francima.
Hrelja je nešto tamo pričao, dosta oprezno da se ne zajebe, jer ni sam nije znao kome trenutno ovaj tjedan daje podršku.
Krediti u markama bili su skuplji, imali su veću kamatnu stopu od kredita u švicarcima.
Na građanima je bilo da odaberu koju opciju žele.
Izabrali su franak jer je bio jeftiniji. Neki nisu.
Onda su krediti u francima poskupili, a na kraju je gospodin Aleksić je ušao u Sabor nošen krilima antifranačke revolucije koju su dobrim dijelom iznijeli sektaši iz Živog zida. Stranka koja je po vokaciji samo interesna zajednica.
Poput nekadašnjih SIZ-ova. Tu su svakako i penzići, populacija podlo
Dakle dva predsjednika stranaka i dva predsjednika SIZ-a borit će se protiv korupcije.
Bilo je veselo.
Neobrijani, ali sređeni Bernardić, pažljivo njegovanog patničkog imagea, kakav upravo savršeno pristaje stracii kojoj je on na čelu, drobio je o korupciji.
Ko da čita Wikipediju.
Beljak je rekao ono što je mnogim Hrvatima na srcu.
O ćaći Franji, kumu, dječici. Pljački i lopovluku.
I Hrelja je nešto tamo pričao, dosta oprezno da se ne zajebe, jer ni sam nije znao kome trenutno ovaj tjedan daje podršku.
Ondak su počeli novinari.
Pa pita gospođa Munižaba Bernardića, Da nu Bernardiću, a đe su ti stranke sa lijeve strane političkog spektra, zašto one nisu u koaliciji, gdje su Demokrati, IDS i GLAS?
Bernardić spremno odgovara da je ovo savez parlamentarnih stranaka, te nešto kao da se nada da će se priključiti i IDS.
Na svakom ispitivanju javnog mišljenja bombardiraju nas podacima o tome da su kod glasača SDP-anajpopularniji političari, Bernardić (SDP) Mrak Taritaš (GLAS) i Mrsić (Demokrati).
Bernardić štošta toga ne zna, ali nisam znao da ne zna koje su parlamentarne stranke.
Ili mu je bilo grubo zvati u taj antikorpucijski savez ljude koji ugrožavaju njegovu popularnost u očima glasača.
Jer, očito je da ta koalicija neće napraviti ništa, ali je zgodno producirati se malo i kurčiti poštenjem.
Beljak i Hrelja su veličanstveno odšutjeli odgovor zašto njihovi dojučerašnji koalicijski partneri nisu za stolom sa njima.
Možda ja neke stvari ne znam, pa se ispričavam, recimo, možda neke od tih stranaka i ne bi sjedile sa njima za stolom?
Sve u svemu, ova koalicija je izgleda projektirana radi podizanja ega Davora Bernardića.
Koji je na pitanje o stipendiji odgovorio da je dobio stipendiju kada nije bio predsjednik SDP-a. Da
Da je bio saborski zastupnik, to je zaboravio reć.
Rekao je na kraju da jedino može reći da mu je žao.
Znam ja još odgovora, osim da je nekom žao.
Recimo, ja sam već lovu vratio, evo uplatnice.
Ili ja ću lovu vratiti sutra, pokazat ću vam uplatnicu.
Nakon obje rečenice slijedi druga rečenica.
Podnosim ostavku.
Ili podnio sam ostavku.
Ali, ne ide to tako.
Zar se on zaludu od rane mladosti probijao se do vrha SDP-a, laktario, uvlačio se Bandiću, služio ga vjerno, podmetao noge, preskakao podmetnute noge, da bi sada dao ostavku radi pišljivih četvrt miliona kuna?
To vam je takav mentalitet.
To vam je SDP!
Novinari su se sjetili pitati što o stipendiji koja je dodijeljena Bernardiću misli velika četvorka, pobunjenici iz ljeta 2018, koje je Glavni odbor nedavno pomilkio.
Gordana Marasa, koji je bio odvjetnik četvorke nisu pitali ništa.
Jer slutim zaobilazio ih je ovaj puta u vrlo širokom luku.
Zašto? Ne znam!
Ili možda znam?
Ta vam je četvorka ekipa SDP-ovih hrabriša, pravih muževa, oštrog jezika i britka uma.
Ako vam je riječ hrabriša nepoznata, da vam je prevedem.
Strahopezdec.
To je u prijevodu SDP-ov hrabriša.
Tri metra visoki i dvjesto kila teški Peđa Grbin, gorostas, Div iz Žminja, odvjetnik, koji valjda nekog kurca o pravu zna, nije dao svoje mišljenje. A uvijek o svemu ima svoje mišljenje.
A ovdje nema.
Jebem ti i diplomu pravnog fakulteta kad ne vidiš što je po zakonu a što ne.
Ili je ipak samo problem u pet kuna-pet para?
Pakšu radi! Strahopezdec!
Tek sada mi je palo na um, u vrijeme kada je bio član predsjedništva, svaki puta kada je bila neka čupava tema na dnevnom redu, on nije bio na sjednici. I to nešto govori, zar ne?
Srahopezdečki su odšutjeli i Siniša Hajdaš&Dončić, a i Mihael Zmajlović je držal gubec zvezani.
Nešto su oni propentali, ali off the record, pa smatram da to i nije rečeno.
Jedini koji je lijepo, jasno i glasno o tome iznio svohj stav, je Vedran Babić. Mrtav ldan izjavio je: Ja ne bih uzeo tu stipendiju, zna se kome su stipendije potrebne.
Ovu rečenicu reško je očekivati od bilo kojeg SDP-ovca.
Kad bolje razmislim, niti od jednoga.
Osim, sada vidim Vedrana Babića.
Oličenja onoga kakav bi SDP trebao biti.
Ali, jebiga, nije!