Predsjedništvo SDP-a na sjednici u utorak odlučilo je Glavnom odboru SDP-a predložiti da se izbori za novog predsjednika stranke i sve druge funkcije održe 14. rujna.
Četrnaestog rujna članovi SDP Hrvatske birati će četvrtog predsjednika ili predsjednicu.
Izbori su raspisani, kampanja je počela, službeno 02.09. 2024. Kandidature su podnijeli
Siniša Hajdaš Dončić, Mladen Kešer, Sanja Major, Mirando Mrsić i Zoran Paunović. Već dugo se posve neskriveno među članovima stranke govori da će Siniša Hajdaš Dončić biti novi, četvrti predsjednik SDP-a, jer on ima podršku vrha stranke kojeg je već dugo godina član. Dakle, u SDP-u je vrh stranke odlučio slijediti utabani put, nizbrdicu, svakim korakom sve veću, kontinuitet ugodnog i isplativog tavorenja u opoziciji, dobro plaćena mjesta u Saboru za ama baš nikakvu odgovornost. Ustrajali su ostati na putu bezidejnosti, nenuđenja bilo kakvih rješenja koja bi zainteresirala građane i na izborima im poklonili glas. Da Zoran Milanović nije 15.03.2024 godine izašao iz zone komfora, kako je tada izjavio, SDP bi sada u Saboru bio vjerojatno treća stranka. Vrlo velik broj kandidata svojim kandidiranjem osigurao im je upravo Zoran Milanović.
Predizborna šutnja od dvanaest dana
Kampanja koja se sada odvija, u popriličnoj, rekao bih diktiranoj tišini, neobična je. Kandidat vrha stranke, kako pričaju to je Sinša Hajdaš Dončić, bježi od sučeljavanja ko vrag od tamjana. Održano je sučeljavanje na VL Tv, na koje gospodin Hajdaš Dončić nije došao. Sučeljavanja se održavaju online, valjda u namjeri da se pokaže da je SDP moderna stranka, a većina članova je starija od sedamdeset godina. Iznenađujuće je da će na Facebook sučeljavanju protukandidatima SHD-a biti čak i dozvoljeno govoriti, takve je propise nametnuo Ibler.
Sve se to radi samo ubog želje da se otme protukandidatima makar malu šansu da budu izabrani ili barem uđu u drugi krug, a naročito da ih onemogući da se predstave članovima, a i ono najgore, da se ne bi omaklo koje pitanje postavljeno Siniši Hajdašu Dončiću. A pitanja za njega ima napretek.
Tri predsjednika parlamentarnih stranaka koji potječu iz HDZ
Hajdaša čak i ne treba posebno predstavljati. Ministar u Vladi Zorana Milanovića, po mom subjektivnom sudu, najgori ministar, čovjek koji je u svom mandatu uništio Hrvatske željeznice, čovjek koji je nekoliko godina bio vrlo agilni član HDZ-a, biti ću zloban pa napisati, valjda je upravo zato dao prijedlog da se novi aerodrom u Zagrebu nazove po Franji Tuđmanu. U gradu koji u svojoj povijesti ima na desetke velikana svjetski poznatih, ljudi koji su svojim djelima zadužili grad i Hrvatsku, on predlaže Franju Tuđmana, drugog predsjednika RH (da, prvi predsjednik bio je Vladimir Nazor, sviđalo se vama to ili ne), valjda u znak uspomene na dane provedene u HDZ-u. Ne postoji njegov jednostavan odgovor, DA ili NE, kao odgovor na pitanje o njegovom članstvu u HDZ . Kad smo kod aerodroma, postoje dosta pitanja na koja bi on znao odgovor, a koja nikad nisu postavljana na partijskim sastancima, pa evo, neće ni u kampanji. Nikada nije odgovorio o svojoj ulozi u katastrofalnom kadroviranju u Zagrebu u mandatu Tomislava Tomaševića, kojem je nagurao nesposobne kadrove, sebi bliske, koji ga u njegovom djelovanju prate poput čerge. Neki od njih (Renata Suša) čak i nije članova SDP-a.
Agencija radi unutarstranačku kampanju za Sinišu Hajdaša Dončića u borbi protiv isto tako članova stranke. Tko plaća troškove agencije? Bilo bi dobro to pojasniti.
https://www.facebook.com/share/p/t7iSfwTsdsqR7yUf/
SDP je učinio sve da pobjedi Siniša Hajdaš Dončić. SDP kao institucija. Svakako treba pričekati pa vidjeti što će reći onaj drugi SDP, članovi. Živi li u njima još poneka iskra razuma, iskra prkosa i ponosa? Njima nije omogućeno sučeljavanje svih kandidata. Ni po većim gradovima ni po regijama. Jer, SHD nije pokazao interes. Nije li to omalovažavanje članova, nije li time oteto im pravo postavljati pitanje partijskim kolegama među kojima trebaju izabrati nasljednika Peđe Grbina?
Sjećam se kampanje 2016. One po odlasku Zorana Milanovića. Kampanje koja je završila nesretnim izborom Davora Bernardića, premda su članovi imali jedinstvenu šansu i dovesti poštenog i vrlo aktivnog Orsata Miljenića. A eto, nisu. Desetak kandidata krstarilo je Hrvatskom, postavljala su se pitanja, družilo se. Danas toga više nema. Nije to više isti SDP. Promijenio se na gore. Sa Sinišom Hajdašem Dončićem u samom vrhu stranke. Nije samo odgovornost Davora Bernardića i Peđe Grbina za stanje u kojem se nalazi stranka, neka vas mandati u Saboru ne zavaravaju, stranka je u katastrofalnom stanju, pogledajte samo teren. Odgovornost za to je prije svega članova predsjedništva, članova Glavnog odbora, Statutarnih komisija. Svi oni su marljivo i vrijedno žmirili na očigledne vrlo drske izborne krađe na unutarstranačkim izborima 2018. Sve krađe su legalizirane, sve žalbe odbijene. A krali su kolega kolegu. Kolega kolegicu. Iz iste stranke. Kokošarenje i kriminal na koje nitko iz vodstva stranke nikada nije reagirao. Potkradali su se ljudi koji bi trebali dijeliti iste ideje. A očito je, da ih ne dijele. Takve stvari su ubijale SDP. Takvi ljudi su uništavali SDP.
Jedan od njih sada želi biti predsjednik SDP-a. Sa snažnim vjetrom u leđa formalnog i neformalnog vodstva stranke.
Sterilni, vrlo sterilni uvjeti, kontrolirani, u funkciji izbora čovjeka koji je desetljeće i pol u najužem vodstvu stranke, a njegovo prisustvo u vrhu stranke u velikom postotku koincidira s propašću stranke. Čovjek koji stranku vodi dobro utabanim stazama. Neprekidno istim kadrovima u vrhu stranke, neprekidnim porazima, neprekidno istim ljudima koji sjede na položajima koji omogućavaju lagodan život. Neprekidno istim spavačima u Saboru, ispravljačima netočnog navoda, ništa više.
Budite hrabri, jer bolje je živjeti jedan dan kao lav nego sto godina kao miš.
Odluka u subotu je na članovima. Samo na njima. Glasanje je tajno. Članovi bi, ako i malo drže do stranke trebali glasati po savjesti i poštenju, a ne po šalabahteru kojeg drže u znojnoj ruci dok glasaju i fotografiraju listić, ne bi li pokazali vjernost onome koji je dobro, predobro plaćen, a koji im je uz bujicu lažnih obećanja gurnuo u ruku šalabahter.
Imaju li snage članovi pokazati figu vodstvu stranke, pa izabrati vodstvo koje oni žele? Nekoga tko će stranku odvesti na put ozdravljenja, na put pobjeda. Na put rada i poštovanja članova, građana.
Valja biti hrabar i izabrati pošteno, po savjesti, pa budite hrabri, jer bolje je živjeti jedan dan kao lav nego sto godina kao miš.
