Kad čovjek neumjereno konzumira hranu, a i popije se, pa tako danima, pa onda i godinama, a ponekad i desetljećima, onda dobije katar na želucu. Vremenom, ljudi sa ovom bolešću postaju usporeni, razdražljivi, često zijevaju, a i nevoljni su.
Priznam, poprilično sam tanak sa znanjem o parlamentarnom sustavu države koja se zove Katar, a jedna jako pametna gospodža do koje strašno držim veli mi da se piše Quatar.
98,73% stanovnika pojma nema di je ta važna država koja je točno pet puta manja od Lijepe nam Naše, a bratskog katarskog naroda je nešto više od dva miliona. Skoro ko pola Lijeponašanih. Katarom upravlja emir, ali ne onaj zloglasni Kusturica, nego baš emir koji je vlasnik svega, ima čak i harem. Zastanem, pa sjetno pomislim na stihove velikog Ljubomira Ršumovića
Eh da imam barem
Jedan mali harem
Pa da haram po haremu.
Pojma nemam kaj ti Katarčani kupuju kod nas, kakva je robna razmjena, ali znam da mnoge čubate šojke s čubama poput Pate Patak često lete u tak Katar u pratnji svojih mecena, debeloprstih sponzora, pa se tamo kupuju torbice, loubotinke i sve te statusne pizdarije. Mislim da to ne ulazi u robnu razmjenu, jer frajeri lovu koju troše na te kurave ionako vuku s nekih čudnih računa u nekim čudnim zemljama.
Ovijeh dana, javlja KNA (Katarska novinska agencija) u jeku priprema za svjetsko nogometno prvenstvo koje će se održati u tom Kataru, gdje u sred zime temperatura ne pada ispod ugodnih +35, zavladala je grozničava politička aktivnost. Njihov Majlis as-Shura, bumo rekli, njihov parlament donosi izmjene zakona, a i u samoj zgradi tog Majlisa rade se rekonstrukcije, dograđuje se restoran. Menza. Zakonima će se dozvoliti da se u tom restoranu dozvoli serviranje reš pečene prasetine, onako, malkice masnije, dakle, ne odojka nego prasenceta od četrdesetak kila.
Gazda svega i svačega taj Emir Al Thani, velik reformator i još veći zatiratelj ljudskih i medijskih prava, voli dolaziti u Hrvatsku na ljetovanje, a osim toga voli i nogomet, vlasnik– je PSG-a, što svakako treba razlikovati od PGŽ-a, kojem je vlasnik izvjesni Komadina.
Ambasadoru, Dragi Lovriću, po zanimanju dr.sci.prof izlazi mandat, pa će ga naslijediti Ivan Račan, po zanimanju SSS. Značajan pomak ljestvice znanja potrebnog za ambasadora. Na niže, naravno, jerbo ionako kod nas ide sve na niže. Upravo radi tog eses ambasadora gradi se kantina i zakonom se odobrava konzumacija reš pečenih prasaca u kantini u tom Majlisu. Jerbo iz cjelokuponog političkog opusa rečenog Ivana Račana najvažnije je istaknuti tri vrlo važne činjenice:
- sin je velikog Ivana Račana
- Arhitekt i mecena je briljantne političke karijere svog partnera s bele Gordana Marasa
- Poznat je po svom radu u tijelima u kojima je bio izabiran po dosljednosti, dolazio je samo u vrijeme gableca, pojeo obrisao usne i otišao. Sjednicama se zamarao nije.
Sve se mislim, da možda nisu poslali u taj Katar Ivana Račana, da preveniraju katar ne želucu, jer ko bi se razumio u lješenje toga ako ne Katarčani, ili su ipak Katarakti? A u Kataru su neviđene vrućine, a ko će po vrućini bilo šta radit, pa je odabir Ivana Račana naprosto brilijantan potez Pantovčaka, po sistemu Stavi pravog čovjeka na pravo mjesto. U čudu je i šef nabave na Pantovčaku, izvjesni Ante Ćaleta, jerbo je dobio nemoguć zadatak, skoro ko Paško Patak koji je dobio zadatak da poljubi patku u guzicu slatku.
Cjelokupna njegova nabava danima intenzivno traži materijal za lentu koja bi duljinom odgovarala junačkim prsima Ivana Račana, da sam čin predaje tih vjerojajnica, bude dostojanstven i ozbiljan.
Kako je ozbiljan i kandidat z ambasadora u nama vrlo važnom Kataru.
