Postoje neke čudne situacije, za ne povjerovati.
Recimo, postoji politička stranka koja se naprosto ne želi baviti politikom. Jer njih to ne zanima.
Nego se bave sami sa sobom.
Poput onih malih majmunčića u kavezima koji potpuno nezainteresirani za događanja oko njih, usredotočeno cijele dana navlače svoga pimpeka.
I to im je dovoljno.
Majmunska posla.
Koja je to stranka, probajte pogoditi, mislim da sam ih poprilično dobro opisao.
Postoje i ljudi koji se ne žele baviti politikom,
Ti koji se ne žele baviti politikom, odnosno taj koji se ne želi baviti politikom, nije član stranke koja se ne želi baviti politikom.
Da vas ne zbunim.
Zbilja ima jedan manga, kojega su moljakali, hodali oko njega, cvilili u suzama, nosili pršute i sira iz mišine, boce domaće loze zamotane u novinsku kartu, sve da bi ga udobrovoljilo da se kandidira za neki kurac.
A on srca kamenoga.
Neće on.
Ma ni čut. On je čovjek od riječi.
Časnik je on.
Ima on čast.
Prije nego što je bio časnik, bio je oficir, ali o tome se ne priča.
Pa je posto časnik.
