Svjestan da me probudio samo ružan san
Sjedio sam uz more, na već pospremljenoj terasi jednog od rijetkih kafića koji rade u malom mjestu u marini na moru. Namreškana crna površina, sitni valovi nastali pod naletima bure. Tišina, samo fijuk vjetra i klepetanje sajli o jarbole jedrilica privezanih par metara od mene.
Tračak mjesečevog svjetla ostavljao je drhtav trag na površini mora. Žuto toplo svjetlo naziralo se kroz prozorčić jedrilice tik do mene. Ušao sam u toplu kabinu, popio čašu crnog gustog težačkog vina i zaspao. Probudio sam se, bunovan, skočio, buljeći u mrak, znojnog čela, niz šiju mi se slijevao znoj. Tko zna koliko sam tako sjedio, dahtao u mraku. Upalio sam svjetlo. Krevet, ormari, vrata kupaonice. Trljam oči. Palim cigaretu, otvaram prozor, hladan vjetar udario me u znojna prsa.
Prije metar u guzicu nego milimetar u glavu. O političkim salto mortalima koje taj izvodi, nije vrijedno ni pisati.
Nasmijao sam se glasno, svjestan da me probudio samo ružan san. Kakva sreća me obuzela.
Sanjao sam da sam sjedio na rivi uz more, nigdje nikoga oko mene, gledao pučinu, a netko je vikao Tata, tata. Pogledao sam, prema meni je ubrzano hitao Hrvoje Zekanović.
Grozan san, usnuti da ti je Hrvoje Zekanović sin
Jebate, onda sam se probudio.
. Ma da ti je bilo što. Sin, nećak, susjed. Bilo što.
Čak ne bih htio u stvarnom životu sresti nikoga od 5.217 živih bića, namjerno ne kažem ljudi, koji su toj spodobi dali glas i lansirali ga u Sabor. Čovjek koji je noćna mora, smor, postao je zakonodavac. Jedan od 151 koji određuju naš život. Kroje zakone. Donose odluke. Lik koji ne bi svojim znanjem zaraditi ni pizdu ladne vode, jednog će dana imati bogatu saborsku mirovinu.
Hrvatska eldorado za budale
Tip koji je dokaz tvrdnji da je Hrvatska eldorado za budale. Toliko zatucanosti sublimirano u samo jednom truplu. Ne postoji niti jedna pristojno građanska inicijativa da joj se taj profesor geografije nije žestoko suprotstavio. Zatirač prava građana, taj stručnjak za reljef,klimu, vode i biljni pokrov postao je sinonim za sve ono gadljivo u hrvatskoj politici. Maneken.
Dostojni nasljednik Jope Đakića.
U Sabor ga je uveo zaboravljeni (srećom) Karamarko. Zjačio je taj kontra Istanbulske konvencije, zjačio je i kontra Marakeškog sporazuma, globalnog sporazuma o migraciji. Zjačio je prilikom pripreme referenduma o ustavnoj definiciji braka, tada je i Bogu i vragu dopizdio. Obasipao je medijski prostor nakaradnim izjavama. Suprotstavio se i odluci Ustavnog suda o pravima istospolnih zajednica na udomiteljstvo.
Nekak se mislim, dvije lezbe ili dva pedera bi svakako bolje i moralnije odgojila dijete nego što je odgojen ovaj slučaj. Stručnjak za meridijane i paralele marljivi je hobist kada je u pitanju Ustav. Zna on ustav bolje od svih ustavnih sudaca zajedno. To je taj mentalni sklop. Tip koji kritizira sve. Njemu je lako, jer nema ni trunku samokritike.
Prije metar u guzicu nego milimetar u glavu
Prije metar u guzicu nego milimetar u glavu. O političkim salto mortalima koje taj izvodi, nije vrijedno ni pisati. Uđe u Sabor u jednom dresu, bez problema presvuče se u drugi dres, da bi završio u trećem. Debelokožac koji ima kožu debelu poput recimo Andreja Plenkovića, na pljuvanju kojeg je taj Hrvoje Srpskog Prezimena izgradio karijeru, da bi sada virio iz Plenkovićeve guzice. Ili voli biti u guzici ili je neki drugi, materijalniji razlog prelaska Plenkoviću, ne znam.
Plenković je bezbrojnim aferama ministara umočenih u krađe, lopovluke, presudom da mu je stranka lopovska organizacija, nešto poput Čaruginog Kola goskih tića, sve nervozniji, jerbo sva sranja koja se ovdje događaju gledaju i bratski nam Briselčani, kojima bi Plenković baš htio biti šef. A baš da bi oni izabrali Čarugu, nisam siguran. Ponestalo mu je budala koje pušta, poput kamikaza i bombaša samoubojica na Milanovića, svjestan da će ih ovaj ispljunuti već nakon dvije rečenice. Pa je pustio štakore. Na Milanovića,
Onda se pojavio u Saboru noseći nekakvu malu vrećicu s nečim bijelime na dnu. Trijumfalno je to izvuko iz džepa sakoa, ko da maše rabljenim kurtonom i blesavo govoreći objavio da je to bijelo u tom kurtonu – vrećici našao na Pantovčaku. A da je to bijelo droga.
Jučer popodne šetao sam po Pantovčaku, sasvim slučajno. I tamo negdje posred Pantovčaka pronašao sam ovo. Unutra je upravo ono što vi mislite da jest. Ponavljam, to je ono što vi sad mislite da jest. I zato pozivam ministra Davora Božinovića i službu za borbu protiv zloporabe narkotika da se pozabave ovim i naprave izvide na Pantovčaku.
Sretni nalaznik droge, Hrvoje Zekanović, Sunce naše pametno
Zašto nije drogu predao policiji?
Pantovčak je poprilično širok pojam. Kvart u Zagrebu. Ulica koja ima 281 zgradu prema podacima na portalu Grada Zagreba. Brat bratu, dvije tri tisuće duša živi u ulici Pantovčak.
Naprosto ne vjerujem da je netko tog tipa pripustio u predsjedničke dvore, koji su eto na Pantovčaku. Dakle, ako je tip našao nešto, našao je na ulici. I ako je droga unutra, postavljam si pitanja.
Zašto nije drogu predao policiji? Njemu ne treba, ionako je lujka.
Zašto ga nisu odma pozvali i pokrenuli prijavu i istragu o neovlaštenom posjedovanju droge?
Nije li Sabor obeščašćen, naravno dodatno, unošenjem droge? Dovoljno je obeščašćen što ovakvi sjede u njemu.
Plenković pustio štakore…
Ponestaje mu budala… pic.twitter.com/IJwYF7mYMP— Spectator (@SpectatorHR) April 27, 2022