Danas pišu portali o Lišanima Ostrovičkim. Pa se svi čude.

pa ja, poput Broja jedan iz Alan Forda, malo pročačkam po arhivi svojih objava, da vidim, imam li štogod i ja.

Zamislite.

Imam!

Dnevno pratim, redovito četrdesetak portala domaćih, desetak stranih. Osim toga, postoji cijela mreža vjernih pratitelja, koji me filaju podacima sa svih strana Hrvatske. Rad i se o vrlo ozbiljnim ljudima, koji daju kvalitetne i točne podatke, pa im se ovim putem još jednom zahvaljuje,

Osim čitanja, tu je i pisanje. Pisanje, kao fizička radnja je najmanji problem, nikada ne krenem pisati dok mi priča ne sjedne, dok se ne povežu činjenice i stvari.

Pisanje kreće nakon provjere svih podataka kod, nazovimo to paralelne mreže ljudi, koji ne znaju za onu prvu mrežu.

Vjerujte mi, puno je to ispijenih kava, psovanja, često i bacanja vremena uzalud.

Ali, svi podaci, uredno sortirani (nekad me uhvati manija, pa sortiram podatke jer bih se posve sigurno izgubio) stoje.

Tko zna, možda će i zatrebati.

Danas čitam u novinama, reportažu, odmah sam se sjetio kratkog članka kojeg sam napisao pred godinu dana.

Dakle…

Spectator, 25.10.2017.

Postoje mjesta gdje je Bog rekao Laku noć.

Čak i u rano jutro, kada krmeljav pogledaš kroz prozor, ugledaš lice božje, koje osjetiš Njegov blagi pogled i čuješ, poput šapata, Laku noć.

Sve se to događa, svakog jutra, stanovnicima Lišana Ostrovičkih.

Mjesto je to sa nekih sedam stotina duša.

Imaju trgovinu, sa obaveznom birtijom tik uz nju, crkvom udaljenom stotinjak metara, imaju i željezničku prugu, kojom prolazi vlak za relaciji Zadar – Knin, tri puta tamo i tri puta namo.

O značaju mjesta govori, da uz prugu nema čak niti onog malog stajališta, natkrivene limenke (kako bi to oni rekli, kapunere) , pa da se stanovnici odvezu do Knina ili do Zadra.

Svakako, treba spomenuti ponos mjesta, ogromni natpis, HAJDUK SPLIT – LIŠANEi grb Ajduka, ponosno ispisan i nacrtan na željezničkom nasipu.

Mjesto, ako vam ime poznato zvuči, poznate sigurno po vijestima iz rata, kada su Lišane Ostrovičke, odmah na početku rata, pale u ruke tzv SAO Krajine, a oslobođene su tek u Oluji.

Ono malo stanovnika otišlo je u zbjeg, pa su se smjestili po okolnim mjestima koja isu bila pod okupacijom.

Kolika je važnost mjesta, vidio sam i shvatio nakon što sam saznao da se vrlo lijepo uređena katnica, koja bi se bez imalo srama staviti negdje na Pantovčak ili neku drugu fensišmensi lokaciju u Zagrebu, prodaje za dvjesto tisuća eura, a površina je četiri stotine kvadrata.

Petsto eura po kvadratu.

Škola je malešna, kakva već škola može biti u mjestu od sedam stotina stanovnika, a sitna dječica se ionako vrlo rijetko viđaju.

Za vodovod su čuli, ali ga baš eto nemaju. Za kanalizaciju nisam ni pitao, kenjaju u septičke jame.

Jedina mjesta gdje se mogu potrošiti novci u Lišanima, su maleni dućan Sonik i birtija, a naravno i Crkva svetog Mihovila, gdje možete dati lemozinu na misi.

Ostalih mjesta za potrošnju nisam vidio.

Muški živalj, oni mlađi, zabavljaju se nogometom na dvi branke, naravno, mali, a oni stariji i srednje dobi, bace koju partiju balota.

U Lišanima živi 95% Hrvata i 5% Srba, što je vrlo vidljivo i iz rezultata izbora.

Izabran je načelnik Ivica Musić, jebiga, nemrem napisat gradonačelnik, kao predstavnik grupe glasača, a na izborima su bili i HDZ-HSP AS i Srbi.

Srpski kandidat dobio je, pogađate, točno 5%glasova.

Lijevih stranaka, kako pogađate, naravno da nema, na lokalnim izborima.

Na parlamentarnim izborima, HDZje odnio skoro 80%, a SDP, HNS,HSU, HSS8%. Srpskih stranaka nisam vidio, uglavnom mjeritelji kuruze.

Plus jedan pametnjaković, koji je glasao za Pametno.

Lišane su mjesto koje potvrđuje onu: Gdje prestaje asfalt počinje HDZ.

Dakle, po mojoj procjeni, u Lišanima ne radi više od desetak ljudi. U nazovimo to Gospodarstvu i prosvjeti.

Skoro isto toliko radi ih u upravi.

Naime, Lišane Ostrovičke, proglašene su općinom, koja se izdvojila iz sastava grada Benkovca i postala administrativno sjedište nečega usred ničega.

Općina usred ničega, bez privrede, kako se u Lišanima kaže gospodarstva, koja je postala samostalni usisač love za preživljavat.

Mislim da su najsretniji oni iz Benkovca, kada su ovi iz Lišana (ne znam kako se to kaže, pa nemrem napisat Lišajevi) odlučili izać iz njihovog sastava.

Jedno prase na sisi manje.

Sve ovo pišem, jer sam na portalu Slobodne Dalmacije vidio da Lišane Ostrovičke traže službenika, ćatu za rad u Općini.

Otvorio sam natječaj, koji izgleda strahovito ozbiljno.

Traži se:

pročelnika/ice Jedinstvenoga upravnog odjela Općine Lišane Ostrovičke (1 izvršitelj/ica) na neodređeno vrijeme (nepuno radno vrijeme: 4 sata dnevno), uz probni rad od 3 mjeseca.

Pa se mislim, pa koji kurac će tamo taj pompozno nazvani Pročelnik Jedinstvenoga upravnog odjela Općine Lišane Ostrovičke raditi makar i četiri sata na mjesec, a ne svaki dan po četiri sata?

Gledam internetsku stranicu Općine Lišane Ostrovičke. Kada ne bih znao, pomislio bih da se radi o gradu duhova sa Divljeg Zapada, zadnja novitada na stranici je iz davne 2014. godine.

Zadnji kulturni događaj je iz još dalje 2013?

Od onda ništa!

Pa što oni, njih, ne znam točno, njih malo manje od deset radi?

Ne pitam radi Interneta, nego, da li se uopće tamo što događa, da je iole vrijedno smaohvale na Internetu?

Ili će sve to morati riješiti novoprimljeni Pročelnik Jedinstvenoga upravnog odjela Općine Lišane Ostrovičke?

Koja je svrha uopće postojanja općine u toj zabiti, stanovnike kojima svakoga dana Bog osobno, pri prvom pogledu kroz prozor poželi Laku noć?