Kula stražara

Pitam, a zašto se zovete Hrvatska pošta, kad poštu ne dostavljate, a ako se već morate zvati tako, zašto se ne zovete Hrvatska Katolička Pošta. Ili Župni ured HP?

spot_img

Maskenbal u izvedbi USKOK-a i EPPO-a

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dok su Sovjeti gospodarili Čehoslovačkom, probudi se Čeh Franta, pogleda kroz prozor. U centru Praga vije se američka...

Vraća li nam se to Josipa, Kninska kraljica? Vremena ima, suđenje će potrajati!

Ne volim pisati o Josipi Rimac. Ili Pleslić. Bilo kako, ne volim pisati. Dugo godina osjećam animozitet prema toj osobi, još od vremena kad...

U krizama AP pliva kao riba

Vani je studeno. Vjetar me skoro otpuhao, zima ušla u kosti. Stanje je inače redovno. Dinamo izgubio od Istre tri nula. Nekako najgori rezultat....

I sada, evo, Trump je državama EU odredio carinu, a građanima EU uvukao karinu

Sinoć sam gledao TV show. Za govornicom stoji tip narančaste kose, drži u rukama nekakvu ploču koja nalikuje na transparent na kojem piše Doli...

Moderni političari u odijelima što vonjaju na naftalin

Cijelog Uskrsa, a i ponedjeljka, odijelo je visjelo na balkonu, ne bi li se izgubio vonj naftalina. Jer, kako ćeš ući u dvoranu odjeven...

Umro je Papa

Umro je Papa. Papa Francisco, Argentinac talijanskih korijena. Papa kojeg sam volio. Koji mi je bio drag, onako neposredan, lijepog osmijeha, čovjek koji je...

Zagreb, mala bara, puno krokodila

Dost mi je lako pisati o nadolazećim lokalnim izborima u Zagrebu. Nikad nisam mogao ni pomisliti da će izbori, bilo koji, doći, a mene...

Hrvatska kao dete kreten koje nitko ni ne spominje

Dugo godina pratim politiku. Ili politika prati mene. Sve je to interakcija, jer mi Hrvati bez politike ne možemo ni na zahod otići. Politika...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Svake godine, otprilike u ovo vrijeme, pred godišnji odmor, dobivam porezno rješenje. Za kuću na moru. Kuću koja je u vlasništvu moje obitelji negdje od vremena Seljačke bune, 1573. U vrijeme kad su Matiju Gupca krunili užarenom krunom, moji preci su se veselili useljenju u novu kuću. Tu su rađani moji djedovi, moj otac, rodio se jedan šibenski biskup, jer mu je materi baš prispilo u vrijeme posjeta mojoj i svojoj obitelji. Pomrli su svi, kuća je danas moja. Kuća je bila sagrađena pedesetak metara od zidina koje su branile mjesto od Turaka. Zidine su nestale, kuća je danas u centru sela. Gradska kuća, nema dvorište, nema vrt, ulaz iz male kalete kojom nitko ne prolazi. Pa nesmetano sjedim u hladu, pijem kavu, pišem, dobacujem prolaznicima, dobacuju i oni meni. Dobra zajebancija.

Znam već napamet, soma kuna porez za kuću, pred sam odlazak na more. Došao je poštar. Državni poštar. Teško mu je pozvoniti na portafon, pa mi reći da siđem, ako se njemu već ne penje. Ostavio mi je onaj rezanac u kasliću. Bez zvona. Jebem ti mater.

Pa ajde u poštu. Poštanski ured u mom naselju. Ogledavam se, gledam u bogati asortiman robe koju prodaju poštari. Ogledavam se, rashladne škrinje nemaju. Ni salatu ne drže. Opet se osvrćem, nije mi jasno. Iznad poštarice nad pultom veliki logo na kojem piše HP. Ipak sam u pošti.

A ja sam mislio da sam u župnom uredu. Police s knjigama, vjerska tematika. Dodatna polica s nekakvim brošuricama, crkvenim dakako. Katoličkim. Nema pravoslavnih, nema ni knjiga o židovstvu, nema ni knjiga koje poučavaju o Kuranu. Čekam na red. Uobičajeno neljubazna poštarica mi prigovara da je rješenje poštar pokušao uručiti u četvrtak, a danas je ponedjeljak, pa je pismo skoro vraćeno, pa eto imam sreće, a na ceduljici piše da će me čekati pet radnih dana. Gledam je i ljubazno pitam, Gospođo jelo vi mene zajebavate, koliko dana? Nemam više strpljenja ni  živaca za kretene koji preko kurca rade svoj posao. Piše pet radnih dana. Ja sam došao drugi dan. A konjina nije ni pozvonila da mi uruči pismo. Uzima osobnu kartu, procjenjuje nadrkanu gangstersku facu tipa na slici na osobnoj i simpatičnog i pristalog gospodina pred sobom. Konačno je zaključila da se radi o jednoj te istoj osobi. Dok me gleda, razmišljam, osobna iskaznica je jedina stvar u kojoj smo svi isti. Svi na slikama izgledamo ko kreteni. I oni lijepi i oni ružni. Nadrkani izraz lica, ne daj Bože da bi tko bio nasmiješen, jerbo te fotograf neće slikati za osobnu ako si nasmiješen. Murja ne da. Što se imaš smijati u državi u kojoj je sve za plakati? Ustaje, daje mi pismo. Ali ja nisam gotov. Pokazujem na policu s knjigama i pitam Molim Vas, knjigu, Kulu stražaru. Gleda me s tupilom u očima. Kurca ne razumije. Kakvu kulu, kakvu stražaru? Ja se jako čudim, kako nemaju Kulu stražaru, govorim joj da je to naša knjiga. Čija vaša? Nas Jehovinih svjedoka. Pogled joj se sledio. A ne, to ne drže. Pogledam u natpis veliki natpis Hrvatska pošta. Pitam, a zašto se zovete Hrvatska pošta, kad poštu ne dostavljate, a ako se već morate zvati tako, zašto se ne zovete Hrvatska Katolička Pošta. Ili Župni ured HP?

Pročitajte i ovo:
Bunar budala

Okrenem se i pošaljem je u pičku materinu. I nju i Hrvatsku poštu. Pošaljem je vrlo pristojno. U sebi.

Otvaram pismo. Porezno rješenje. Umjesto 140 EUR, novi iznos 320 EUR. Iznos zaokružio onaj ružičasti ministar, ma znate onaj koji se sa svojom suprugom prvi, naravno prekoredno cijepio, iako je bio potpuno nerizična grupa. Mislim, zdravstveno. To što je rizičan za državu i društvo, protiv toga nema cjepiva.

I onda , nakon samo minutu vremena ponavljam postupak, vrlo pristojno. U sebi. Ali ne poštarici i ne Hrvatskoj pošti.

Sjedam u auto. Ljutit. Vozim. Jasno mi je da će ovaj teror trajati, svakim danom sve više. Jer, država je sigurna. Vlada je stabilna. Konjine iz DP-a su kupljene s nekoliko ministarstava, par tajničkih mjesta. A guzice im se s HDZ-om slijepile. Šansa da im se guzice odlijepe i da se nešto promjeni propuštena je. Propustili je pederi iz opozicije. Koji su glasali da Pupovac postane neki kurac, nekakav predsjednik nekakvog vijeća, odbora, pojma nemam. Jednako kao što ni slijepci iz opozicije pojma o politici nemaju. Umjesto da su izašli iz sabornice, umjesto da su glasali protiv, umjesto da su bili suzdržani, umjesto da su debelom mašću namazali dasku odnosa HDZ-a i Domovinskog pokreta, ti mamlazi su glasali za prijedlog. Širom raširenim dlanom o toplo i žitko govno pljesuli. Jedino što nisu smjeli napraviti, napravili su.

Nikad oni politiku neće shvatiti. A bave se njom. Desetljećima. Pederi.

Vozim, pa drugi puta u nekoliko minuta ponavljam postupak, ali ne poštarici ni Hrvatskoj pošti, niti onima ružičastima i anemičnima nakon nje, nego ovim sikirama i panjevima koji sjede u Saboru i glume opoziciju, ali nema potrebe za finoćom, sam sam u autu.

Prethodni članak
Sljedeći članak

Vezani članci

Ništa mi neće ovi dan pokvarit…

I jučer, ma i prekjučer znao sam da će mi danas biti lijep dan....

Maskenbal u izvedbi USKOK-a i EPPO-a

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dok su Sovjeti gospodarili Čehoslovačkom, probudi se Čeh...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni...

Čovjek kojeg pitaju…

Ekonomska kriza, inflacija, rast cijena u nebo, rijeke izbjeglica, strah od terorizma, strah od...