Kada počinješ neku priču, obično je najbolje počet pričat iz početka.
Dakle, pred godinu i dva tjedna tada još vrlo mladi Spectator, uspio je napraviti prvo veliko otkriće.
Podatke sam skupljao danima. Kopao po bazama podataka, kopao po Arcodu, po katastru, sve dok dokazi nisu sletjeli na moj monitor.
Priča je bila jasna i toliko jednostavna da jednostavnija ne može biti.
SDP nema love, nije je imao niti onda, premda, iskreno, nikako mi nije jasno zašto. Jer valja napomenuti, da je Bandić, kada je otišao iz SDP-a ostavio prepunu blagajnu u Praškoj 2, a zahvaljujući tadašnjoj popularnosti SDP-a, ali i Milana Bandića koji je bio predsjednik SDP-a, ta je stranka harala Zagrebom, imala je mislim, vlast u svim ili skoro svim gradskim četvrtima, u Skupštini grada sve se crvenilo od dresova esdepeovaca koji su tamo knjavali i spavali. Jer da nisu, bili bi ponovno izabrani u tom broju.
Kaj ne dragi moji Purgeri?
Samo na ime te glavarine u Zagrebačku kasicu prasicu iz budžeta Grada slijetalo je svake godine dvije milje kunića, što i nije baš mala lova.
Bez članarina, bez donacija.
A režije za gradske prostore ionako nije plaćao gradski SDP, plaćao je Ibler.
Režije za sve prostore diljem Hrvatske bile su pola miliona kuna godišnje, što znači da je samo iz Zagreba u godinu dana došlo love u kasicu prasicu dostatno za plaćat režije četiri godine.
Nije loše, dapače, odlično je.
Pisao sam ja i o tome, na temu Di su pare?
Dakle, SDP sa Iblera, točnije poslovni direktor Nikša Vukas, podigao je kredit u Erste banci i kao osiguranje naplate dao dva atraktivna prostora u vlasništvu SDP-a.
Bez ičijeg znanja.
O tome nisu znali niti u Predsjedništvu, nisu znali niti u Glavnom oboru, a nisu znali ni korisnici tih prostora.
Gledajući sa odmakom od sada već godinu i tri mjeseca (kredit je dignut na Dan borca 04.07.2018), šanse su vrlo male da se krediti isplati.
Kako u svakom sranju uvijek ima i koristi, SDP je građanima Zagreba i Umaga napravio dobru uslugu, omogućio im da dobiju još jednu banku, na atraktivnoj lokaciji, pa neće morat hodat daleko do banke.
Dakle, u vrlo živom i vrlo tužnom sjećanju ostale su mi prijetnje i uvrede, psovke, jebanja cijele obitelji, šire i uže, kada sam to objavio.
Sjećam se da je na sjednici Predsjedništva 12.09.2017, Peđa Grbin skakao, vikao, bila je burna sjednica, mahao je dokumentacijom koaj dokazuje tešku zlouporabu položaja.
I nikome ništa.
Nedugo zatim,drugi dan nakon Predsjedništva, podignuta je kaznena prijava protiv Nikše Vukasa radi zlouporabe položaja
Kopija prijave poslana je i meni.
Ja o tome nisam htio pisati, jer se nije dobro vaćariti sa predmetima koji u toku.
Međutim godina je dana prošla, a dogodilo se nije ništa.
Nema istine i nema pravde kada su u pitanju kako SDP, tako i DORH.
Dakle, danas objavljujem kaznenu prijavu staru godinu dana, koja se još uvijek kiseli negdje u ladicama u DORH-u, a objavljujem i svoj izvorni tekst iz toga vremena, zajedno sa prilozima.
U kaznenoj prijavi piše:
USKOK Gajeva 30 a 10000 Zagreb
Kaznena prijava:
Protiv direktora SDPH Nikša Vukas,
13.09.2017.
jer je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti (čl. 291., Kaznenog zakona) na način da je bez suglasnosti koja je propisana i obvezna (čl. 60. Statuta SDPH) podigao kredit na temelju hipoteke koju je bez suglasnosti i procijenio ispod vrijednosti i time oštetio SDPH.
O izvršenju kaznenog djela na svojoj sjednici 12. rujna 2017. godine upoznato je i Predsjedništvo SDPH, te iako je upoznato sa činjenicama o zlouporabi isto zataškava i time su sudionici istog.
Članovi SDPH
Kaznena prijava Erste
U nastavku dajem izvorni članak, objavljen 07.09.2017, čija je objava izazvala buru u čaši vode. Predsjedništvo je na kraju utakmice koja se neće pamtiti, osim po rezultatu, napravilo kao i obično.
Držalo prst u uhu!
Autor Spectator, 07.09.2017.
Nije bilo davno, ovoga ljeta.
Novine su pisale, portali grmjeli.
Fejs, twitter i ostali mediji su neprekidno vrtjeli novosti o aferi Agrokor.
O do grla u aferu umočenom ministru Mariću.
Stavljali su mu na teret, ali iskreno, baš svašta. I za što je i za što nije kriv.
Smeće portali su pisali, kao da su njihovi novinari bili prisutni prilikom čina začeća, sto posto sigurni, da je Marić vanbračni sin Ivice Todorića.
Teretilo ga se za ono što je objektivno morao znati, a prešutio je, do onoga što i nije trebao znati.
I Marić je, nošen na krilima katastrofalno loše pripremljenog napada SDP-a u Saboru preživio.
Naravno da to ne bi bilo moguće da nije bilo i jednog od SDP-ovih prvaka, Sauche.
O Sauchi ne želim pisati ništa.
Zato jer pišem na poprilično skupoj mašini, i zaista mi je šteta uopće trošiti tipkovnicu na takve likove.
On ima svoju savjest. Svi mi imamo savjest. I sa njom živimo.
I svako jutro kada se spremamo na posao, pogledamo se u ogledalo.
Prema tome, on neka se gleda u ogledalo, neka se gleda u oči. Neka gleda ljude u oči dok se vozi u tramvaju, dok pije kavu u kafiću.
I to je to.
No, da se vratimo na Marića koji je u ovoj priči sporedan lik, baš kao i prije rečeni Saucha.
Najozbiljniji krimen je bio što je HBOR davao kredite Agrokoru bez Marićevog znanja, jer je Marić po funkciji bio ili je još uvijek, nije bitno, Skupština društva.
Sve državne firme (koje mahom nose i ponosno se koče u nazivu pridjevom Hrvatski) imaju svoje skupštine, dakle grupu ljudi koja bi trebala paziti i kontrolirati ispravnost poslovanja.
Ima o tome još, ali ovo pojašnjenje je dovoljno za nastavak priče.
I političke stranke rade po tom principu…
Sve znamo o kreditu PPD-a Milijanu Brkiću (negdje je nestalo Vaso), pardon HDZ-u.
Podignutom bez znanja predsjedništva.
Ali nije Vaso jedini…
Političke stranke nemaju skupštine.
Političke stranke imaju predsjednike stranaka, obično imaju i predsjedništvo (zavisno o političkoj orijentaciji može se na primjer zvati i glavni stan), pa nekakve glavne odbore, središnjice i slično, to mu dođe kao parlament.
A predsjedništvo ili taj glavni stan mu dođe nešto kao vlada.
I zavisi koliko uhljeba imaju, postoje još i neke druge funkcije koje se obavljaju za nofčeke.
SDP recimo ima tajnike, ima na platnom spisku samo tri (3!)! glasnogovornika.
Ta tri su zato da bi valjda nadomjestila oratorske vještine predsjednika stranke.
Tri nije malo, ali prema govorničkim vještinama predsjednika, svakako je premalo.
U situaciji recimo oko poreza na nekretnine, koja je bila čisti HDZ-ov zicer poklon SDP-u, koji bi pred samo godinu dana, bio dovoljan da se sruši vlada i ide na nove izbore, sva tri glasnogovornika nisu napravila niti jednu grešku.
Ali njanci niti jednu.
Nisu se oglasili!
Bravo!
Za samo cca 12.000 kuna neto mjesečno.
Svaki!
Pa ako se to lijepo izračuna, onda je bruto plaća 19.050 kuna po grlu, a stvarni trošak plaće za jedno grlo je 22.350 kn, takozvani trošak poduzeća.
Kažem grlo, jer, ipak se radi o glasnogovornicima, koji se evo, vrlo štedljivo odnose prema sredstvima za rad.
Oni šute.
Dakle za tri mutava glasnogovornika SDP plaća mjesečno 67.000 kuna.
Mjesečna članarina za zaposlene članove SDP-a je 20 kuna, penzionere 5 kuna, nezaposlene 1 kunu.
Vječito isti uguzi koji su se uvalili u općine i razne skupštine plaćaju više, ali ne bitno, a nakon ovih izbora njih je sve manje jer naprosto, nisu dobili povjerenje građana.
Ajmo dalje sa matematičkim čerečenjem.
Ako za tri gluhonijema glasnogovornika u SDP u imaju 67.000 kuna troška, znači da trošak njihove plaće svojom članarinom plaća samo 3.350 zaposlenih članova.
Nisam toliko zloban da tu brojku (67.000) dijelim sa pet ili nedajbože sa jedan, jer SDP ima amo tridesetak tisuća članova, pa bi ovi jadnici dobivali plaću za svoj (ne)rad svaki drugi mjesec, kao da rade u nekoj privatnoj firmi, s tom razlikom što se u tim firmama mora raditi.
Treba biti pošten i reći da nekakvu lovu (nije mala) SDP dobiva i iz proračuna, po svakom saborskom zastupniku dobiva određeni novčani iznos.
To je regulirano zakonom i sve stranke koje participiraju u radu sabora dobivaju isti iznos po članu.
Nešto prostora se i iznajmljuje, neki prostori se iznajmljuju nekakvim prijateljima koji ne plaćaju najamnine.
Tu nisu uračunati nekakvi bivši kavekuvari koji su sada šefovi nečega u SDP. Nisu uračunate tajnice, pa oni podrepaši koji se uvijek zavlače tamo gdje je kasa ili kesa.
Nije uračunata ni plaća poslovnog direktora SDP-a, koja posve sigurno nije mala.
A osim što je regulirana internim propisima SDP-a, svakako je još dodatni razlog za njezinu visinu to što je poslovni direktor SDP-a doveden na to mjesto kao izuzetno stručan čovjek sa velikim poslovnim iskustvom.
Veliko poslovno iskustvo stjecao je u nadaleko poznatoj firmi ”Krašograd”, pa zlobnici kažu da je jedan dio vremena radio u Krašu, a drugi u Gajevoj 30.
Ja u to ne vjerujem.
I , kada se zbroje te plaće, a treba se i putovat, i svi drugi troškovi, onda ne treba biti veliki matematičar da se shvati da nema love.
I dosjete sve vrli komunisti izlazu iz situacije.
Podižu kredit.
Jedini je zajeb u tome što i bankari čitaju novine, gledaju televiziju, prate portale, tvitove šefa stranke.
Mi obični ljudi to isto radimo, komentiramo se i smijemo ili čupamo kosu.
Bankari računaju. To je jedina razlika.
Osim toga, imaju dosta lošu naviku tražiti papire, bilance i slične stvari, a znaju ih i čitati.
Računica na osnovu saznanja iz novina, portala, tvitova ali i RDG (računa dobiti i gubitka) im pokazuje da bi drugovi komunisti mogli vratiti kredit bez problema na Sveto Nigdarjevo.
Ni dana prije.
I tako, jednog lijepoga dana (možda baš onog dana kada je na Twitteru objavljeno da ”je danas lijep dan”) ili recimo, 04.07 2017. (kakva simbolika, na Dan borca), uštogljeni bankar u crnom odijelu i sivoj kravati na kojoj diskretno plavim slovima piše Erste, lažno se srdačno nasmije, pruža skupocjeno Mont Blanc Meisterstuck nalivpero uvaženom direktoru SDP-a drugu Nikši, on se potpisuje dok se sobom širi ugodan, omamljujući miris tinte.
Bankar ne diše, još ne može vjerovati da će drug N. potpisati.
Sve dok nalivpero nije predivno zaškripalo dok je drug N. škrabao svoj potpis.
Bankar uzima papir, lagano njime maše, poput stare dame koja se hladi lepezom, dostojanstveno.
Je, dati će lovu ovome preko puta. Vratiti će je na Sveto Nigdarjevo.
A ovaj preko puta dao je vlasničke dokumente, založio je dva prekrasna prostora koja su do sada bila u vlasništvu SDP-a.
Bankar je presretan, jer zna da nikada ta stranka nije dala ništa kao polog.
Nisu dizali hipotekarni kredit. Pregovarali su, bili su dosadni i naporni, ali su uvijek nekako prolazili bez hipoteke.
Sada je bilo lakše, drug potpisnik se nije batrgao i otimao, pa nije njegovo.
Nije mu to ćaća gradio.
Šefovi će biti zadovoljni, dobili su prekrasan prostor u SDP-a Umagu na trgu Marije i Line, u samom centru.
Dobili su i veliki, jako veliki prostor SDP-a Maksimir u Maksimiru.
Drug N. odlazi, zadovoljan, utegnut u usko crno odelce, sa špićokama na nogama, zadovoljan velikim poslovnim uspjehom.
Uspjeh mu je utoliko veći što se u niti jednom trenutku nije zamarao različitim dozvolama, suglasnostima predsjedništva SDP, Glavnog odbora.
Što će mu to.
Ipak je on direktor.
Bankar vlasničke papire predaje na zabilježbu.
Vremena ima taman.
Sveto Nigdarjevo i nije tako daleko, taman će arhitekti pripremiti svu dokumentaciju za dvije lijepe i nove poslovnice banke.