- Reklama -
Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikom dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!
Povik je Franje Tuđmana od pred više od četvrt stoljeća.
Ili to ipak nije bio povik?
Nego samo urlik, rika predatora koji je ščepao nemoćnu beštiju, slomio joj kičmu dok se ona koprca i krvari, a on urliče slavodobitno, prije nego što je proždre?
Jebi ga ne znam!
Mislim da je stvar u doživljaju tog trenutka.
A trenutak traje već trideset godina skoro.
A mi nesretnici koji smo osuđeni na život u toj Hrvatskoj koju je imao Franjo Tuđman.
Ova Hrvatska izgleda točno onako kako bi izgledala da joj je zakone pisao Vladimir Šeks, a gradili je branitelji.
Kada smo već kod branitelja, ne mogu preskočiti, ma nikako ne mogu preskočiti, njihovu veličanstvenu šutnju.
Rekao bih pizdunsku šutnju.
Ministar Tomo Medved priznao je lijepo, urbi e torbi, da je među novokomponovanim braniteljima, kojima je braniteljski staž priznat nakon četvrt stoljeća od završetka rata, najveći dio branitelja koji su nečasno otpušteni iz HV.
[wdps id=”1″]
Dakle, frajeri koji su sankcionirani prema članku 193 Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske.
Taj član glasi:
Članak 193.
Djelatnoj vojnoj osobi u rješenju o prestanku djelatne vojne službe naznačava se je li dobila »častan otpust«ili »nečastan otpust«.
Nečastan otpust dobivaju osobe koje su:
– izgubile službu na temelju konačne presude vojnostegovnog suda,
– samovoljno napustile službu,
– pravomoćno osuđene na bezuvjetnu kaznu zatvora za kazneno djelo iz nečasnih pobuda počinjeno s umišljajem.
U svim ostalim slučajevima propisanima odredbama ovoga Zakona osobe dobivaju častan otpust.
Nečastan otpust ima za posljedicu gubitak svih prava i povlastica koje bi osoba imala nakon prestanka službe, kao što su:
– pravo na povratak u službu,
– pravo na vojnu mirovinu kada se ispune propisani uvjeti,
– pravo na nošenje vojne odore u svečanim prigodama,
– pravo na oslovljavanje činom u mirovini,
– ostale povlastice i pogodnosti.
A njima je svejedno priznat braniteljski status. I pravo na braniteljske mirovine.
Od prosječno 5.746 kuna.
Što i nije puno. samo dva puta više od prosjećne mirovine penzića koji se pošteno grbio za strojem u Tekstilstroju. Učiteljice kojoj su vene na nogama ko palac debele od stajanja cijeli radni vijek. Prevoditeljice oćoravljele od posla. Pogrbljenih šnajdera, silikozom izjedenih pluća radnika u ljevaonicama.
Ma samo deset miliona kuna mjesečno isplatiti će Hrvati onima koji su zbog nečasnosti i raznog kriminala dobili nogom u dupe, onih kojih se Hrvatska vojska jednom postidjela, toliko da ih je potjerala.
Ko šugave pse.
Deset miliona kuna.
Deset kuna po svakom umirovljeniku u Hrvatskoj. Deset kuna iz džepa.
Dva i pol mala kruha, po četiri kune štruca.
Tim je umirovljenicima prosječna mirovina 2.430 kuna na dan.
Za četrdeset godina rada.
Ovi koji sada rade dobit će nakon četrdeset godina rada pravo za umiranje od gladi.Penziju dobivat neće.
Za to, da vi ne dobijete penzije, se sada već brižno skrbe misnitri Pavić i Medved, ma skrbi se cijela vlada, podržana od Tomislava Sauche, Ronka, Milanke i ostalih žetončića.
Sve to se događa odlukom nekakve kurčeve komisije, koju boli kurac za nekakve Zakone, koje je ionako pisao Vlada Šeks.
Vezani članak: Postoji povijest u Hrvata koja se nikada ne smije ponoviti!
Ma svašta tu ima.
Frajeri dezertirali, pljačkali, činili nedjela koja znaju raditi podivljali vojnici, pa im je lijepo udareno nogom u guzicu, opaljen žig u bukvicu da su dezerteri, lopovi, siledžije i svašta nešto.
I napucani izvan vojarni, izašli su poput pokislih pasa, podvinutog repa.
I čekali.
Čekali svoje vrijeme.
Vrijeme kada će sve ono što su oni radili i činili postati osnovnimodus operandi društva.
Vrijeme u kojem je pljačka i otimačina institucionalizirana, vrijeme kada sirotinja nikako ne može spojiti kraj sa krajem, dok im se bijesno i krvoločno u lice cerekaju ratni profiteri, kriminalci, siledžije, lopovski ministri, popovi lopovi i ostala bagra.
Društvo koje je stvoreno stvoreno je upravo na sliku i priliku tih tisuću i pol nečasnika koje država časti vojnim mirovinama.
Jer, to i je njihova država. Stvorena njima nalik, njima na ponos i dušu.
Na koga je uistinu pomislio Franjo Tuđman dok je urliknuo „Imamo Hrvatsku“?
Na vas i na mene sigurno nije.
Teško je nabrojati sve te koji su pokrali sve ono što su mogli, zagrnuti plaštom domoljublja, borbe u Domovinskom ratu.
Danas je to Hrvatska ratnih profitera, osramoćenih branitelja, lažnih branitelja, nečasno otpuštenih branitelja.
Sviju skupa zaogrnutih plaštom nekakvog domoljublja.
Nemoj da si štogod lajn’o protiv njih!
Od sada kada vam netko kaže da je branitelj, kako možete znati da li je bio častan branitelj, nečastan branitelj, pravi branitelj ili lažni branitelj?
A stvar ide dalje.
Sranje je u kontinuitetu.
Vladimir Šeks, čija je politička karijera, hvala Bogu na zalasku, dobiva nasljednika.
Sinovca, u liku bezosjećajnog zombija, nova generacija humanoidnih robota se rađa.
Nije dovoljno što su sjebali moj život i život moje djece.
Nova generacija je već ovdje. Da zajebe djecu moje djece i njihovu djecu.
Jer smo mi to zaslužili.
Jer svake izbore ostajemo doma, jer ne glasamo protiv aveti lopova i siledžija.
Krkana i jebača u mozak.
Jer smo Hrvati.
A oni imaju Hrvatsku!
Da nas jebu u mozak, guze i zavlače nam ruke u džepove. Uvijek iznova,
A vi radite do šezdeset i sedme. I ne, nikako ne idite na glasanje, jer vama je dobro i kad vas jebu! Nemojte izabrati nešto drugo!
Pizda vam materina.
- Vezano uz temu -
