Počelo je. Polako, kako uvijek i počinje. Mic po mic. Trebalo je podosta vremena da ljenčine, džabalebaroši i uhljebi svedeni pod zajedničko ime saborski zastupnici i članovi Vlade uhvate ritam. Hrvatska se budi iz ljetnog sna u vrijeme kojeg su bestidnici ljenčarili i muku mučili brigama kako potrošiti plaće koje nikada sanjali nisu. Sjećaju se neki od njih svojih profesora koji su im govorili ništa od tebe, neki se ni ne sjećaju jesu li imali profesore, a vidi ih sada. Em se kupaju u lovi em vlastodršci.
Primili oni Vlastu za debelo dupe i drže je čvrsto. Ne puštaju.
Javijio se među prvima onaj Pavliček, koji je svoje očinske brige i strepnje oko seksualne pripadnosti svoga sina podijelio sa svekolikom javnosti. Men se čini da to sa seksulanim odabirom i orijentacijom njegovog sina i ne ide baš onako kako bi tata želio. A tata je kus muškarca, čim ga vidiš jasno ti je da je to pravi alfa mužjak. Model Balkanski Šofer. I tata kao pravi desničar, koristi desnicu ruku, i to neprekidno čini u javnosti. Stalno drka po toj temi. A voli on desnicu, desnica mu uvijek čini lijepe stvari. Izdala ga nikada nije. Pouzdana, samozatajna, strpljiva. I sada se taj obožavatelj Desanke Šakić sjetio da je došlo vrijeme da se deratificira Istanbulska konvencija. Pa je najavio skupljanje potpisa u Saboru. Tu je pomalo mogućnost zajeba, jer za one koje sam siguran da bi to potpisali, nisam siguran da potpisati se znaju. Pa kao takvi predstavljaju Hrvate.
Vlada je njegovu ideju o uvrštavanju u saborsku raspravu odbila. Nabrojio je neke zastupnike čiju podršku očekuje, Most, Domovinski pokret i nekolicinu pojedinaca nedostojnih spominjanja na ovom uglednom portalu. Izrazio je nadu da će Domovinski pokret ispuniti svoje predizborno obećanje. Predizborna obećanja Domovinskog pokreta odavno je nacija zaboravila, kao što se zaboravi neki loši vic. Nije spominjo Kajtazija, predratnog oficira JNA, karate majstora i karate stručnjaka koji svoje karate znanje koristi dvostruko, kara nas u mozak već desetljećima, a i karate udarcima se obračunava sa žemskinjama. Ona njemu nešto, a o šljus karatu. U trbuh, cice, čelo. To je ono što znamo. Ali kako je krenulo s otkrivanjem njegovih pizdarija, ne bi me začudilo da je pripadnicama ženskog spola govorio Saću da te karam.
Taj karateka je inače vrlo prilježni član saborske većine, hemeroid na guzici Andrea Plenkovića. Plenkovićev kućni Cigan. Stabilni stup na kojem počiva saborska većina. Držač Vlade. Koja počiva na nekažnjenim karate udarcima zadanim ženama. Nije jako gadljivo. Sve vam je to nekak uobičajeno za veselu družinu Andreja Plenkvića-
Ondak smo saznali da je prvi suradnik Plenkovićevog kućnog Srbina, Milorada Pupovca, bio vrlo cijenjeni snajper u Domovinskom ratu. Samo s pogrešne strane. Visoko odlikovani snajper zbog velikih zasluga. Kakve su velike zasluge bilo kojeg snajperiste osim mučkog ubojstva, pojma nemam. O tome se pisalo već pred nekoliko godina, podnošene su prijave, a ovih dana se oglasio rečeni Kućni Srbin i čudi se tome ko junferica kurcu. Jerbo eto, on nije znao da mu je prvi suradnik u vrijeme Domovinskog rata, a nije nevažno spomenuti da je Pupovac i onda bio vrlo politički aktivan, ja se dobro sjećam njegovih aktivnosti, pojma nije imao da mu je prvi suradnik čučao danima na nekakvom sjeniku i pizdunski i kukavički sa sigurne udaljenosti skidao Hrvate, civile, žene, djecu i vojnike ko mušice sa zida. Svaki malo bolji i inatljivi odvjetnik mogao bi mirne duše podnijeti prijavu i protiv Mićka, zbog spoznaja o kaznenom djelu, a koje prijavio nije.
Ovih dana je i Laki dostigao uobičajeni novo nervoze. Sad je u uobičajenoj fazi Laki je malo nervozan, upravo onakav kakvog smo ga navikli gledati. Trebalo mu je dosta, dug i dobar godišnji odmor u skupoj rezidenciji, sve to posve besplatno, jerbo ni za sebe ni za obitelj ljetovanje platio nije, jurcanje policijskim gliserima, ostavilo je traga. Pa mu je trebalo vremena da se vrati u normalu. A primijo se ćorava posla. Prvo je za suprotstavit se Kršitelju Ustava izabro kandidata koji ima lik i pogled Normana Batesa. A hrvatska varijanta Normana je mutava da mutavija biti ne može. Ni beknit ne zna, a da se cijela nacija tome ne smije ko luda na brašno. Izjave su mu takve da sam skoro siguran da ih pišu i uče ga kako ih izgovoriti, poznati PR duo Ava Karabatić i Majda Burić.
Norman Bates kao Plenkovićev lutakhttps://t.co/S8lcoGmVGa
— Spectator (@SpectatorHR) October 2, 2024
Ondak smo saznali da nam ministar od vojske i nje baš nešto školovan, jerbo je napustijo školu i otišao braniti domovinu. Sve je to izjavio sam i nabijo na nos Kršitelju Ustava, pri tome zaboraviši da ni Laki nije bio ni dana u vojsci. Niti onoj JNA, a još manje u HV. Jerbo ga je jebala anemija, potvrđeno potpisom majke vojne lekarke. Ili neškolovani, ali ljukavi Slavonac i nije baš zaboravio da mu ni šefonja nije vidio vojske, pa je jednim udarcem išao ubiti dvije muve. Koje oko njega jute gliserima i helikopterima. Rečeni manjkavo školovani ministar javno se hvalio da je bio borac HVO riječima Branio sam hrvatski narod u BiH kao pripadnik HVO-a, izrečenim u Mostaru 11.06.2024.
Neuk kakav je, a sam to priznaje, čoek ne zna da postoji jebenica koja se zove Internet. A tamo postoji registar branitelja HVO. A na potpisu ne postoji Ivan Anušić.
I kaj bumo sad?
Niš, ko u onom vicu kad pitaju jel Regica bila nevina kad je stupila u brak, a on lijepo odgovorio Jedni veliju da je, a drugi da nije, ne znam vam ja to.
Odmah po povratku s mora kladio sam se s prijateljem da će nervozni Laki svakako pokušati uvući Hrvate u sudjelovanje u ratu u Ukrajini. Nije se ni govorilo o tome tada, ali ja sam znao, jer zloća u Andreju Plenkoviću, pomiješana s beskrajnom količinom ulizivanja dupeta onima iz EU neizmjerna je.
Kladio bih se u pivo, jer volim piti na okladi dobivena piva.
HDZ će u roku mjesec dana, najviše mjesec i pol opet pokušati skupiti dvotrećinsku većinu i odobriti obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj.— Spectator (@SpectatorHR) September 26, 2024
Kao prosječnom Hrvatu ta ideja ide polako na onu stvar. Puna je Hrvatska Ukrajinaca koji se vozaju u super skupim automobilima, ljudi koji su Hrvatsku u drugom desetljeću dvadeset i prvog stoljeća pretvorili ono što je hrvatskoj pobjegličkoj klateži devedesetih godina bio Minhen. Onda imamo Tonina Piculu, imamo i cijelu vladu, imamo i dvjestotinjak tisuća članova HDZ-a. Pa nek lijepo odu na Ost front u privatnom angažmanu. Moju djecu nek ne diraju. Ni djecu mojih prijatelja i meni dragih ljudi.
Pa će se sazvati Sabor, i pokušati skupiti 101 potpis ne bi li poslali Hrvate u rat, via Wiesbaden. Bit će to u otežavajućim okolnostima, jerbo u Saboru nema više Bogu hvala Socijaldemokrata koji bi za milimetar vlasti prodali i vašu djecu i poslali ih u rat u nekakvu Ukrajinu. Sad će se tražiti novi izdajnici, do broja 101.
Ukrajina nije ni članica NATO-a, ona je na nagovor Borisa Johnsona poderala već usuglašen mirovni sporazum. Nek Hrvati ginu na Ost frontu za tuđe interese. A kako ginuti za tuđe interese, iskustva iz dva svjetska rata imamo. Ali nije imao tko pričati o njima. Jer su svi izginuli tamo ko zečevi. Na streljani tisućama kilometara daleko.
Svi mi vodimo svoje ratove. Ukrajinci protiv Rusa. Hrvati za puko preživljavanje. Plenković želi pomoći Ukrajini. A tko će pomoći Hrvatima? Plenković sigurno ne!