Ljepota od života

Davnih osamdesetih, na sjednici SIV-a, predsjednica, Milka Planinc, objavila je „Drugovi, zbog složene situacije u svijetu, Jugoslavija je kupila atomsku bombu.“ Svi su se uzvrpoljili, uskomešali, „Kako to, drugarice Milka, pa nemamo novaca, kriza je?“.
„Ne brinite ništa, plaćeno je kompenzacijom, mi smo njima izvezli tri diplomirana ekonomista iste razorne snage“.
Sjetim se toga vica često.
Malo malo, pa se po novinama pojavljuju članci o katastrofalnoj situaciji u Hrvatskoj.
Evo, sada Gordana Grgas piše o efikasnosti investiranja, pa navodi puste podatke kako bi potkrijepila naslov.
Koji je tragičan. Ali mi to ioanko znamo.
Koji je jebeno bolan za sve nas, koji uživamo blagodati života u Lijepoj našoj.
„Uvodno je predavanje o investicijama održao Ljubo Jurčić, naglasivši kako je uz njihov iznos – a Hrvatska je danas ispod razine iz 2008. godine – vrlo važno promatrati i strukturu investicija. Prerađivačka industrija, primjerice, u Hrvatskoj u investicijama sudjeluje sa svega oko 11 posto.“ 
Članak ništa neće promijeniti.
Ma koliko god se gospođa Grgas trudila pisati.
Vama će biti jednako loše, samo može biti lošije svakim danom.
Vlada, jučer je saopćio meketavim glasom, ministar Zdravko Marić, za to nadležan frajer, neće intervenirati u cijenu goriva.
Boli ih kurac,
Što za minimalac možeš napraviti dvije hiljade kilometara. Da ne jedeš, ne piješ, ne pušiš, a kenjaš u jarak kraj puta.
I za to ih boli.
To što ne možeš platiti režije, ne možeš ništa, kvaliteta života ti je ko ovčjem brabonjku na sred puta.
Da bi sreća bila veća, povremeno ti se događaju situacije pa te jebu pitanjem di si bio 91?
Dok se ova ljepota od života stvarala!
Ma u pički materinoj sam bio.
Uh, al me raspizdilo rano ujutro.
Ma jebe me se što smo dvanaest puta gori od Poljaka u nečemu. Mi smo šampioni.
U svemu najgoremu.
Razmislite o desetak, po vašim mjerilima, najgorih stvari.
Pa objektivno razmislite, ima l’ nas Rvata tute?
Ha?
Raspizdilo me što se u članku spominje Ljubo Jurčić.
Nema članka o ekonomiji koji je napisan zadnjih dvadeset godina, a da se ne citira Ljubu Jurčića, top ekonomista.
Predsjednika, reč’mo svih ekonomista Rvacke nam, jelte, kako bi to rekao Lj.J. glavinom i bradom.
A svakim danom sve gore.
Ljubo Jurčić, kamen krajputaš, koji ponosno stoji na svom mjestu, od početka Hrvatske na ovamo, teoretičar ekonomije, gospodarstva ili kako se već to govno u kojem uživamo zove, ima mišljenje o svemu.
U svakoj situaciji. I slušaju ga.
I organizira seminare.
I one glavne, u Opatiji, svake godine u listopadu.
Na kojima on vodi glavnu riječ
A sve nam je gore.
I gore.
Nekako mi se čini da bi bilo lijepo da razmisli o recimo, odlasku u mirovinu.
Možda bi nam bilo bolje?
I bolje.
Jutarnji list -Hrvatska u 10 godina potonula po efikasnosti investiranja. Od Poljske je lošija 12 puta