Domoljublje je posljednje utočište hulja

Dovoljno je bilo pokucati na vrata i reći: Evo, ja bih branio domovinu, oduvijek sam to sanjao. Baš kao što su pred skoro godinu dana ranije napravili mladići, mlađi od njega i njegovi vršnjaci diljem Hrvatske, bez kucanja na vrata bilo kome.

spot_img

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Čovjek kojeg pitaju…

Ekonomska kriza, inflacija, rast cijena u nebo, rijeke izbjeglica, strah od terorizma, strah od rata, nizak standard, klimatske promjene, dugoročne vremenske prognoze, sve su...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Nikako nije u redu

Od izvora dva putića vode na dve strane ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane Gledam jedan gledam drugi oba su mi mila i jednim sam i drugim...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate iz Bijele Hrvatske u zakarpatju na ove prostore, negdje u...

Karte se miješaju

Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu...

Kultura

Nekako mi se čini, kad posve iskreno razmislim, da je Bog bio vrlo škrt prema meni kad je osjećaj za kulturu dijelio. A ponekad...

Bilo je to, sada već davno. Generacije i generacije nakon toga stasale su. Mnogi se i poženili i poudavali. Sjećam se, tada su se grupe mladića skupljale pred lokalnim kafićima, u potajici šaputali i dogovarali se, pa give me five na rastanku. Onda su uplakanim majkama i očevima koji su od jada stiskali šake, ne želeći spustiti suzu, objašnjavali da idu. I odlazili su. U tenisicama, trapericama, preko košulje odjevena vesta, pa gore jakna, tankerica. Mnogi od njih su se zadužili, neki su izvrnuli sve ladice i sve džepove da bi od lokalnih švercera kupili kalašnjikov. Ili Thompson. Bilo što samo da puca. Bezbrižna mladost prestala je tog dana. Otišla je zauvijek u onom trenutku kad su si dali give me five i objasnili majci i ocu da odlaze.

Braniti domovinu.

Sigurno nikada nitko nije volio Hrvatsku kao on.

Nekako u isto vrijeme u Zagreb je došao mladi muškarac. S diplomom u džepu. Grudi su mu se nadimale dok je udisao toliko željeni, bezbrojnim noćima sanjani hrvatski zrak. Godine i godine besanih noći, bunovnog buđenja jer je sanjao ga je on Pavao Šubić, i probudio se taman kad je dželat zamahnuo. Koliko puta se probudio u trenutku kad ga je partizanski kundak trebao udariti u glavu negdje u šumu u Sloveniji. Trljao je oči, pogledao u zvjezdano nebo iznad rodnog St. Jospeha, u dalekom Missouriju, gradu koji je dugo bio na rubu vukojebine, polazna stanica američkih pionira za put prema Oregonu. U kasnim večerima slušao je priče u o patnjama Hrvata kroz stoljeća, slušao je o herojskim djelima Hrvata u Drugom svjetskom ratu, slušao je o patnjama naroda kojeg je njegov otac davno napustio da bi našao sreću u dalekom Missouriju. Mnoga znanja stekao je u Saint Joseph Croatian Catholic Church, gutao riječi župnika. Hrvatska mu je stalno bila pred očima. Sigurno nikada nitko nije volio Hrvatsku kao on.

Pao je Vukovar, pala je Škabrnja , a njega nije bilo

Onda je čuo da je u Hrvatskoj opet rat. Njegovim vršnjacima nasilno je prekinuto školovanje. Rušeni su im domovi, pogibali najbliži, patili su. A on je studirao. I patio za Hrvatskom. Krvario je. Duša mu je krvarila, ne tijelo. Pao je Vukovar, pala je Škabrnja. Pala je Slavonija. Na more se više nije moglo nego preko Paga. Hrvatska je bila ranjena, krvarila, raskomadana. A on je studirao. I noću sanjao kako se bori protiv mrskih Srba.

Potpisan je i Sarajevski mir, drugog siječnja tisuću devet stotina devedeset i druge. Hrvatska je, onako izranjavana, ipak ušla u mirniju fazu. Ali, rat nije bio gotov. Potrajati će još tri i pol godine. I onda se u Hrvatskoj nakon što je nekoliko puta provjeravao puca li se tamo, pojavio Stephen Bartulica. Domoljub i heroj i osloboditelj Hrvatske u snovima, sve je to sanjao ovih silnih godina čežnje za Hrvatskom.

Dovoljno je bilo pokucati na vrata i reći: Evo, ja bih branio domovinu, oduvijek sam to sanjao.

Na zahodu

I odmah se stavio na raspolaganje Ministarstvu vanjskih poslova, naravno preko veze, doktora Jurja Njavre. Nije ni pokušavao staviti se na raspolaganje oružanim snagama, Hrvatskoj vojsci, jer za to čak ni veza nije trebala. Nikakav Njavro. Samo volja. I hrabrost. I neka druga vrsta ljubavi, onakva kakvu Stephen nikada nije imao. Dovoljno je bilo pokucati na vrata i reći: Evo, ja bih branio domovinu, oduvijek sam to sanjao. Baš kao što su pred skoro godinu dana ranije napravili mladići, mlađi od njega i njegovi vršnjaci diljem Hrvatske, bez kucanja na vrata bilo kome. Samo otišli. S vlastitim novcem kupljenim automatom  u rukama. Braniti domovinu koji on tako voli. Ali ju je propustio braniti. Kad je bilo His Rhodus, hic salta, njega nije bilo. Jebi ga.

Pročitajte i ovo:
Demografske akrobacije

Bio je na zahodu valjda. Cijelo vrijeme. Godinu dana.

Stephen je dobro znao i bio mu je dobro poznat pojam američki san. Ideal u kojem svaki građanin Sjedinjenih Država treba imati jednaku priliku za postizanje uspjeha i prosperiteta napornim radom, odlučnošću i inicijativom.

Hrvatski san

Ali, shvatio je da je puno lakše ostvariti hrvatski san.  Jer tu nema potrebe za napornim radom za postizanja prosperiteta. Uzmeš tamburicu i poput cvrčka udaraš ditirambe o svojoj ljubavi prema domovini. Republici Hrvatskoj. Jadnom Stevanu se odavno u glavi se izmiješalo. On voli Republiku Hrvatsku, a štuje Nezavisnu državu Hrvatsku. Tvorevinu koja je nestala u dimu i vatri baš pod čizmom države iz koje je nastala Republika Hrvatska. Stephen se nikada nije odredio, jer zna on umiljato tele dvije krave siše. Ljubav prema NDH donosi glasove i funkcije, a funkcije plaća Republika Hrvatska. Mržnja i prezir prema ženama, pripadnost Opusu dei, sudjelovanje u špijunskim aktivnostima, sve to su samo sitni kamenčići u ružnom mozaiku Stephena Bartulice. I sada smo saznali, da je njegova imovinska kartica skoro pa prazna, a on prepun nekretnina. Nije stigao ispuniti imovinsku karticu, jer se bavio ljubavlju prema domovini. I napad na njega, napad je na Hrvatsku i njegovu ljubav prema njoj. Jer on je iznad svega domoljub.

Jer, domoljublje je posljednje utočište hulja.

Vezani članci

Nakon samo dvije i pol godine čekanja na operaciju, operiran je!

Dosta dugo osjećao je tegobe. Ne stalno, onako povremeno. Pa je mislio da je...

Hrvatski ponos

Kiša dosadno pada, sitnim kapljicama, sivo je. Ali, lijepo je. Jer lijep je život...

Jabuke

Stara ruska priča o jabukama savršeno pokazuje stanje na tržištu, ali i tipično ponašanje...

MO Čerga Sesvete

Iz lijenog kunjanja u fotelji prenuo me telefon. Na ekranu piše samo Pišta SBOP. SBOP...