Ćelavi bradonja
Neki od vas vjerojatno su čuli za ćelavog bradatog tipa koji se zvao Sokrat. Tog ćelavog bradonju treba svakako razlikovati od tipa koji se za života bavio ganjanjem lopte u Brazilu, a zvao se Socrates, a za kojeg je većina čula. Razlika je velika. Ovaj Socrates cijeli je život loptu udarao glavom, dok je ćelavom bradonji glava služila samo za razmišljanje.
Danas ćemo malo razglabati o Sokratu, ćelavom bradonji.
Tip koji je priznao, da zna da ništa ne zna. To je zarana dokazao oženivši Ksantipu, ženu čija je narav bila tako gadna, da su žene gadne naravi u njenu čast nazivane Ksanitpe. Oni koji nisu čuli za Sokrata, a ni za Ksantipu, takve babetine zovu nadžak babama, ili rospijama.
Zakoni su pravedni i štite čovjeka
Sokrat koji je cijeloga života tumačio da su zakoni pravedni i štite čovjeka, a svatko tko ne može prihvatiti zakone treba napustiti društvo u kojem ti zakoni vrijede. Sokrat se usprotivio tada uvriježenoj tezi da zakon ne može nalagati nepravdu, jer je zakon pravda, a čovjek je mjera svakog zakona.
Već po ovome vidimo da je Sokrat bio i vrlo vidovit čovjek, kojem su se u snoviđenjima vrelih atenskih noći ukazali likovi iz budućnosti, nekakvi tvorci hrvatskih zakona koji će živjeti dvije i pol tisuće godina nakon njega. Koji će uvijek isticati da su zakoni pravedni i da štite čovjeka. Savršeno je svojim stavovima opisivao ono što danas imamo i kolokvijalno nazivamo Šeksovim pravosuđem. Nepravedne zakone po kojima sude nepošteni suci, koji se hvale svojim poštenjem i poštenjem zakona po kojima sude.
Što bi moglo poći ukrivo?
Pa što bi uopće moglo poći ukrivo? Hrvatska je postala poligon Sokratovih teorija, naravno prilagođenih sebi. Ono što je Sokrat učio, nama je svakodnevnica. Sude nam pošteni suci po poštenim zakonima. Ako bi se zajebavali.
Atenjanima, koji su smatrali da žive u idealnom društvu, strašno je na kurac išao taj Sokrat, koji je stalno prepričavao viziju hrvatskog društva. Pa su ga čorkirali, jer je i dalje ustrajao na hrvatskom snu. Ponudili su mu da ode van granica Atene, ako mu njihovi zakoni ne odgovaraju. I to je odbio. Neće otići, ali i dalje vjeruje u pravdu društva koje će se, igrom zle sudbine, pojaviti baš na ovim prostorima, dvije i pol tisuće godina kasnije. Nakon mnogih filozofskih zavrzlama, koje su preteške da bih ih na ugodnih trideset i pet u hladu pisao, popio je otrov i ispustio dušu.
Ostale su Sokratove izreke
I danas, dvije i pol tisuće godina, citiraju se Sokratove izreke. Slobodan sam citirati jednu, kao dokaz da je Sokrat u snovima vidio Hrvatsku. Sanjao je. Opisao je skoro savršeno.
Demokracija će platiti zato što će pokušati odgovarati svima.
Siromasi će htjeti imetak bogatih. Demokracija će im to dati.
Mladi će htjeti biti uvažavani kao stari, žene će htjeti biti kao muški, stranci će htjeti prava starosjedilaca.
A demokracija će im to dati.
Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije. A demokracija će im to dati
A kad lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teže za moći nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije.
Sokrat (470. – 399. pr. n.e.)
Tisuću godina nakon Sokrata, nekakvi ljudi čudnih imena, Tuga, Buga, Kluk, Lobel, Kosenc, Muhlo i Hrvat, u vrelim noćima dok su spavali uz laganu vatricu pod vedrim nebom, s tvrdom stijenom pod glavom, snivali su san. I oni su snivali Hrvatsku, baš kao što je snivao i Sokrat. Snivali su, kako je to recitirao u Ujedinjenim narodima Franjo Tuđman:
Al’ sad evo opet nova zora rudi,
Poslih dugih lita Hrvatska se budi,
Tu na našoj zemlji naš se barjak vije,
Crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Nisu snivali o pravima, o modernom društvu, samo o zabijanju barjaka. I branjenju krvlju. I klesanju povijesti u tvrdu stinu. I sloboda što je krvlju branjena, da se neće pustiti lako, dopustiti drugima da o nama odlučuju. Nešto kao ona čuvena Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu. A u lisnici nekoliko eurocenti, poznate hrvatske valute.
A uklesana povijest i ne mora biti vjerna događajima iz stvarne prošlosti, nego onome što je klesar uklesao. Kaj ne?
Sve to je snila ta grupica ljudi čudnih imena, da bi se došlo na Sokratove proročanske riječi.
Zajebano, kaj ne?