Izbori za glavnog državnog odvjetnika jedinstveni su u svijetu!

Ovi izbori za Glavnog odvjetnika Republike Hrvatske, po svojoj suštini su jedinstveni u svijetu. Glavnog odvjetnika će birati i dva vlasnika optužnice. Boris Milošević i  Dražen Barišić. U drugim državama ne bi više ni prismrdili bilo čemu u javnom životu. A kod nas odlučuju. Ciganski posli.

Vraćamo se u kolotečinu

Obračun bandi

Pozvan sam na tribinu

Čemu služi DIP?

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Pred točno četiri godine u ovo vrijeme probijao sam se u borbi za točenim pivom nesnosnom gužvom u Tvornici, u Šupčevoj ulici u Zagrebu. Čekali su se rezultati drugog kruga predsjedničkih izbora. Rezultat je naravno poznat.

To veće završila je kampanja koja je počela otprilike na Dan antifašističke borbe, prvom pojavom u javnosti Zorana Milanovića u svojstvu kandidata.

Kampanja se zvala Predsjednik s karakterom. O karakteru Zorana Milanovića napisani su članci i članci, ne znam tko je prema njemu indiferentan, njega možeš voljeti ili mrziti. Crno bijeli predsjednik. Ja ga nisam štedio, nisam ga ni previše hvalio. Nisam pisao panegirike. Nisam ni pisao o njegovom karakteru. Pa sam slobodan nakon pune četiri godine od izbora napisati. Vrlo kratko:

Uvijek mu je jedna rečenica previše. Ona zadnja, za razliku od njegovih prethodnika kojima su skoro sve izrečene rečenice bile previše.Moje mišljenje o Milanoviću

Nakon tragično ozbiljnog i vječito nadrkanog Franceka, zajebanta Mesića, prozirnog Josipovića i bezvezne Kolinde dobili smo predsjednika koji je pravi trnjanski frajer. Tip koji će uljetiti u šoru bez imalo krzmanja. Šoru u kojoj nema noževa, boksera, oružja, On je spreman popiti bubotak, ali će te baciti na pod. Bezbroj puta je ponovio da je njegovo jedino oružje govor. Jer konkretnih alata pri ruci nema. Ograničio je ovlasti predsjednika još davno Ivan Račan, od straha da nas ne pogodi još jedan Franjo Tuđman.

Pa se bacao u verbalnu šoru, trnjansku, grubu, bespoštednu. Tukao je sve, tukao je svakoga, nikad izazivao nije. Ali ako si se zajebo i spomenuo ga, mogao si biti sto posto siguran da ćeš popiti maru. I biti nokautiran. Intelektualno superioran, odlično školovan, brzomisleći, britka jezika, bezobrazan kad treba biti, ponosan. Kao pravnik dao si je truda i u pauzama između brojanja paunova na Pantovčaku, savršeno dobro je naučio sve začkoljice štiva koje se naziva Ustav Republike Hrvatske.

Ustav Republike Hrvatske su napisali Vladimir Šeks, Smiljko Sokol i Zdravko Tomac. Trojka od čijeg se cjelokupnog životnog opusa krv u žilama ledi od jeze. Valjda zato se i od pomisli na to tko su sve ustavni suci, krv ledi u žilama. Od jeze.

Danas se naciji obratio Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske. Obratio se u teškom trenutku. Doduše, kad bi se Predsjednik obraćao naciji povodom svakog teškog trenutka, na Pantovčaku bi s nogu spadali od umora. Sudjelovanje ministara u krađama, pogodovanjima, lopovlucima. Župani se napijaju, ministri na cesti ubijaju ljude. Policija ne djeluje ni na što, ali revno lovi sve one koji krivo pogledaju ružni spomenik Franje Tuđmana. Pravosuđe je nakarada i nakaza.

Pa đe bi Zoka došo da se za sve to obraća priopćenjima. Otišli smo u kurac. Definitivno. Tragično nesposobna, ali zato kurčevita i bahata Zlata HŠ, koja u šumi stablo ne bi našla, odlazi  hvala Bogu u mirovinu.

Na mjesto kospoče Zlate nije se htio javiti nitko. Zamislite, niti jedan kandidat se nije javio i iskazao želju biti državnim tužiteljem RH. Možemo mi navoditi milion pretpostavki. Ali, oni koji su čestiti i pošteno radili svoj posao cijeli život nisu se javili, jer su bili svjesni da bi vrlo brzo pljunuli na svoju sjajnu prošlost.  Jer uhapsiti recimo tipa koji u šupi radi testove za koronu, zgrče stotine miliona kuna, grijeh je koji HDZ ne prašta. Uhapsiti ministra koji je pod utjecajem alkohola u prometnoj nesreći ubio čovjeka, grijeh je koji se ne prašta.  Svi oni čestiti naravno nisu se javili. Jer su svjesni da su kola u Hrvatskoj odavno pošla nizbrdo. I neprekidno ubrzavaju.

Iskreno, mene je čudilo kako se na prvom natječaju nije javio Ivan Turudić, vedeta HDZ-a, vedeta mnogih mutnih tipova. Možda on i nije član HDZ-a, ali ponašanje je usvojio.

Pročitajte i ovo:
Jocker: SDP nema alternativu Bernardiću

U ponovljenom natječaju naravno, javio se. I kroz HDZ-u bliske medije provlači se njegovo ime kao neprikosnovenog favorita. Kao da mi to ne znamo i bez njih. Čovjek koji je bježao policiji, lagao na sudu, prijateljevao s mafijašima, trebao bi preuzeti vodstvo borbe protiv mafije i političkih lopova.

O liku Ivana Turudića svjedoči  Vesna Škare Ožbolt. Bivša ministrica pravosuđa.

A danas se, kako sam rekao, javio Zoran Milanović svojim priopćenjem. Pa on u tom priopćenju kaže:

Dužnost mi je upozoriti: DORH svoj ustavni položaj i zadaću može cjelovito ispuniti samo ako se na tu dužnost imenuje osobu koja je, naglašavam, politički i stranački posve neovisna, dokazano stručna i kvalificirana te neokaljanog profesionalnog i osobnog ugleda. Svaka, današnja ili ranija, povezanost glavnog državnog odvjetnika s politikom i stranačkim interesima značila bi opasno kršenje samostalnosti i neovisnosti DORH-a što bi nedvojbeno otvorilo i sumnju u buduća postupanja te institucije.Dio priopćenja Zorana Milanovića od 05.01.2024.

Više puta sam pročitao Milanovićevo priopćenje. Čak i zlonamjerno. I nisam naišao niti na jednu riječ koja je krivo rečena. Naravno, po mom moralnom sudu.

Zoran Milanović ukazuje na potrebu za neovisnim, poštenim i efikasnim tužilaštvom.

Sve je to vrlo očiti iživciralo Andreja Plenkovića, koji se vrlo nervozno oglasio bapskom izjavom nek pogleda u svojem dvorištu. Nek pomete pred svojim dvorištem.

Tko mete pred DORH-om?

Očito je da Plenković misli posve drugo. Kako pravosuđe mora biti produžena ruka HDZ-a, kriminalne organizacije, pravomoćno osuđene organizacije.

Jel vi vidite u kakvim smo mi govnima?

I tako, tužiteljem će posve sigurno postati Njihov dečko. Bjelodano je to sve dok u Saboru većinu čine članovi pravomoćno osuđene kriminalne organizacije HDZ, još k tome Silvano Hrelja, Dario Hrebak i njegov pajdaš Ne Znam Mu Ime, Hrvoje Zekanović, Predrag Štormar, Vladimir Bilek, Robert Jankovics, Veljko Kajtazi,  Dragana Jeckov, Lekaj Prljaskaj Ermina, Boris Milošević, Milorad Pupovac I Furio Radin.

Tipovi koji su svojim rukama podržali najveće lopovluke, tipovi koji su svojim rukama držali na vlasti najnesposobnije ministre koji su svojim radom upropaštavali Hrvatsku. Tipovi koji su svojim političkim djelovanjem uništili Hrvatsku, tipovi koje svaki građanin ove zemlje treba gledati s prezirom, jer su radi svojih interesa oteli pravo na budućnost svima nama.

Ovi izbori za Glavnog odvjetnika Republike Hrvatske, po svojoj suštini su jedinstveni u svijetu. Glavnog odvjetnika će birati i dva vlasnika optužnice. Boris Milošević i  Dražen Barišić. U drugim državama ne bi više ni prismrdili bilo čemu u javnom životu. A kod nas odlučuju o glavnom državnom odvjetniku. Ciganski posli.

Barišić u Saboru riječ progovorio nije godinama. Ali iako je vjerojatni lopov, je ne podiže USKOK optužnice samo tako, ipak će revno odabrati šefa institucije s kojom je u ratu. Kakva svinjarija. Čestitam. Na debeloj koži. I naravno koristim priliku čestitati i Borisu Miloševiću, predstavniku srpske manjine, članu SNV koji svojom rukom vlada Hrvatskom. A u drugoj ruci drži optužnicu.

Mene bi bilo sram da ti tipovi meni izglasaju bilo što. Pa makar i mjesto Glavnog državnog odvjetnika.

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, poslanik i odbornik. Grmio...

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on je bio Superman, gledano mojim dječačkim očima. On me, nedugo...

Sudbina

Još malo pa će biti tri godine. Točnije u travnju 2022. godine, dva mjeseca od dvadeset i četvrtog veljače, dana kad je Rusija napala...

Moć

Davno je to bilo, krajem osamdesetih. Sjedili smo na kraju dana sami u hotelskom baru hotela Rossia u Moskvi. Boca votke, druga po redu....

Sankcije

Svake druge srijede. Točno u 935, penjao se stepenicama. Elegantno tamnoplavo odijelo, snježno bijela košulja, lijepo pripasana kravata. Crne cipele savršeno ulaštene. Čekao sam...

Andrej Poniženi (A.P.)

Prošla godina bila je godina raspodjela stolica. Dijelile su se stolice, usudim se reći, šakom i kapom, sudeći prema svemu onom tko je se...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti