Nomen est omen.
Kazivali su stari Rimljani.
Što to znači?
Znači da te ime određuje.
VEZANI ČLANAK
Nemreš se zvat Bosančić, a biti veliki Hrvat.
Ko onaj klipan iz Dugopolja, koji se zove Bosančić, a na Bleiburgu diže ruku do nebesa.
Jer je Hrvat.
Onda ga klepi policija, koja takve konjine hapsi bez milosti.
Zajebaste se, ne u Hrvatskoj, nego u Austriji.
Ondak pred policijotom plačeš.
Cmoljiš ko sroljo, veliš da si lamato rukama u zanosu, sereš i lažeš,
samo da ne odeš na guženje u prdekanu.
Pa veliš da ti uopće nisi Hrvat, jerbo si Bosančić, ono, mali mali, mići Bosanac.
Samo da ne odeš na guženje u prdekanu.
Ja imam svoj neki ugrađeni Ome nest nomen.
Nakon proživljenih pedeset i dosta godina na to, iz iskustva znam.
Kad mi neko veli Drago mi je, ja sam Bruno, okrenem se na peti, ne dam ruku.,
I ne upoznajem se. Ni u bunilu!
Zašto?
E, pa dragi moj, sjednite, komad papira u ruke, olofčicu tinitiblajku u ruke, pljucnite u nju, i napišite popis svih Bruna koje poznajete.
Razmislite o svakom.
Pa ćete vidit koliko sam ja pametan i dobar prema vama.
Pivu ne morate platit, jer, još uvijek, unatoč tvrdnjama mnogih konja, ja vrlo uspješno skrivam svoj identitet.
I ne prodajem se za pivu.
Evo još…
Jebeno je kad se zoveš Glumac.
Pa ko bi ti normalan nešto vjerovo.
Kad si glumac.
Jer si glumac. Recimo, ko Anja Šovagović.
Jel vi toj ženi išta vjerujete?
Ili onaj Hebrangov zet. Goran Grgić.
Em je glumac, em Hebrangov zet.
Još je i simpatičan nula posto.
Jebate, pa ko bi njemu vjerovo???
A zamisli da si Glumac, a po zanimanju sudac.
Urnebes.
Pa ondak dobiješ spis, pa držiš prst u uhu. Dugo, godinu dvije, ne mrdaš.
Glumiš da radiš,
A spis se kiseli.
Stoji u ladici, na njemu mrvice od pojedenih sendviča, komadići sasušene salame podriguše, fleke od ajvara.
A u spisu, sada već jako izbljedjelim slovima piše da je neki đikan lažni invalid. Domovinskog rata naravno!
Pa su ga oni komičari iz DORHA ufatili.
Ma ne bi ga oni nikad ufatili da ga neko nije druko.
Đikan je to koji je bogovski iskoristio činjenicu što je lažnjak, pa se uvalijo na radno mjesto koje nosi 24 soma kuna mjesečno.
Ravna nekakvim cestama. Zanosi jaja u zavoju.
A spis u kojem je dokazano da je tip lopina i da treba u prdekanu do osam godina, sav zasran ajvarom tirolskom salamom, octom od kisele paprike, kiseli se kod sutkinje koja je istovremeno i Glumac, već godinu i pol dana.
A Đikan (veliko Đ jer se radi o imenom i prezimenom poznatoj osobi) svaki mjesec vuče 24 soma kuna.
Jerbo je invalid. Domovinskog rata naravno!
E pa jebo to pravosuđe i jebo to glumište.
Ovo naše pravosuđe ne bi ni Hičkok mogo režirat.
Jer bi se usro do straha.
[wdps id=”9″]Mene samo zanima, hoće li neko toj klamfi, koja glumi da je sudac, a ustvari je Glumac, koja u godinu i pol dana nije sazvala NI JEDNO ROČIŠTE, reć da mu se napuši kurčine i opalit joj nogom u dupe?
I naplatit klamfi sve plaće koje je lopina dobila od dana kada klamfa drži spise u ladici.
Zasrane ajvarom, salamom i mrvicama kruha?
Jer, ne radi se o puno novaca.
Pola miliuna kuna.
Neto.
Samo sto devedeset prosječnih mirovina.
Fuj, gadite mi se, dame i gospodo iz pravosuđa!
PS. Oćete još? NIje vam dosta?
Može, problema nema. Pravosuđe mi je neisrpno vrelo.
Vezni članak:
