Kolinda Grabar Kitarović svakodnevno ga zavlači ostalim predsjedničkim kandidatima

Jedan od najboljih poslova je biti savjetnik.

Jer, pametan čovjek savjeta ne treba, a budala ga ionako ne sluša.

Svaki dužnosnik kojemu uz auto, debelu plaću i ostale povlastice, ima i savjetnike.

Pa je pametan upravo onoliko koliko su mu pametni savjetnici.

Ili je pokvaren upravo onoliko koliko su mu pokvareni savjetnici.

Rekao sam da je biti savjetnik jedan od najboljih poslova.

Bolji je bit savjetnik Predsjednice RH. Ali moraš pazit da se ne zamjeriš, pa da te špije ne ganaju autima na zebri ne bi li te zgazili.

A najbolje na svijetu je bit Predsjednica RH.

Predsjednik su države u kojoj prevladavaju budale, neuki krkani kojima si ti baš po mjeri i koji ti se dive.

Jer si njihov odraz u ogledalu. Zajedno sa svojom kamarilom savjetnika.

Pisati o liku i djelu Predsjednice RH poprilično je teško, jer njezin talent sa učinit krivo u svakom trenutku je impresivan.

Doktor nauka za zapucat svaki zicer.

Veći je talent za učinit krivo nego što je Toni Kukoč bio talent a košarku.

Naravno je da je odabrala i savjetnike krojene po njenom kroju.

Po svom moralnom liku. Po svojim svjetonazorima.

Slažem se, da predsjednik države ne mora biti baš najpametniji čovjek, ali svakako mora biti pošten. I častan.

Predsjednik države ne bi treboo biti kokošar ili lopov, makar su mu podanici i vodeći političari u državi kokošari i lopovi.

Predsjednik države uvijek MORA govoriti istinu.

Tu laganja nema.

VEZANI ĆLANAK:

Predsjednica u privatnoj kampanji na naš račun, sve da bi nas još pet godina nesmetano sramotila

Svaki američki predsjednik je pošteđen nekih istina, da ne bi morao lagati u nekom zajebanom trenutku.

Jer Ameri drže do sebe.

Može im se desit da za predsjednika izaberu budalu, što je legitimno.

Ali budala neće radit probleme i pričat stvari koje nisu za pričanje.

Jer nije upoznata sa njima.

Zamislite filmsku situaciju, da Hrvatska raspolaže sa desetak interkontinentalnih raketa svaka sa deset nuklearnih glava, a da za Predsjednicom sa onim aluminijskim kuferom, kakve u filmovima za američkim predsjednikom nose oni ogromni crnci u pukovničkim uniformama i koji provuku karticu kao u Konzumu  i upisuju šifre za lansiranje.

Sa stopostotnom sigurnošću nogu tvrditi da bi te šifre znali Bujanec, Zdravko Mamić, Zoran Mamić, Mario Mamić, Dejan Lovren, Ivan Kirin.

U prvom krugu.

Jer je to naprosto tak.

Tak smo si i odabrali.

Počinje predsjednička kampanja, ne još, ali su rokovi blizu.

U jesen.

Pojavljuju se novi kandidati, ima ih ne znam sedam ili osam za sada, biti će ih još.

Javljaju se pjevači šlagera, predsjednici vlada, prodavači stiropora, muške i ženske posvuduše koje se javljaju ne svim vrstama izbora.
Dakle svega tu ima.

Pokušati ću biti pošten, pa bih ih sve stavio u istu ravninu, u ravnopravni položaj.

Za sve kandidate vrijede ista pravila.

Skupljanje potpisa podrške.

Zakonom određen način financiranja kampanje, podnošenje izvještaja o troškovima.

Pa onda nekakvi nadrkanci zbrajaju minute reklama, broje panoe uz cestu, zbrajaju donatore kampanja.

Da sve bude prema propisu.

Sve mora bit po propisima u zemlji u kojoj se takvi propisi i pravila o izborima tiskaju na guzic papir.

Troslojni, da ti prst ne upadne u pakšu.

Već sada, a da kampanja nije ni počela, a pjevaču šlagera, predsjedniku bivše vlade, prodavaču stiropora, muškim i ženskim posvudušama koje se javljaju ne svim vrstama izbora, je već tvrdo u guzici.

Nešto im je uletjelo.

Uletjela im je predsjednica.

Tvrdo i žestoko.

Zabila do balčaka.

Dakle, pjevači šlagera, bivši predsjednici vlada, prodavači stiropora, muške i ženske posvuduše koje se javljaju ne svim vrstama izbora, istakli su svoje kandidature za valjuškat se na Pantovčaku.

Ali trenutna Predsjednica nije.

Jer čeka, kako je to pjevuckajući izjavila jedan lijep i sunčan dan.

Kad će objaviti kandidaturu, a do tada se mora baviti državničkim poslovima.

A vidi vani vremena, dan za danom sunce.

I potrajati će još dugo.

A niti je svaki predsjednik državnik, niti je svaka država ozbiljna.

Pa predsjednik neozbiljne države, u kojoj trećina vlade leti van radi kriminala, nije nipošto ozbiljna država.

Više utopijska humoristička tvorevina.

Pa kako predsjednica takve države može bit državnica.

Niti u ludilu.

Jedino ako nije državnik novog kova, poput nenadmašnog B’strada.

Dakle, dok se ovi koji su istaknuli kandidaturu šuljaju po kirvajima, daju intervjue onima koji ih žele slušat, putuju odrvenjelih guzica u automobilima, ne bi li u jednom danu obišli što više mjesta, selendri i gradova, predsjednica države, ili kako ona kaže, državnica, radi to sve isto, ali kud i kamo jednostavnije i jeftinije.

Putuje zemljom u pratnji likova sa federima u ušima, koji nadrkano gledaju da je ko ne bi pljesno po dupetu dok je okružuju krkani i krezube mame sa dječicom koja gledaju u nekakvu babu koja im se izvještačeno kesi u lice.

Pa puca selfije po nekakvim vezovima, slika se sa konjima, na četiri i na dvije noge, prima one uvlakače iz Viteškog alkarskog društva, koji odavno veze sa viteštvom nemaju, hoda po roštiljadama, putuje ko sumanuta. Napastuje djecu slikajući se sa njima bez odobrenja roditelja. Pjeva crkvene pjesme, obilazi i dijasporu i peronosporu.

Glavinja uzduž i poprijeko, u karavani od nekoliko kombija, punih likova sa žicom u ušima koji za vrijeme vožnje mole krunicu i pjevaju crkvene pjesme, kako ih je neki dan drukala onom uvlakaču Sliniši Kovačiću, koji se isto uprego u kampanju, na državnoj televiziji, koju niko ne gleda ali svi plaćaju pretplatu.

Sve to košta, dnevnice petnaestak ljudi, gorivo, amortizacija skupih automobila, pa troškovi jela i pića…

Iz dana u dan.

Destine tisuća kuna svaki dan.

Milja mjesečno. Neprijavljeno DIP-u.

Tome se najviše veselo Zdravko Mamić koji će morat keširat manje love.

Tako to ide već četiri i pol godine, ali od trenutka kada se javio prvi kandidat to je trebalo zaustavit.

Jer, sve to ide na trošak države.

A ne bit rebalo ići više. Je

Sjetio se neki od savjetnika, onaj sa početka priče, kako lukavo financijski iscrpit protivnike, za badava.

Jer plaća glupi narod.

Od trenutka kada istakne kandidaturu, sva njena putaovanja bit će pod lupom DIP-a, tretirat će se ko kampanja, a troškove će morat snosit ona ili stranka ili sponzori.

Ili Zdravko Mamić.

I više neće bit najavljivana kao Predsjednica RH, nego kandidatkinja KGK.

Kad gledam popis predsjedničkih savjetnika, siguran sam sto pedeset i tri posto da se toga ne bi dosjetio/la ni jedan/jedna savjetnica sto godina.

Sjetio se lukavi Vlado Šeks.

Po sistemu, „bauljaj, a oni neka plate“

Ili narodski, Tuđim kurcem po gloginjama mlati.

Da pojasnim, ako nekome nije jasno.

Kolinda Grabar Kitarović nije objavila svoju kandidaturu, ali vrši svakodnevnu intenzivnu kampanju zaogrnuta predsjedničkim velom, pa sve troškove kampanje u kojoj svakodnevno sudjeluje najmanje tridesetak ljudi, snosi državni proračun, dok ostali kandidati kampanju odrađuju svojim novcem.

Jer ONA nije, po svom proizvoljnom nahođenju, predsjednička kandidatkinja, nego državnica, koja u svrhu osobne promidžbe obilazi cijelu državu.

Bez jedine kune troška.

Kako svojeg, tako i sponzorskog.

Postoji cijeli niz zakona koje ona svjesno krši, bezobrazno i drsko.

A ona je vrhovni čuvar reda i poretka.

Pa  da pitam:

Zašto ostali kandidati koji su stavljeni od samog početka u neravnopravan položaj, ne učine nešto.

Zašto ne stanu na noge, udruženi makar u tom trenutku i ne prijave sve skupa. Ne znam kome.

Sudu, Ustavnom sudu, DIP-u.

Premda mislim da bi bilo najsigurnije prijaviti Indexu.

Žalosno je ali je tako.