Nema baš puno riječi koje treba zapamtiti. Domovina, Bog, ljubav, vjera, katoličke vrijednosti, domoljublje, katolička crkva ili još bolje crkva u Hrvata, komunisti, partizani, povijesna istina, domoljubi, branitelji, iseljena Hrvatska. Možda još koja riječ, ali i ovo je za početak posve dovoljno. To je bumo rekli, starter kit. Naučiš to na pamet, kak bi rekli, ko vodu pit. Kad te netko strese za rame u sred noći, a ti ispališ rafal. Kad si to naučio, po svemu sudeći, pred tobom je karijera. Ne ona obična, karijera tokara u Končaru ili zidara u GP Pionir. Ma kakvi, to ostaviš budalama koje hoće ili moraju raditi da bi preživjele. Nije to za tebe, ti si to, kako bi rekli Srbi, prevazišao.
Kad si ovladao vokabularom, kupiš jedan do dva sakoa, košulju i nekoliko kravata, pa se upišeš u neku stranku. Tu moraš biti vrlo oprezan, da ti se ne dogodi ko mom znancu koji je nakon školovanja ostao u Zagrebu, a u Bosni je počeo rat. Pa je on osjetio zov domovine (to je ono što većina vodećih političara nikada nije osjetila) pa se ukrco i otputovao u Bosnu. Dalo mu uniformu, mitraljez, pa kad se pogledao u ogledalo, nešto mu je bilo malo čudno. Sa beretke ga je gledao nadrkani orao. Upisala se budala u krivu vojsku. Novaca i novaca su potrošili da bi bedaka izvukli u Zagreb. Više mu se nije išlo nigdje.
Dakle, oprezno gledaš Laudato TV, gledaš Bujicu, Jutarnji nipošto ne propuštaš, pratiš nekakve podcaste, pamtiš ili još bolje zapisuješ. I kad vidiš da neki tip iz neke stranke u tim emisijama krmelja i žvače riječi koje ti znaš napamet ponoviti, ako treba i sprijeda i sazad, ali i iz sredine, e to je stranka za tebe. Pa se lagano odšećeš do njih, u sakou da izgledaš pametnije, i upišeš se u stranku. Ako te pitaju zašto bi ti kod njih, ponoviš ono što si nabubao, ubaciš koju riječ o poštenju, samoprijegornom radu, spomeneš vjekovne patnje, svakako moraš reći da je tvoja obitelj proganjana u vrijeme komunizma. To što ti je proganjani otac u vrijeme komunizma besplatno završio medicinu, a majka isto tako bespravno završila fakultet, a fakultete im je platilo društvo koje ih je proganjalo, to ne moraš spominjati, a ovi ti to ionako ne bi vjerovali. Jer samo je jedna istina. Njihova.
Ne moraš ništa raditi, ali ako te netko pita kakvo je vrijeme vani, ti kažeš Dragi Bog je dao da je nad našom ljubljenom domovinom već danima lijepo vrijeme. I tako, prolazi vrijeme, ti i dalje ništa ne radiš, ali pratiš što drugi govore, usavršavaš se, usvajaš nove riječi, pamtiš, vježbaš pred ogledalom. Odlaziš na mise, pratiš što priča svećenik, pamtiš, kako bi negdje ubacio koju rečenicu koju si čuo u Crkvi.
Shvatio si da moraš naučiti i imena važnijih svetaca. Izbori se približavaju, ti si imao dosta vremena da se sližeš s vodstvom stranke, na druženjima poslije sastanka, uz čašicu u opuštenoj atmosferi, ne sudjeluješ u razgovorima o ženama, ako već moraš, onda reci da nikada ne bi legao sa Srpinjom. Ni da je zadnja na svijetu.
Pričaš o domoljublju, o poginulim i ranjenim braniteljima, prepričavaš priče koje si čuo, jer u vrijeme kad se ginulo, ti si bio pažljivo sklonjen, na toplo i mirno mjesto. Ali zato, možeš o ratu pričati danima. Možeš pričati i o vremenu prije rata, o strahovitim patnjama Hrvata koji su živjeli u Paklu. Ti nisi živio u Paklu, nikada nisi ni bio, ali si čuo o tome. Pa možeš pričati. Toliko si se izvježbao u tim pričama da bez ikakvog problema o životu u Paklu pričaš i ljudima koji su u njemu živjeli.
Dovoljno je bilo pokucati na vrata i reći: Evo, ja bih branio domovinu, oduvijek sam to sanjao. Baš kao što su ranije napravili mladići, mlađi od njega i vršnjaci diljem Hrvatske, bez kucanja na vrata bilo kome.
Domoljublje je posljednje utočište hulja https://t.co/UyLrcisR42— Spectator (@SpectatorHR) June 3, 2024
Educiraš ih, otvaraš im oči. Dodaješ detalje od kojih se ljudima diže kosa na glavi, ali oni ti ne proturječe, jer ne žele da ih proglasiš nostalgičarima, mrziteljima domovine. Neprijateljima. Jer ti si prijatelj domovine. A svo drugi nisu. Polako postaješ svjestan svoje velike žrtve za Domovinu. Kad si se osvijestio, ponavljaj stalno, spominji ljudima patnje koje su imali, a onda touche!, obećaj im bolji život. Bolji život kad ih ti povedeš. Kad ih odvedeš u bolji život. Poput Mojsija. Ljudi vole nadu, vole se nadati boljemu, a ti si tu da im to obećaš. Ako te neki nevjernik upita kako misliš povećati mirovine kako bi se od njih pristojno živjelo. Ti izvježbano odgovoriš, Moramo se vratiti vrijednostima kršćanskog života, štovanju Boga i vjeri u domovinu za koju su živote dali najveći junaci.
Prava motivacija za kandidirati se na EU izborima, ima još vezano za penziju ali i ovo je dosta pic.twitter.com/gPKkU3dOiv
— Spectator (@SpectatorHR) June 9, 2024
Neprijatelji će te napadati. Govoriti ti da su to sve šuplje priče, da si zadrta budala. Nemoj se obazirati, ionako oni nisu tvoja publika. Obrati se samo onima koji su postali tvoje stado koje se napaja domoljubljem, vjerom, pokornošću.
Nitko od njih ti neće proturječiti. Jer oni upravo i očekuju tebe. Godinama čekaju nekoga da ih povede. Jer, Domovina, Bog, ljubav, to je jedino važno.
A ne nekakve tričarije o preživljavanju. Jer život je za tebe, a ne za njih!
Bartulicu je vodio Bog u kampanji.
Zahvaljuje ženi i djeci.
Ali mami ne!— Spectator (@SpectatorHR) June 9, 2024
