U subotu je prosvjed. Na lecima objavljenim na Internetu koče se slike Andreja Plenkovića i Ivana Turudića. Prosvjed je na Markovom Trgu u Zagrebu. Pa će se prosvjednici nagurati u omalen prostor, jer je Markov trg odavno ograđen željeznim ogradama koje sprečavaju bliski kontakt članova vlade s građanima. I seljacima. I malograđanima. Nisam pozorno pratio, pa ni nisam siguran tko je organizator prosvjeda. Ali, vrijeme je takvo, da je to posve nebitno. Bitno je da se kapa napunila. Bitno je da je rit krenula na šekret.
Bitno je na prosvjed doći
Ovaj prosvjed je na Markovom trgu. Slijedeći a biti će sigurno, biti će po trgovima gradova. Jer, zovu nas ulice…
Desetljećima trpimo bahatost lopova, debila, poludebila, kretena totalnih i kretena u nastajanju. Šutke, pognutih leđa. Otimlju sve što stignu. Ako si se osigurao, pa si imovinu pričvrstio za zemlju, ukrast će ti i zemljište. Rade što hoće. Franjo Tahi bi se istinski postidio kad bi vidio što ovi danas rade. Čine to cinično, bez imalo srama. Šljam koji je postao odlučujući faktor u državi. Šljam koji donosi odluke u Saboru u kojima piše da šljam ima pravo na sve. Gledao sam jučer, onako u dokolici slike članova klupa zastupnika HDZ-a od trećeg saziva do danas. Kakve gamadi tu ima. Kakvog polusvijeta. I svi su oni ostavili trag na licu Hrvatske.
Prljav i ružan, dubok. Svi su oni svojim krađama oteli pravo građanima na dostojan život. Oteli su veselje mladima, dostojnu starost umirovljenicima. A njima torbe novaca pune. Tipovi koji su torbe novaca držali u uredu, pričaju o moralu. U Saboru se bahate nasilnici , lopovi, bezrazložni korisnici poticaja.
Otimlju i veselje mladim studentima koji eto, žele putovati u Beograd, a većini je to prvi posjet Beogradu. Razgledati će beogradske znamenitosti, Hram svetog Save, Kalemegdan, Kuću cvijeća. Navečer će vjerojatno uz kilo vina i sifon pojesti leskovačku mućkalicu na Skadarliji. Na veselje mladima, željnim zabave popišao se Stevo Culej, predratni milicajac Stevan. Za sretan put im je poželio Da se nada da će ih poklati ko svinje. One koji ne misle kao taj Stevan, treba klati? Ta izjava je pala u konverzaciji na FB sa Željkom Glasnovićem. Poznatim ekspertom za studentska pitanja, koji bi studentske probleme rješavao cokulom u zube. Sada, a podne je, nisam vidio da je Culej uhapšen zbog prijetnje, zbog mržnje ili bilo čega. Mogu čekati do kraja života. Neće. Jer je Stevan Milicajac Culej slika Hrvatske. Samo je rekao što vlastodršci misle, ali ne govore, jer… Karijera u Europi je bitna, kaj ne?
Obojica, taj Culej i taj Glasboivić su donedavno bili zastupnici, naravno HDZ-a. Donosili zakone, predlagali ih. I dali svoj obol u uništavanju naših života.
Država nam izgleda upravo kao da su je oni pravili
Svakodnevne prijetnje, premijerov Auf wiedersehen, bahato imenovanje duboko kompromitiranog tipa glavnim zaštitnikom zakonitosti, tipa zbog kojeg su se najveći procesi selili na drugi sud, u Osijek, pa davani sucima kojima je optuženik kupovao poklone, satove, cipele, vodao njih i njihove šojke u Dubai. E, pa ne ide više braco.
Nesposbnost premijera da o bilo čemu komunicira normalno, bez ruganja, vrijeđanja, bahatog kočoperenja, laganja dok zine, postalo je iritantno. Antipatično. Negledljivo. Neslušljivo.
Komunicira ko moj Zlatko iz osnovne škole, kojem je otac bio nekakav politički budža, a majka bila oficiruša u JNA. Bahat, ogavno bahat. I napuhan. Oficirsko dete.
To je taj mentalni sklop.
Tip koji je spreman djecu (ako su Boysi bili djeca, onda su i osamnaestogodišnjaci djeca) slati u nekakvu vojsku, organizacijski i kadrovski potpuno nespremnu, bremenitu aferama, drogom i suicidima, na obuku. Od tri mjeseca. Što je slijedeće? Ukrajina? Ili samo da bi čuvali Hrvatsku.
Što dragi moji u Hrvatskoj da bi čuvala vaša djeca? Imovinu tajkuna koji su pokrali sve dok su neki od vas bili na bojištu, pa ste ostali bez posla? Imovinu stranih banaka koje su prodrle u zadnju poru društva? Prekasnu obalu kojom se bahate Mađari, Rusi, Talijani, Slovenci, a vi nemate novaca ni za doći do nje? Poredak i državu u kojoj ne funkcionira pravosuđe, zdravstvo, poljoprivreda, industrija, državna uprava, u kojoj se krade što se stigne? Sabor i ministarstva i Vladu?
Sve ostalo funkcionira. A što je ostalo? Ništa!
Gdje će biti njihova djeca. Hoće li biti anemična, pa izbjeći vojsku, da bi jednog dana slali u vojsku tuđu djecu?
Pokušao sam kraj svakog imena zastupnika HDZ-a u Google, koji ne zna koristiti bivša državna tajnica za upravu i pravosuđe, Josipa Rimac, upisati riječ afera. I opsovao teško. Nema onoga koji krao nije. Gradio kuće bez dozvole, nosio novac od mita u banke, prijetio sugrađanima, otimao, a eno ih svi sjede u Saboru, donose zakone. Druže se s lopovima gorim od sebe, tipovima koji su kupljeni za sitnu pinku da bi glasali kao i oni. Probajte i vi. Uvjerite se s kakvom gamadi imamo posla.
I hora je.
Hora je dragi moji, hora je da izađemo na ulice. Da glasno i jasno kažemo da više ne ide. Hora je i natjerati sve one koji ravnodušno gledaju, da konačno izađu na izbore. I potjeramo ove lopove. Jer gori ne mogu doći nakon njih.
Sav talog društva duboko se učahurio u HDZ.
I zato, svaki građanin koji živi od svog rada, koji brine za budućnost svoje obitelji, treba reći ne.
Ne lopovluku, bahatosti, krađi. Dosta je.
