Sutra će se proslaviti dvadeset trogodišnjica briljantne pobjede u Oluji, kojom je završen dugotrajni Domovinski rat.

Svaku pobjedu treba proslaviti. Mi Hrvati smo u tome nenadmašni majstori. Pravokutnici, nazvani kockicama na sve strane, piva se toči, a i bez Thompsonovih ratničkih pjesama ne ide.

Hrvatska je pobijedila. Posve je drugo pitanje, jesu li pobijedili Hrvati? Jesu li Hrvati izborili ono što su željeli?

Naravno da nisu! Odnosno, neki jesu.

Njima je posvećen ovaj tekst!

Sutra je Dan.

Dan kojega su se bojali, patili od nesanice, budili se znojni i bunovni, dan za koji nisu znali kada će doći, ali su znali da će doći.

Kad-tad, pa će završiti njihov san, o nekakvoj ko fol državi.

Sutra je Dan.

Dan kojega se još uvijek boje.

Političari svih vrsta, ali, naročito oni na vlasti.

Jer nikad ne znaš, što će svjetina još tražit od povlastica, kojeg će se još kurca sjetit.

Danima se bude znojni i bunovni, dan za koji znaju točno kada će doći, i svako jutro mole Boga da, da prođe mirno i brzo. Bezbolno.

Sutra su desničarski derneci u Kninu, Sinju i Glini.

Jebate, sva tri sranja u isti dan.

Dan pobjede hrvatske vojske nad okupatorima, pretvoren je davno u desničarski dernek, jer su se valjda samo desničari borili protiv okupatora. A koji sam kurac onda ja, koji su kurac na stotine onih koji su nosali glave u torbama, a nisu desničari?

Jebiga, sami smo si krivi, jer nismo nosali krvave gače na Velebitu, nego samo vlastitu glavu u torbi, u Vukovaru, u Slunji, u Stonu.

To se ne računa!

Prvo je na redu proslava Dana pobjede u Kninu, u osam ujutro, jer se računa da đikani koji bi mogli jebat mater Plenkiju i Vladi, još spavaju mamurni od današnjeg pijanstva.

Jer danas je subota, dovoljan razlog za napit se ko svinja.

Pa će se tako po kninskoj tvrđavi pentrat uznojeni Plenki, kojeg će trbušina vuć naprijed, biti će tamo i novi Franjo Tuđman, Marko Milić, trbuhozborac HDZ-a, dečko koji ima ideale, za upisat se u Zločinačku.

Bez Njonje ne može proć, a niti bez Viteza od Isusovog groba.

Pa će se tamo pričat o velikoj pobjedi, koja to uistinu jest, o velikim uspjesima nakon pobjede, koji to uistinu nisu.

Dok će se tamo trtljat, hvalit i lagat, nebo će parati izraelski vojni avioni, kao znak stopostotnog suvereniteta današnje Hrvatske.

A najšparljiviji ministar, polaznik Juesarmivorkoliđa, ponosno će mahati i smijati se veselo.

Jer ON ima razloga za to!

Biti će tamo i Majka Domovine, vesela i nasmijana, razdragano će se slikavat i ljubit sa svakime ko to poželi.

Vrtit će se janjci na ražnju, piti topla vlaška žutina, pivo iz flaša, to bi trebalo biti gotovo do podneva, da svi skupa mogu lijepo na bal u nedaleki Sinj.

I da, nisam rekao bal vampira, nemojte mi to podmetat!

A u Sinju je dan u kojem će brkate muškarčine, pažljivo podštucanih brčina, na se odjenuti teška odijela od čoje,  pa preko toga i prsluke od debele čoje.

Na plus trideset i pet. U hladu! Neki se nadaju, da će biti i više, ko zna!

Da sreća bude veća, na tikvu će staviti i teške šubaretine, uzjahati će gizdave vrance koji će se na onoj vrućini od plus trideset i pet, na kraju dana pretvoriti u iznemoglu kljusad.

Sve je čudno na toj Alci.

Takve brkate muškarčine, gizdavi vitezovi junaštva i viteštva, svi od reda imaju momke. Jebate, jel to možda prikriveni gay pride?

U Sinju, u samom centru Ravne ploče?  Općenito su te junačine okupljene u VAD (Viteško alkarsko društvo), čudni svatovi.

Strahovito veliki domoljubi, hrvatine samo takve, ponizno su trčali svoju Alku u Beogradu, Splitu, Zagrebu i Vukovaru.

Svojeglavi, ponosni i tvrdi momci trčali su Alku gdje i kada se trenutnoj vlasti digao kurac!

I takvih se isto boje naši političari, ne bi li nekakav alajčauš nešto prokenjo kontra vlasti, ne bi li možda reko da je kriza u državi, a svi mi znamo da nije, da teče med i mlijeko.

Naročito onima koji sjede u loži.

Konj mu gizdavo topče na mjestu, a on onako uparađen za sibirsku zimu, čita govor. Ponosno i glasno i jasno.

Konj i dalje topče, pa podigne rep i iskenja par kila govana.

Pred svečanu ložu.

A momak stoji kraj njega.

Nek se vidi!

Postoje pravila koja strogo određuju tko ima pravo nabiti šubaru na glavu, obući teško odijelo od čoje, a imati i momka. Posve javno i legalno.

Zoran Milanović, unatoč tome, neće trčati Alku.

Treći je dernek u Petrinji, gdje će se okupiti nekoliko desetaka tisuća krezubica, sa samo nekoliko zubi više, vitlati mačevima.

Oni bi  zbog bokala vina, palili krajinu do Knina, samo da se mogu zavuč pod suknju nekakve Anice kninske kraljice.

Svi će oni tamo iskazivat domoljublje, a to što bi palili Krajinu do Knina, i nije toliko bitno, zar ne?

Zajeb je u zadnje vrijeme sa tim Thompsonovim koncertima na Dan domovinske zahvalnosti, jer ih seli i smjesa u mjesto.

Pa se nikako ne može sagraditi jedna šnelzubarska klinika, za montirat zube domoljubima.

Ali, ma što se desilo, sutrašnji dan, dan more političara svih boja, proći će.

Pa da onda zaborave Knin, a odmah potom i Sinj i Petrinju.

Kao što su zaboravili i ostalih 425 gradova u Hrvatskoj.

Jer, bitni su samo oni, bitni samo sebi.