Uhvatim se često. Kako se uvijek iznova vraćam galerijama sa slikama raje s prosvjeda. Pažljivo se zagledavam u ta lica, u način na koji gestikuliraju, način na koji su odjeveni. Kažem način, nipošto na marke robe. Tome ne robujem nikada, osim kada je riječ o meni. Ali to je moj problem.
Anonimnost mi daje jedno divno pravo. Pravo na iskrenost, onako bez rukavica. Znam da će me mnogi poslati u kurac, ali zabole me. Iskustvo me naučilo da promatram. Pažljivo. Sitne detalje. Kretnje, riječi, pa slažem slike. Pratim detalje koje možda nikada drugi ljudi ni uočili ne bi. Priznam od tuda i naziv Spectator. Nisam htio niti promatrač, a boga niti voajer, radi nekih drugih konotacija, onak seksualnih, a to su teme o kojima ne pišem. Jerbo ne znam pisati na tu tematiku.
[URIS id=41767]Dakle, gledanjem tih njuški, bavim se klasifikacijom. To vam izgleda otprilike ovako:
Evo ovaj u plavoj jakni kaj drži transparent na kojem piše NEČEMO CIJEPIVO je manipulant ambalažom u nekakvom dućanu. Prazni vraćene boce iz onog Tomra aparata i umeće nove kontejnere. Školska sprema NKV. Uz to, strašno se razumije u Ustav, ko da je na fakultetu u Osijeku studirao. Gospođa tik do njega u PVC jakni trafikantica je u mirovini, ona se davno dokvalificirala, pa je od NKV postala KV prodavačica. U slobodno vrijeme, a njega ima na pretek, proučava presude Ustavnog suda. One dvije mlade puce studentice su kroatistike na nečemu što se zove Hrvatski studiji, što je samo uljepšani naziv za Studiram samo da ne sjedim doma. Još nisu stigle pročitati Ustav. Onaj ošišani pederko sa šalom, koji drži svijeću, student je nečega na Filozofiji, nekakvog smjera koji nikako da se popuni, pa se evo i on upiso, jer su mu Hrvatski studiji predaleko, na drugom kraju Zagreba. Ustav je pročitao desetak puta. Ćoravica s velikim naočalama koja stoji na ljestvama i tumači da je lijek za konje idealan za primjenu na ljudima, pedikerka je, ali ne može naći posao, jer ne vidi ništa, pa je jednoj mušteriji prerezala mali prst na nozi do pola. Vid je sprečava da pročita Ustav, ali je kod frizerke čula sve o tome. Tip koji rukom gladi šupak, pa se razmazuje po licu, stručnjak je za kladioničarske koeficijente i priče o ratu, a frendovi ga zovu Žuja. U FB grupi Ne damo Ustav, pročitao je da vonj brabonjaka na licu sprječava infekciju COVID-om. Ustav on ne treba ni znati, on je državu stvarao. Onaj mali ali debeli, što liči na odebljeg vijetnamskog prasca, televizijski je voditelj, hrabar čovjek, kad se takvog izgleda uopće pojavljuje na televiziji. Jedno vrijeme čak je javno mjerio visinu kuruze, pa su ga seljaci poslali u kurac, jerbo je s visoko podignutom rukom jedva dosego metar i pol. Onaj s zalizanom frizurom, ko da ga je krava polizala, domoljub je koji ne zna hrvatski. Nije nepismen, ali je polupismen. Onaj dugajlija koji je poznat po tome što je protiv imigranata, sam je imigrant. <kako se kaže u njegovom kraju Poturica je gori od Turaka.
Sve to dragi čitatelji vidim dok gledam te face. Možete mi reći što želite, da sam govno, da sam bilo što, a Boga mi, možete i pogledati bilo koje slike, proizvoljno odabrane. Pa procijenite. Jer stara je poslovica da Lice prodaje pice. Ovi nam lijepu robu prodaju.
Svi oni strašno su zabrinuti za Ustav. Smeta ih kršenje Ustava. Brane svoja, ali i moja ustavna prava.
Ja ne volim kletve. Nikada ne proklinjem nikoga. Ali strašno bi me veselilo da se pedikerki pokvari auto pa da je šlep služba dovuče do studenta filozofije, onoga sa svijećom, da ga popravi. Volio bi da se sretnu onaj što tare guzicu i obraz s one dvije studentice kroatistike, pa da im on drži instrukcije o semantici.
Trafikantica bi se mogla ponuditi u Ustavni sud, da postane vanjski suradnik. Zalizanko bi mogao biti timaritelj klokana u ZOO-u. Vijetnamski prasac ne bi mogao ništa.
Miro Bulj koji sada brbonja u NU2 trebao bi odmah biti primljenu u HAZU. Ne bi bio najgluplji, garant.
Pokušajte zamisliti kako bi izgledalo da se tako zamijene uloge. Da oni koji pojma nemaju ni o čemu, drže lekcije drugima.
Ako vam se ne da, evo ja ću vam reći.
Isto kao i sada!
Sve odlikaš do odlikaša. A odlikaši jedinice nemaju!
.
