Postoje ljudi, koji samo tako izgledaju. Čovjekoliki.
Imaju dvije ruke, dvije noge, glavinu nasađenu na ramena, dakle, sisavci, koji hodaju i pričaju.
Cijelo tijelo im povezuje kičma. Kičma je glavni koštani oslonac trupa nužan za pokretanje, potporu gornjeg trupa i glave, stabilizaciju zdjelice, stav tijela.
Dakle kičma je bitna za stav.
Međutim postoje ljudi, koji se rode sa kičmom, pa izgleda da je naoko sve je ok.
Ma ok je i kada im priđeš na desetak koraka. Razlike od drugih ljudi nema.
Onda im priđeš skroz blizu, jebate, pa opet nema razlike.
A onda oni progovore. Pustiš ih da pletu i melju, onda shvatiš da su ljige.
Ljigavci bez stava.
Vazelinski tipovi, povazda sa tubom vazelina u ruci, što divlje zvjeraju očima lijevo desno, ne bi li ugledali koje dupe, u koje bi bilo korisno uvuć se.
Samo za vlastiti probitak.
Elastični su, poput cirkuskih atleta, vižljasti, prilagodljivi, gadljivo meki.
Sluzavi i ljigavi, iz roda homo invertebratus.
Ljudi beskičmenjaci.
Ljige spremne na sve, samo da se uvuku duboko u rektum.
Ili ti šupak.
Pederi u duši.
Pisao sam dosta o raznim konvertitima i šetačima od tabora do tabora, zgrožen njihovim životnim stavovima, beščašću, koji su meni naprosto gadljivi.
Naravno da im nije bilo pravo, ali jebi ga, tako ih doživljava svekolika javnost.
Ali, ovih dana se pojavila ljiga broj jedan.
Lik koji je već u prvih par dana prešišao i Sauchu i Gordana Jandrokovića zajedno, a k tome i dežurne ljige iz Crvene stranke.
Mali Milić.
Glasnogovornik HDZ-a.
Mali sin velikog tate.
