Božićni Ustav

Danas je dvadeset i drugi prosinac. Srbi bi rekli dvadeset i drugi decembar. To mi nekako zvuči poznatije. Asocira me na šnajdersku firmu tog naziva, koja se nalazila u Banjavčičevoj i gdje su se šivale uniforme za starešine JNA. Ali i vatrogasne i milicijske uniforme. A šnajderska firma dobila je naziv po dvadeset i drugom decembru, Danu armije, u znak sjećanja na osnivanje Jugoslavenske armije u bosanskoj vukojebini, u mjestu zvanom Rudo.

Dvadeset i drugi prosinac, srbi bi rekli decembar, obilježio je živote Hrvata. Mnogi od nas starijih pijani smo odlazili služiti kako se to onda govorilo dug domovini u tu JNA, na peronima kolodvora dernjali su se od alkohola ubijeni regruti Kad u vojsku pođem ja, uz pratnju harmonike koju je kum Stevo nemilice rastezao, da bi se ta armija okrenula protiv nas i zvjerski razarala Hrvatsku i ubijala Hrvate, Srbe i sve one koji su željeli slobodnu Hrvatsku.

Dvadeset i drugog prosinca 1991, sjećam se tog dana kao da je bilo jučer, sivi kišno slinav dan, ne pretjerano hladan, ja na sastanku Upravnog odbora jedne od najvećih firmi u Hrvatskoj. Sjednica je trajala desetak minuta. Predsjednik Upravnog odbora ustao je, ozbiljna lica, ali s velikim olakšanjem što je uspio pronaći budalu koja će to sve odraditi, pružio mi ruku i rekao, Čestitam gospodine direktore. Postao sam generalni direktor ogromnog preduzećeta. Par sati kasnije, dok sam se vozio mračnom cestom kroz Celine kraj Vrbovca, slušao sam na radiju glas Vladimira Šeksa koji čita izvode iz kako je govorio Božićnog Ustava, koji je usvojen upravo na taj dan, na dan dvadeset i drugog prosinca, Srbi bi rekli decembra, godinu dana ranije. Slavila se prva godišnjica Ustava. Božićnog ustava usvojenog na Dan armije. Puj puj.

Ustav samostalne Republike Hrvatske usvojen je dvadeset i drugog prosinca, Srbi bi rekli decembra, na Dan armije, godine 1990.

Pa se ne zove Danarmijski Ustav. Nego posve logično Božićni Ustav. Logično je, ali ja logiku ne razumijem. Oli Hrvati ne znaju kad pada Božić? Može bit. Jer se desetljećima nije smjelo spominjati Božić. Pa su zaboravili točan datum. Ako si Božić spomenuo, odmah si odletio na Goli otok. Tako danas na sva usta tumače oni koji su se rodili nakon 1990. A i oni koji se, pod teretom interesa i osobnih probitaka ne sjećaju stvarnosti.

Postoji dakle Ustav, koji je temeljni pravni akt neke države kojim se uspostavlja politički i pravni poredak. Ustav obično sadrži načelne propise o društvenom, ekonomskom i političkom poretku države, definira prava i dužnosti građana, određuje najviše organe vlasti, njihove međusobne odnose i odnose prema nižim organima i građanima.

Pa se mislim, što je u nas Hrvata točno, koji datum iz novije povijesti jest uopće točan? Koji je recimo datum Dana državnosti? Nakon toliko promjena, pitam se, postoji li on uopće? Možda datum postoji, ali možda ne postoji država?

Čak se Ustav ne zove samo Ustav. Što bi isto bilo poprilično logično. Ali mi ga moramo nakitit. Kao što smo nakitili i Crkvu, nazivom Crkva u Hrvata. Taj pazi sad, Božićni Ustav propisuje da je Crkva odvojena od države. Da je Hrvatska sekularna država.

Postoji li takva država koja izgleda i funkcionira na način koji propisuje taj Ustav? Možda negdje i da. Ali ovo ovdje što mi živimo, to nije to. Ovdje, na Markovom trgu u raskošnoj sobi Ustavnog suda čuva se Ustav, raskošno uvezana knjiga, na kojoj zlaćanim slovima piše Ustav Republike Hrvatske. Dakle. U Hrvatskoj, u Zagrebu, na Markovom trgu se nalazi mjesto gdje se čuva Ustav.

I to je to.

A Ustav ima podosta tih članova. Čak 139. Ima i članak 41. U kojem piše

Ustav čuvaju frajeri i frajerice obučene u toge, s preširokim rukavima, poput kineskih mandarina i mandarinki. A u rukavima uvijek skriveni tajni aduti. Za izigrat ustav.

Frajerice i frajeri kaj čuvaju Ustav, valjda nisu ni pročitali kaj piše u članku četrdeset i jedan. Jer nemaju vremena, cijeli mjesec im jedva dostane za izbrojat plaću koju dobivaju za posao koji rade. Brojanje novaca koji dobiju kao plaću. Nikad nisu rekli. Stop. Ovo što mi vidimo, to nije članak 41. Ali ne video oni. Samo hrpe novaca koje broje cijeli mjesec. I taman kad izbore, evo nove hrpe. E jebem li te teški živote.

Sve u svemu, mi smo kažu uređena država, jerbo imamo i Ustav i Ustavni sud. Imamo i zakone i sudove.

A vidi na što liči.

Čak nam se i Ustav krivo zove. Možda bi bilo bolje da svega toga nemamo. Ionako se na to nitko ne obazire.