Postoje zanimanja prema kojima sa podozriv.
To nije dobro, ali predrasude su tu.
Pada neka žemska veli da je poduzetnica, odma mi na pamet padaju sve akrobacije koje bi ta žemska mogla poduzimati.
Naravno da nije tako, ali, jebi ga, dvadesetak godina žuta štampa, a i žuta televizija nas zatrpavaju raznim opajdarama, callgerlama, usana poput pavijanovih guzica, nazivajući ih poduzetnicama.
Pa one jadnice koje stvarno jedva spajaju kraj s krajem, preživljavajući u surovom društvu, u surovoj državi, boreći se sa neplaćanjem, prevarama poslovnih partnera, koje u istinske poduzetnice, ostaju u istoj ravni sa fuksama i posvudušama.
Kad mi neko za nekog veli da je akademik, pokaže mi ga, da upravo hoda prema nama, ja brže bolje pobjegnem na drugu stranu ulice.
Jer, biti akademik u Hrvatskoj, to vam je nešto uistinu posebno.
Sve ono što sam kao roditelj napravio da svoju djecu izvedem na pravi put, palo bi u vodu, da mi ne znam, dođe sin i veli Tata, postao sam akademik.
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Budio bih se po noći.
Pio vodu sa šećerom, psovao, palio cigaretu na cigaretu, vrtio po uspomenama,
Pa gdje sam u pičku materinu, pogriješio u odgoju?
Nisam lud da bilo koga od njih imenujem, čitate novine, gledate, krstite se rukom i nogom, pa je vjerojatno i vama jasno.
Evo, sada su pregovori sa nastavnicima. Odavno mislim da se ne radi samo o koeficijentima, niti o plaćama.
Raji je naprosto pun kurac, a trenutak je zgodan, pred izbore je.
Osobno, ja kao čovjek, TAJ ŠTRAJK NE PODRŽAVAM.
NI malo.
Jedini štrajk koji bih uistinu podržao, bio bi kada bi na ulice izašli radnici privatnih firmi.
Njih 1.100.000!
Od čijeg se rada hrani cijela država.
Pa da vele,
E jebem li vam mater, oću božićnicu, oćemo soma eura plaće prosjek, naravno neto, nećemo komore, nećemo agencije, nećemo hranit uhljebe.
Nećemo HVO, nećemo bolnice u Mostaru, nećemo šerife i đikane za načelnike i gradonačelnike. Nećemo ni lopove suce koji ne sude.
Dok se sve to ne ispuni radit nećemo.
Pa onda firme u kojima rade nemaju proizvodnje, nema ni prodaje, nema ni plaćanja poreza.
I pipa se zatvori.
I uhljebima i agencijama i nastavnicima i doktorima i sestrama i policiji i HVO-u i sucima koji krivo sude kad sude, i gradonačelnicima i načelnicima.
Sva klatež ostane kao kit nasukan u pličaku.
Za samo dva tjedna štrajka pada sve u vodu.
Sve ono što su kreteni, korumpirani lopovi – političari strpljivo zidali, cijeli sistem pljačke i zavlačenja ruku u njihove džepove, pada u vodu.
A vlada se može jebat.
Nemre im ništa.
Nema radne obaveze, jedino što mogu probat, na mjesta tih 1.100.000 probatt zaposlit, recimo vojsku od 600.000 drugih.
Ako im se usude predložit.
Skroz sam otišo sa teme.
A više mi se ne da pisati.
Pa da pitam ukratko.
Jučer su prosvjednicima uvalili kukavičje jaje u vidu onog vjeroučitelja.
Kojeg plaća država, a naloge sluša od Crkve.
Istovremeno se crkveni sindikat, onaj Severov uskopičio da se ne radi nedjeljom.
Jer Krešimira Severa strašno žulja kad se radi nedjeljom, njegovim nalogodavcima je lemožina manja, jer se u nedjelju ne dolazi na mise.
Kakav je odnos Severa sa crkvenom blagajnom, ne znam.
To što je Sever pred dva tjedna viđen u City Center One u nedjelju oko jedanaest sati dokazuje samo njegovu vjerodostojnost.
Sada pregovaraju, pazi sad sa onim Frkom, što je u redu, jer je situacija frkovita.
Ali, zašto su za stol sjeli sa nekakvim akademikom Kusićem?
Koje su njegove kompetencije?
Kakvu lovu on može potpisat? Koeficijente? Plaće?
Tablete koje nije kupio M-San, koji se samo od gledanja raspadnu nakon mjesec dana?
Koja je njegova izvršna funkcija?
Ona koja je potkrijepljena financijskom moći?
Mogli su poslati i Mladena Grdovića ili Mišu Kovača na pregovore.
Ili Ćiru Blaževića.
Jedini je zajeb da su ova trojica koje sam naveo, svoju lovu zaradila na tržištu, znanjem, srećom, nema veze.
Ali su je zaradili.
U realnom sektoru, radom i znojem, a ne sisajući državnu kasu.
Hoće li sindikat, po stoti puta prevariti svoje članove? Opet pristati na nekakvu ponudu koja ne odgovara njihovim članovima, ali odgovara vodstvu?Ili će ih Plenki samo naguziti, a da toga nisu ni svjesni? A kada shvate, biti će gotovo. Onda će vikat da su ih izdali vođe.
Bojim se da hoće!
VEZANI ČLANCI
