Čitam u nounama da je Banožićeva Whatsapp policija postigla veliki uspjeh. Tko zna koji po redu ovih dana. Krenulo im.
Novi uspjeh policije desio se u Zadru. Ovaj puta nisu dobili sidu.
Tamo su policijoti, ostatak onih koji se nisu nedavno zarazili sidom, hapsili lutke. Lutke su bile nekakva instalacija. Koja prikazuje ljude koji su otišli iz grada. A instalacija se nalazila nedaleko od crkvene proslave Uskrsa, danas u subotu, na dan kad zvona miruju, dan kad se farbaju jajca, prepire se oko toga ide li u francusku salatu jabuka ili ne ide, dok se svako malo naginje i viri u pećnicu da ne bi šunka ili dvadeset i četvrti kolač zagorio. Ili je ipak dvadeset i peti?
Dakle, lokalnoj popini zasmetalo je da je netko postavio instalaciju dok on organizira dernek. Jerbo, što se tu ima, što tko ima nešto instalirat? Pa je prijavio da instalacija vrijeđa osjećaje građana.
Okupila se vlasadija iz zadarskog zaleđa na derneku i eto, postali su građani. S osjećajem. Iznenadjeni i uvrijedjeni.
Kad te instalacija povrijedi
Ako se išta treba instalirat, onda će instalirat oni, popovi. Za instaliranje su zaduženi popovi. Evo, poput, Nediljka Ivanova iz nedalekog Bibinja, koji je instalirao desetinama generacija dječaka koji su dolazili kod njega na vjeronauk i misu.
Pop instalater.
I svi su ti građani znali o čemu se radilo, o kakvim se instalacijamo don Nediljka radilo, kakav je materijal bio ugrađivan, ali oni su bili sretni i ponosni što pop instalira kobasu njihovoj dječici. Pa su ih slali po još.
Instalacije don Nediljka nisu smetale niti popa niti okupljene vjernike, nije im to ni malo vrijeđalo osjećaje.
Naprotiv, bili su ponosni na svog popa. I sad su građani. S tankoćutnim osjećajima.
Nabijem ih.
Ni policijote nisu smetale instalacije
Instalacije popa Ivanova nisu smetale ni policijote, koji nisu instalatera strpale u prdekanu, a imali su tridesetak godina vremena, pa da njemu malo u prdekani instaliraju. Jerbo, popina je instalirala desetljećima, generacije i generacije dječaka imale su utisnut žig na čelu na kojem je pisalo „Installed by don Nediljko Ivanov“, a pametni, pošteni, revni policijoti to nisu vidili?
Malo kurac.
Samo stotinjak kilometara južnije, u gradu (?) Splitu, jučer se Torcida istakla transparentom Opet veliki petak.
Jerbo su fudbaleri, milijuneri koji ništa ne rade osim dosta loše guraju kožnu loptu, morali igrati na Veliki petak. A Torcida je došla na utakmicu, pa su bidni morali paziti da im ne izleti Udri ga, entissa, jebem ti kojče u grebu. Udri onog crnoga. Jebem ti krv Irudovu, plesni ga više. Sve se oznojili od intelektualnog napora i autocenzure. Još kad su zapjevali poznatu navijačku pjesmu Ima jedna duga cesta.
[block_content id=”67189″]
Ma divota u što se pretvaramo.
I šute svi. Šute političari. Šuti i oporba, makar ona lijeva, koja nije lijepo sročila rečenicu i u Saboru u lice zveknula glavnom zaštitniku i kreatoru takvog ponašanja, po sred naglancanih cvikera:
Nabijem te na kurac, tebe i katoličku džamahiriju u koju nas pretvaraš.
Tako počinje. Uvijek samo malo. Daj, samo malo bum ga stavil. I dok shvatiš da ti je unutra…
Onda, jebiga, poslije jebanja nema kajanja.
A kad dođe vrijeme u kojem nema kajanja, onda mi Hrvati pokazujemo pravo lice.
Bilo bi dobro da Torcida, BBB, Crkva, Branitelji, Hodači za život, Klečavci i slični, u daljnjem tekstu “ulica” sjednu i naprave kalendar kad se i što se sve smije, da nemamo nesporazuma i da se tome pokorimo. pic.twitter.com/kGU13h7Mn6
— Spectator (@SpectatorHR) April 8, 2023
