U članku: (Sakrij)
- Neka mi oproste čitatelji, ali, izbore u BiH nisam pratio, ni malo.
- Možda je to moja politička kratkovidnost, mne zna, naprosto, nije me zanimalo, tako da o tome znam vrlo malo.
- Ali, ako treba, naučiti ću, nije to neka velika nauka.
- Dakle, kasno poslije podne, nakon slasnog odojka, fino rskave kožice, odličnog vina, bacio sam pogled na portale.
- Svi oni redom recikliraju isti podatak.
- Oko 37% glasača u BiH je izašlo na izbore.
- Pojma nemam, koliki je to u bro glava, koje su se danas pojavile na izborima u BiH.
- U svakom slučaju je malo.
- Muči me jedno drugo pitanje.
- Svaka država, koja drži do sebe, ma i svaki čovjek ili žena, koja drži do sebe., pokušava u nekakvom odnosu postići nivo koji se zove ravnopravnost.
- U međudržavnim odnosima, to se zove reciprocitet.
- E, taj reci, pa proci mene jebe.
- Nigdje ne piše u tim izvještajima po portalima, koliko je autobusa Hrvata, rođenih u Hrvatskoj, platiša poreza u Hrvatskoj, Hrvata koje svakodnevno teroriziraju nadrkani porezni inspektori, razno razni šatoraši, kako bi rekli Dalmatinci, fetivih Hrvata, došlo na glasališta u Širokl, Livno, Duvno… (neki će shvatit što dolazi umjesto tri točke), glasat za onog bosanskog kandidata, za kojeg su im rekli da moraju glasat, pa sjeli u autobus i vratili se doma.
- U Hrvatsku.
- Plaćat porez!
- Dakle, radit ono što Bosanci i Hercegovci redovito rade nama.
- Po sistemu reciprociteta?
- Ma znam da toga nije bilo
- Ili su Hrvati pristojan narod, a znamo da nisu. Ili je netko tko je stvarao izborne zakone, u startu zajebo, stavivši Hrvatsku u podređeni položaj, rekao bih, skoro pa kolonijalni u odnosu na BiH, a svi oni koji su to kasnije mogli ispravit.
- A nisu.
