Bajka o pionirki Katici iz Zaistovca u posjeti spomen domu u Kamanju

Sjećate li se onog starog vica, olinjalog…

Kako Kinezi zakopavaju mrtvace?

Zatrpaju tako da im viri guzica, da imaju gdje parkirati bicikl.

—

Danas je održan kongres rock majstora u Kamanju, u društvenom domu.

Na kojem će jednoga dana biti otvorena spomen ploča, koja će podsjećati na ovaj povijesni dan.

Pa će pionirke, da one koje je nedavno drug Kešer primio u pionirsku organizaciju, polagati cvijeće svake godine sedmoga rujna, u znak sjećanja na hrabre ljude, žene i  muškarce, koji su svoje dupe izložili, poput Kineza, za parkiranje bicikala.

Dobro, ne treba cjepidlačiti, nisu baš svi!

Na zidovima doma biti će postavljene slike sa slikama potpisnika rezolucije.

Devedeset i dvije slike, drugarica i drugova

Za devedeset potpisnika

Sve jednake veličine, bez obzira na partijsku važnost, jer, priznajte ne bi bilo u redu da je slika Siniše Hajdaša Dončića, običnog člana SDP-a, manja ili veća od slike Ranka Lamze.

Čak je i div iz Žminja sabijen u sliku jednake veličine.

Pa će pionirke sa sjetom gledati slike hrabrih revolucionara, vizionara novog SDP-a.

Zastati će kraj neke slike, pokušati njihove likove prizvati u sjećanje i povezati sa imenom.

Tko je ovaj? Pa onda nastaviti.

Na slikama svi nasmiješeni, samouvjereno gledaju u kameru, svjesni važnosti trenutka.

Pročitajte i ovo:

Prijem novih pionirki u Drenovici

Samo će dvije slike biti nešto drugačije.

Na njima muškarci, pristalog izgleda, jedan bradat, drugi nije.

Niz lice im se cijedi znoj, kapljice znoja na čelu i na licu, što ostavljaju tanak trag, uhvaćen objektivom kamere.

Tko su ovi? Zašto su znojni?, pitati će pionirka Katica iz Zaistovca na Kalniku.

E, draga Katice, kako se ne sjećaš?

Ova dvojica su najveći junaci među svima ovima.

Pričaj mi, zamoli Kešerova pionirka.

U vrijeme kada se raspravljalo o nacrtu deklaracije, dok su se radile koordinacije u zatvorenim Viber grupama, dogovarali detalji, njih dvojica su imali najteži posao.

Oni su bili tajni agenti u srcu organizacije, na Iblerovom trgu, Bernardić je na njih računao, pričao, a oni su cijelo vrijeme u stvari podrivali njega, a da on to nije znao.

Nisu znali ni potpisnici deklaracije.

Sve dok nisu pretrčali.

U zadnji čas.

I zato su znojni.

Pravi junaci!