- Reklama -
Odavno, još od vremena drage mi svađalice Šime Đodana, znamo da je Iznad Hrvatskog sabora samo Bog.
Uglavnom.
Ponekad je i neko od jahača skupine Borg. Ponekad i HDZ.
Bio je nekada i Franjo.
Bio je i Stipa, ali mu je božanske ovlasti brže bolje vrlo dalekovidno skinuo Ivica Račan.
Kojem je taj čin skidanja ovlasti predsjedniku, uz raspisivanje prvih parlamentarnih izbora 1989, svakako najveći politički potez.
Zamislite koja bi se sve sranja desila da Kolinda ima ovlasti Franje Tuđmana?
Ma i sa Hondurasom bi se zaratili.
A ja baš mislio kako je lijepo biti ambasador u Hondurasu.
Lagano, bermude, kokteli, gledaš dobre tete iznad tamnih naočala, frke nemaš, pa ma kakva topuzina za politiku bio, ne možeš napravit rat sa Hrvatskom, jer je daleko, a migovi do Hondurasa doć ne mogu.
Ma idealno.
Ali, samo u slučaju da predsjednica nije Kolinda i da nema ovlasti koje je imao pokojni Frendžou.
O tome kako je slatko imati takve ovlasti, mogao bi nam natanane uz dobro pićence pričati zadnji bivši predsjednik, Stipa Mesić.
Koji je, što se ovlasti tiče isprobao onu kletvu, Da Bog da imao, pa nemao.
Pri pomisli na faraonske ovlasti, koje je mogo imat, da stvar nije zajebo Račan, još i danas curkaju sline Ivi Josipoviću, koji bi isto svašta radio sa tim ovlastima.
Donekle me čudi da se upravo Ivi Josipoviću probude žlijezde u ustima i puštaju vodu pri pomisli na proširene ovlasti predsjednika RH.
Čudi me to kao osobu koja je jedva položila na faksu nekakvo pravo, a Ivo Josipović je doktor prava, profesor na Pravnom fakultetu, kažu da je veliki stručnjak i za onu debelu crvenu knjižurinu koja se zove Ustav.
Koju kada pročitaš, pa te pitaju kaj unutra piše, možeš cijelu radnju te knjižurine opisati u samo jednoj rečenici:
Iznad Hrvatskog sabora je samo Bog.
Ali, ja sam, poznato je širom svemira, kurvin sin, koji ne vjeruje nikome.
Osim mami i tati.
A najmanje nekakvim ustavnim stručnjacima. I bivšim predsjednicima koji su mogli to još bit.
Da su valjali.
Jebate koliko tih ustavnih stručnjaka imamo, te ovaj Ivo, pa onda onaj iz Osijeka. Mislim da se Palić zove.
Ja sam naučio kako doći do ispravnog tumačenja Ustava,
Pažljivo slušam onog Osječana, sada sam siguran da se zove Palić.
Pa kad on da svoje tumačenje Ustava, onda znam da je apsolutno suprotno.
I problem riješen.
Jedino koga uistinu cijenim je ona dama iz Rijeke. Sanja Barić.
Koja to zna ko pit vodu. ali, nju ne slušaju. Em priča kaj im se ne sviđa, em je žensko.
A di će krkanima ženska pričat što i kako.
Dakle, poput onog krkana od pred dva dana, Branimira Sablića koji se popišo na spomenik borcima, pojavio se i Miroslav Škoro na televizorima u vašim stanovima i popišo se po crvenoj knjižurini, na kojoj zlaćanim slovima piše Ustav Republike Hrvatske.
Fino.
Onako šmekerski, svojim poznatim ironičnim osmijehom.
Još ga je pažljivo otreso pa garažiro, da na svijetlim hlačama ne ostane izdajnička mrlja.
Na veliko ushićenje domaćica, snaša, lola i bekrija, plesača i pjevača Škorinih poskočica, gledatelja Lijepom našom, ocvale Večernje škole i novogodišnjih programa HRT-a, te ostalih zatucanih buzdovana.
I Ive Josipovića.
Škoro bi suspendirao Ustav. On bi odlučivo koji zakon će potpisat, koji neće.
Ovisno kako ga ufati erekcija u danom trenutku.
Obraćanje narodu putem televizije se mislim plaća, po minuti.
A Škoro, svakim trenutkom sve više saznajemo, jako voli novac.
Pa je mogo uštedit i reć samo ovo:
Drage Hrvatice i Hrvati, dragi konjine i kobile, pišam vam se na Ustav. Sve ovlasti dajte meni“.
I to bi bilo to.
Učinak isti.
Negdje daleko u Bruxellesu bi izvjesni sudac M.K. grizao sam sebi jajca od muke, jer mu je Škoro plagirao ideju.
Pa bi bio sve u Hrvatskoj, baš kao što je i taj sjačio pred dva tri tjedna da bi bijo sve.
Hrvatska to sam ja, Škoro!
A nije dotičnom pjevaču šlagera prvi puta da drpa tuđu ideju.
Sjetite se Ravnice.
Dakle, njegov prijedlog, a prema ludilu koje zahvaća narod, mogao bi biti i zahtjev, da predsjednik potvrđuje zakone, najopasnija je ideja, koja u potpunosti poništava rad Sabora, te se u direktnoj suprotnosti sa onime kaj piše u Ustavu, a skraćeno glasi Iznad Hrvatskog sabora je samo Bog.
Sada bi bio i Škoro.
Ko što je onomad Tuđman odbio poštovati volju građana Zagreba, jer mu je odjednom živnuo usahli organ, pa nije htio potpisati izborni rezultat, kojim je dragi Vlado Gotovac izabran za gradonačelnika, nego je imenovao nekakvog Stjepana Brolicha za komesara.
Jer je Pokojnik imao ovlasti.
Pa bi pjevač šlagera, doktor nauka, saborski zastupnik HDZ-a, heroj fronte u Nagykanizsi, strateški partner Milana Bandića, potpisivo zakone koji se njemu sviđaju, a one koji mu se ne sviđaju nabijo bi na kurac.
Pa bi potpisivo zakone čiji se podnositelji sviđaju pjevaču šlagera, doktoru nauka, saborskom zastupniku HDZ-a, heroju fronte u Nagykanizsi, strateškom partneru Milana Bandića, a ostale bi nabijao odmah kraj onih iz prošle rečenice.
Na kurac.
Ideja mu nije niti originalna niti nova.
Ideja je to Ive Jospovića, koji je u kampanji nešto trabunjao o ustavnim promjenama, pa su ga građani odjebali.
Pa je uvjerljivo nakantan od neuvjerljive Kolinde.
A Ivi se svidjelo biti na Vlasti.
Jer lijepo je biti na Vlasti, jer kad si na Vlasti, Vlasta te časti.
Pa još kad imaš ovlasti za najavit rat Hondurasu, ili izabrat ustavne suce koji onda kontroliraju tvoj rad, nema bolje.
Ali nije proguro. Srećom.
Sada to gura pjevač šlagera, doktor nauka, saborski zastupnik HDZ-a, heroj fronte u Nagykanizsi, strateški partner Milana Bandića.
A raja to guta.
Gutaju to rumene snaše, domaćice, plesačice u svatovima, domoljubi koji režu žile pri prvim taktovima američke pjesme koja je prevedena i prodaje muda pod bubrege i zove se Ravnica.
Guta to i Ivo Josipović, jedan od ustavnih stručnjaka kojem ne vjerujem.
Gutaju svi oni koji su politički nepismeni.
Poput Ive Josipovića.
Dok im šeretski nasmijani Škoro zavlači.
Duboko.
Do jaja.
- Vezano uz temu -
