Nema skijanja na Sljemenu kad je snijeg i zima
Danas sam trebao ići na skijanje. Na Sljeme, jerbo moja kćerka zna, vrlo je sigurna da njenog sina, a mog unuka nitko ne može tako dobro učit skijanju poput mene. Jer sam naučio i nju kad je bila mala. I njenog brata koji je skoro prohodao na skijama. Bio sam doduše unekoliko mlađi no sada.
Ali, pao je snijeg, pola metra, a kad padne snijeg, kad je temperatura oko nule, na Sljemenu su skijališta zatvorena.
Najbolje je skijanje na plus 15, pa se skijaši mogu spuštat i vendlat u majicama s kratkim rukavima.
Ajme judi moji, čuda i mirakula.
Rastužilo me to, veselio sam se strpljivom pokazivanju ralice mom malom Švrči, dok u ruci držim stiropornu čašu s kuhanim vinom, a para iz čaše draška mi nosnice. Pa u pauzi odmotati salvetu s narezanim špekom i šnitama kruha i gledati kako on obraščićima rumenim od zime zadovoljno mljacka i ispija vrući čaj. I onda nagrada, rebro čokolade.
A opet sam sretan. A sretan sam upravo onoliko koliko zloban čovjek može biti. Dakle, jako sam sretan.
Razveselio me nitko drugi nego ministar prosvjete, gospodin Fuchs.
Gledam ga na slici na portalima, kako sjedi, onako ozbiljan i natmuren, nekako ima facu ko nosorog kad se pari, a do njega ponosno, uredno začešljan sjedi počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu, dr.sci. Draganom Čovićem. Tip koji ima glavu našarafljenu na ramena tako da mu se frizura ne pokvari.
Ne znam iz kojeg je područja Čoviću počasni doktorat počasno dodijeljen, pretpostavljam da je to područje korištenja robovske radne snage pri izgradnji rezidencije poštovanog gospodina Čovića. Mogli su mu dodijeliti doktorat, pokloniti, ali nikako ne počasni. Jer on i čast, dva su pojma.
Zagrebačkom sveučilištu svakako puno znači, pridonosi ugledu, činjenica da je počasni doktorat dodijeljen jednom od posljednjih ljudi na svijetu koji se bavi robovlasništvom.
Dakle, ova dvojica su se sastala da bi priopćili da je Hrvatska akreditirala sveučilište u Mostaru, pa će diplome iz Mostara vrijediti u cijeloj EU.
Koincidencija
Sveučilište u Mostaru zove se SUM. Upravo kao skraćenica za riječ suma, ukupni iznos, koji se koristi prilikom plaćanja.
Čudna koincidencija. Činjenica koja me baš istinski veseli. Sveučilište u Zagrebu i Sveučilište u Mostaru, dva su srca bratska. S njima se ponosi cijela Hrvatska. Intelektualno bratstvo vidljivo je već i na grbovima.
Pa će kad se diplomira na mostarskom sveučilištu, intelektualci jurcati Europom, jerbo će im te njihove diplome priznat Hrvatska, koja je članica EU. Nije za očekivati, naročito od Hercegovaca da ostanu raditi u Hrvatskoj za par stotina EUR-a, zov EUR-a nadjačati će domoljublje. Domoljublje će iskazati samo kad se budu vraćali na izbore.
Ako ipak griješim u procjeni, pa ponosni intelektualci i vlasnici diploma čuvenog mostarskog sveučilišta ostanu u Hrvatskoj, problema nema. Jer kadar školovan u Hrvatskoj odavno više perspektivu ne vidi ovdje. Sva dobra mjesta, a to su uglavnom u državnoj administraciji i državnim firmama ionako su zauzeli vlasnici mostarskih diploma.
Veliku korist od svega toga imati će i dalje grad Mostar, radi edukativnog turizma, očekuje se i dalje veliki broj jednodnevnih posjeta Mostaru u svrhu stjecanja diplome ili doktorata.
A i Europa će biti zadovoljna znatnim povećanjem broja obrazovanih kadrova s ovih područja.
U proljeće će biti organiziran znanstveni skup na temu znanosti i njezinom utjecaju u integracijskim procesima s EU.
Organizatori su vodili računa o svakom detalju, pa će se skup znanstvenika održati posve prikladno u Neumu (lat. Nonsens).
Očekuje se veliki broj sudionika znanstvenog skupa, prvenstveno s Hrvatskih studija, Sveučilišta u Osijeku i domaćina, Sveučilišta u Mostaru, perjanica znanosti u Hrvata.
