Odavno zazirem od mainstream sportova na nacionalnom nivou. Jerbo su te momčadi debelo u rukama tipova koji možda nisu krimosi, ono s presudom, ali ja ih takvima doživljavam. Onaj debeli iz rukometa, onaj glavati koji je glavinu spasio bježanjem u Hercegovinu, pretvorili su reprezentacije u izlog svoje robe za prodaju igrača.
S vremenom, svoje debele ćevape proširili su i na ostale dijelove društva. Nisam nešto nikad bio oduševljen ni tim nekakvim žifčanim rukometašom, koji je rođen u BiH, živi u BiH, a nastupa za Hrvatsku. Nastupao je. Tip je igrao rukomet do nedavno. A danas gledam mutne fotografije prljavog muškarca, zapuštenog, predebelog, koji sjedi za praznim stolom, pred njime čaša. I ništa više.
Donedavni bivši sportaš. Pretukao ženu na mrtvo ime. Tip od sto i kusur kila bubao ženu upola lakšom od sebe.
Postoji i snimka, tonski zapis, koji je objavljen u javnosti. Nisam slušao. Jerbo je očajno teško slušati svađu ljudi koje ne poznaješ, slušati prijetnje i ne znam je li se čulo i zvukove bubotaka. Upravo kao što i nisam previše pratio nastupe tog tipa koji je nastupao za momčad kojoj u poluvremenu igrači ne smiju ić pišat bez da im debeli glavonja s debelim ćevapima to dopusti. A novinari ih zovu Kauboji. Možda i zato jer sam u djetinjstvu u igri kauboja i Indijanaca uvijek bio Indijanac?
Duga je povijest javnog, a nekažnjenog nasilja. Izbiju ti zube, slome ruku, prelome ti pet šest rebara, Bože moj. Ko te tjerao tamo? Ko je nekakvu curicu, mladu i lijepu tjerao obući minicu i izaći van?
Sama si je kriva.
Sama je tražila. Odavno sam prestao čitati komentare pod člancima u kojima se piše o nasilju. Ne pratim mišljenja debila i kretena koji nasilje odobravaju. Pičkice skrivene u polumraku svojih soba, zažarenih pogleda uprtih u ekrane, dahću od slasti dok čitaju kako je tip ubijao Boga u ženi. Ili kako je grupa kretena u uniformama neke zaštitarske službe prebijala tri brata. Cipelarila ih. Ko da su nogometna lopta.
Danas je uhapšen kako pišu mladić od dvadeset i osam godina. Mladić. A nije Ratko. Jerbo je nakon makljaže u Grčkoj ufatijo petama vjetra i pobjegao na sigurno. U Hrtvatsku. Zemlju u kojoj takve kretene ne kažnjavaju. Ili ih kažnjavaju blago,. Više ih maze i miluju nego po zatvorima siluju. Čitam da je taj mladić pred deset godina već ravnao kosti ljudima. Kako se to stručno kaže, otprije poznat policiji. I nikom ništa, da ne bi Grčke, još bi bilo Hrvata blagotvorno izravnanih leđa.
Svako zlo za neko dobro.
U vrijeme moje mladosti, vrlo zloglasni dio mog kvarta je svaki put kad je murja klepila razne Tarzane, Dekstere, Daltone, Toce i slične kretene i kad su završili na Golijani na neko vrijeme, prodisao notmalno.
Punim plućima.— Spectator (@SpectatorHR) September 25, 2023
Ovog sportistu iz BiH sud je pustio na slobodu. Mora se javljati ujutro od sedam do sedam i trideset svaki dan, u murju. Onda stigne popiti desetak pića, valjda i popit koju tableticu, jer ga se ozbiljno tereti od onih koji ga poznaju da voli i gudro. I stigne lemati ženu. Polako, na miru. Neometan od bilo koga. Nemre je baš tako lako ubit, jer mu je murja otela sve kalašnjikove, Thompsone, zolje, pištolje koje je imao u kući.
Ko i svaki pošteni Hrvat što ima. A sud ga je pustio. Pa će je ubijati polako. Nogama i rukama. Rukama poglavito, ipak je on rukometaš.
Sve to, ta murja i taj sudac koji ga je pustio, sve to sranje je u Hercegovini. Hercegovina je u drugoj državi. Kad nekom odgovara. Inače smo jedno. A nismo. Ali prema odluci istražnog suca koji je pustio kretena da nastavi gdje je stao, rekao bih, taj je naš. Ili je pravo završio u Zagrebu ili Osijeku. Ili na benzinskoj stanici negdje u Bosni.
Ali sama diploma nije problem. Problem je samo u tome jesi li đubre ili nisi. Koliko se razlikuješ od debila koji zažarenih pogleda u polumraku sobe dahću od slasti dok čitaju o tome kako je kreten šakama i nogama lemao ženu. Slušaju snimku tog užasa, svršavaju od slasti.
Pitam se jesu li ti kreteni samo kreteni poput tog kretena bivšeg rukometaša, ili su kreteni poput istražnog suca, ili samo kreteni poput popa koji nalazi riječi opravdanja. Popa nečega što se zove Ecclesia Catholica, (hrvatska inačica je Crkva u Hrvata, što vjerojatno treba razlikovati od katoličke crkve).
Nisam pročitao da je nekakav kardinal ili biskup nazvao popa koji javno podržava nasilje nad tom jadnicom i rekao mu Pička ti materna, ušuti i zaveži gubicu. Nisu. Samo zato jer ne vide problem.
A tu je problem. Jer ne vide problem.
Upravo radi takvih, ni u crkvu ne idem.
Ne pratim nogometanje i rukometanje dok njime upravljaju krimosi. Bogu se ne molim kod onih koji nasilje podržavaju. Ni kod onih koji dječicu napastuju.
Pa kakav sam ja Hrvat?
Loš. Ako sam uopće Hrvat. Nisam ni Srbin.
I kod njih isto sranje.
Buntić koji je ubio Boga u ženi, a policija mu našla arsenal u kući, pušten nakon ispitivanja.
Mora se svaki dan javljat na murju, što i nije problem, pa ne tuče ženu cijeli dan.Uz dobru organizaciju stigne sve. pic.twitter.com/NJmkE5FxbD
— Spectator (@SpectatorHR) September 24, 2023
