Sančo ostavljen od sistema. Država ga osudila na šest i pol godinica zatvora. Koje on ne bi služio u Hrvatskoj, niti bi da mu se sudi u Hrvatskoj, jer ne vjeruje hrvatskom pravosuđu. Kao što ne vjerujem ja. Ali, makar ne vvjeruje ni malo, ipak će se žaliti hrvatskom pravosuđu.
Hrvatko, Prekrasno domoljubno ime. Rijetko je. U Zagrebu živi manje od deset muškaraca koji se koče tim pravim domoljubnim imenom, manje od deset i u Vukovaru. Jedan ima i u reklami. To bi bilo do.
Ali, ne lezi vraže, ima jedan Hrvatko i u Međugorju.
Čudan je to svat. Hrvatko koji toliko voli Hrvatsku, pobjegao je iz ljubljene svoje.
Poput onih ljubavnika koji ne mogavši više otrpjeti količinu svoje ljubavi prema Dulcineji, naprosto odu od nje.
Ljubav Hrvatka je bila vječna, i trajati će sve dok je svemira i svijeta.
I kada ne bude svijeta, njemu će Hrvatska biti jedina domovina.
Prekjučer je svečano, euforično objavio ja sam Bosanac!
Više nije Hrvatko, sada je Sančo!
Prokurvo se. Pod stare dane!
Sančo ostavljen od sistema. Država ga osudila na šest i pol godinica zatvora. Koje on ne bi služio u Hrvatskoj, niti bi da mu se sudi u Hrvatskoj, jer ne vjeruje hrvatskom pravosuđu. Kao što ne vjerujem ja. Ali, makar ne vvjeruje ni malo, ipak će se žaliti hrvatskom pravosuđu.
Razlika je da ja hrvatskom pravosuđu, kao pojavi i pojmu, ne vjerujem upravo radi takvih Sanča, kojima nitko ništa nije mogao, jer su sve važnije suce imali u džepu.
On ne vjeruje hrvatskom pravosuđu, jer je ogorčen i ljutit shvatio, da nije baš sve suce kupio.
A kurata sreće ga je namijenila baš tom sucu, za kojeg do jučer nije ni znao.
Sve ovo pišem jer sam zapanjen činjenicom da se nitko iz tog Nogometnog saveza javio i rekao:
Mi se ograđujemo od njegovog slučaja. Dapače svi su pohitali u Rusiju, sa vjetstko prvenstvo, u počast njemu.
Jer On tamo ne može biti.
Njemu je preostalo samo da u nekakvoj podrumskoj prostoriji, sa jeftinim tapisonom na podu, kojekakvim sličurinama nabubanim na zid, kao što se radi kada se želi zamaskirati trag vlage, drži ogorčene konferencije za tisak.
Monolozi i tirade.
Pod pokroviteljstvom HNS-a.
Naime, na zidu gdje se priča o nepovjerenju hrvatskom pravosuđu i hrvatskom sustavu, značajno je postavljena zastava HNS-a.
Sam gospodin Zdravko Bosanac prilično se često ovih dana pojavljuje pred novinarima u majici sa oznakom HNS-a. pa trabunja li ga trabunja.
Nošenje dresa reprezentacije i isticanje zastave HNS-a nije kažnjivo, ali je u njegovom slučaju nemoralno, na što smo i navikli od njega. Bilo bi čudno da je on napravio nešto moralno.
Napravio je samo jedno.
Moral je zbrisat preko grane. To je jedino što ima veze sa njime i riječi MORAL.
U HNSU-u ne postoji danas, ali niti jedna osoba koja ima pojma o tome što je to moral.
Još ih je manje koji su moralni.
Jer su dobili ispod pet godina bukse.
Da su oni dobili preko pet godina, proradio bi i kod njih moral. Morali bi uteć.
Nema ko okrenuti broj telefona i reći mu: „Tata, molim te, daj skini tu majicu i nemoj u njoj paradirati, a i ustani više sa te stolice i skini onu zastavu sa zida, jer si pljunuo na hrvatsku državu i njezine institucije!“
Nema ko to napraviti, jer su svi isti ili još gori.
Naravno da on pazi na svaki detalj, pa ni taj detalj nije slučajno uletio u oko kamere.
Nek se zna tko je gazda. HNS-a.
I reprezentacije.
Nek se zna za čije dečke ovih dana navijate.
