Kako nam ikada može biti bolje? Ili da li je Tomislav Saucha u sukobu interesa?

Vraćamo se u kolotečinu

Obračun bandi

Pozvan sam na tribinu

Čemu služi DIP?

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Zakone u Republici Hrvatskoj donosi Sabor.

Stručne ekipe nadrljaju hrpe papira, pa se sve to da u saborsku proceduru. Pa ide nekakvo prvo, a valjda i drugo čitanje.

 

To znači da Stevan Culej, Željko Glasnović, Josip Đakić, Franjo Lucić onda danima pozorno čitaju i podcrtavaju bitne stvari, recimo u dokumentu koji se zove Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o strateškom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Japana, s druge strane, drugo čitanje, p.z. br. 774.

 

Svjesni važnosti cijelog zakona, razmišljaju, konzultiraju se sa svojom bazom.

Đakić je održao tri sastanka s braniteljima oko tog zakona, oni su oduševljeni, jer je nekima od njih japansko Sapporo pivo najbolje na svijetu.

A i drugima nije mrzak taj prijedlog zakona, jer vole nosit japanke. Pa će glasat za.

Jednako što su glasali protiv one konvencije, jer mrze Balije.

 

Ondak kad su sve pročitali, konzultirali se s bazom, sjede i knjavaju u Saboru i čekaju petak.

Petak je dan koji opravdava njihovo postojanje.

U petak dižu ručice.

Donose zakone, ovaj o tim strateškim Japancima, ali i recimo o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, p.z. br. 693 – predlagateljice: Vlade Republike Hrvatske.

Pa onda ruke u vis.

Neki su se i prenuli, pomislili su da im se ostvarila noćna mora, da im je došla policija na vrata.

Ali ne. Glasanje.

Obzirom da je ta saborska većina kakva je, nitko ne zna koliko ruku ima vladajuća nakupina svega i svačega, poželjno je da svi budu u Saboru.

Dakle svi zastupnici HDZ-a,  podrepaši im iz HSLS, HNS, SDS, HDSSB, a i politički koruptivci i političke sjecikese iz kluba zastupnika Žetončiči.

Ovih dana, vladajuća većina mogla bi imati problema pri glasanju.

Glasanje je petkom.

Ali kad je glasanje, sve druge državne institucije imaju normalni radni dan.

Evo, Županijski sud u Zagrebu, održavat će normalno ročišta.

Na njima će se pred umornim i bezvoljnim sucima pojavljivati u beskonačnom nizu optuženici, lažni svjedoci, nakon njih bolesnici s poodmaklim stadijem amnezije, u procesima koji traju beskonačno.

Tako će ovog petka saborska većina biti ugrožena jer je zakonodavcu, uvaženom zastupniku Tomislavu Sauchi suđenje zbog krađe.

Pa će se on znojit, dilema jer ne zna što će.

A nemre bit na dva mjesta.

Osim ako HDZ ne odluči da mora bit u Saboru.

A on je pošten čovjek, evo glasao je i za prestanak važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, prvo čitanje.

Pitam se, da li je on u trenutku glasanja bio u nekakvom Sukobu interesa? 

Ili će kad dođe trenutak glasanja na govornicu izaći onaj Bačić, pa će protrkeljati da moli pauzu od pola sata da se moli pauza od pola sata da se uvaženi zastupnik Tomislav Saucha pojavi u sabornici, jer je momentalno spriječen.

Kako bi, kao pravi časni muž, mogao glasati i donositi zakone po kojima pošteni ljudi moraju živjeti, a lopovi moraju u zatvor.

Pa recite vi meni, kako, kako nam ikada može biti bolje?

Naravno da može.

O tome se brine Sabor.

Pa danas nema glasanja, valjda su izašli u susret stupu podupiraču većine.

Pročitajte i ovo:
Zlobni Spectator

Sretni princ

High above the city, on a tall column, stood the statue of the Happy Prince. Danima mi se u posljednje vrijeme u mislima pojavljuje...

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, poslanik i odbornik. Grmio...

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on je bio Superman, gledano mojim dječačkim očima. On me, nedugo...

Sudbina

Još malo pa će biti tri godine. Točnije u travnju 2022. godine, dva mjeseca od dvadeset i četvrtog veljače, dana kad je Rusija napala...

Moć

Davno je to bilo, krajem osamdesetih. Sjedili smo na kraju dana sami u hotelskom baru hotela Rossia u Moskvi. Boca votke, druga po redu....

Sankcije

Svake druge srijede. Točno u 935, penjao se stepenicama. Elegantno tamnoplavo odijelo, snježno bijela košulja, lijepo pripasana kravata. Crne cipele savršeno ulaštene. Čekao sam...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti