Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikom dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!
Povik je Franje Tuđmana od pred više od četvrt stoljeća.
Ili to ipak nije bio povik?
Nego samo urlik, rika predatora koji je ščepao nemoćnu beštiju, slomio joj kičmu dok se ona koprca i krvari, a on urliče slavodobitno, prije nego što je proždre?
Jebi ga ne znam!
Mislim da je stvar u doživljaju tog trenutka.
A trenutak traje već trideset godina skoro.
A mi nesretnici koji smo osuđeni na život u toj Hrvatskoj koju je imao Franjo Tuđman.
Ova Hrvatska izgleda točno onako kako bi izgledala da joj je zakone pisao Vladimir Šeks, a gradili je branitelji.
Kada smo već kod branitelja, ne mogu preskočiti, ma nikako ne mogu preskočiti, njihovu veličanstvenu šutnju.
Rekao bih pizdunsku šutnju.
Ministar Tomo Medved priznao je lijepo, urbi e torbi, da je među novokomponovanim braniteljima, kojima je braniteljski staž priznat nakon četvrt stoljeća od završetka rata, najveći dio branitelja koji su nečasno otpušteni iz HV.
[wdps id=”1″]
Dakle, frajeri koji su sankcionirani prema članku 193 Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske.
Taj član glasi:
Članak 193.
Djelatnoj vojnoj osobi u rješenju o prestanku djelatne vojne službe naznačava se je li dobila »častan otpust«ili »nečastan otpust«.
Nečastan otpust dobivaju osobe koje su:
– izgubile službu na temelju konačne presude vojnostegovnog suda,
– samovoljno napustile službu,
– pravomoćno osuđene na bezuvjetnu kaznu zatvora za kazneno djelo iz nečasnih pobuda počinjeno s umišljajem.
U svim ostalim slučajevima propisanima odredbama ovoga Zakona osobe dobivaju častan otpust.
Nečastan otpust ima za posljedicu gubitak svih prava i povlastica koje bi osoba imala nakon prestanka službe, kao što su:
– pravo na povratak u službu,
– pravo na vojnu mirovinu kada se ispune propisani uvjeti,
– pravo na nošenje vojne odore u svečanim prigodama,
– pravo na oslovljavanje činom u mirovini,
– ostale povlastice i pogodnosti.
A njima je svejedno priznat braniteljski status. I pravo na braniteljske mirovine.
Od prosječno 5.746 kuna.
Što i nije puno. samo dva puta više od prosjećne mirovine penzića koji se pošteno grbio za strojem u Tekstilstroju. Učiteljice kojoj su vene na nogama ko palac debele od stajanja cijeli radni vijek. Prevoditeljice oćoravljele od posla. Pogrbljenih šnajdera, silikozom izjedenih pluća radnika u ljevaonicama.
Ma samo deset miliona kuna mjesečno isplatiti će Hrvati onima koji su zbog nečasnosti i raznog kriminala dobili nogom u dupe, onih kojih se Hrvatska vojska jednom postidjela, toliko da ih je potjerala.
Ko šugave pse.
Deset miliona kuna.
Deset kuna po svakom umirovljeniku u Hrvatskoj. Deset kuna iz džepa.
Dva i pol mala kruha, po četiri kune štruca.
Tim je umirovljenicima prosječna mirovina 2.430 kuna na dan.
Za četrdeset godina rada.
Ovi koji sada rade dobit će nakon četrdeset godina rada pravo za umiranje od gladi.Penziju dobivat neće.
Za to, da vi ne dobijete penzije, se sada već brižno skrbe misnitri Pavić i Medved, ma skrbi se cijela vlada, podržana od Tomislava Sauche, Ronka, Milanke i ostalih žetončića.
Sve to se događa odlukom nekakve kurčeve komisije, koju boli kurac za nekakve Zakone, koje je ionako pisao Vlada Šeks.
Vezani članak: Postoji povijest u Hrvata koja se nikada ne smije ponoviti!
