Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dok su Sovjeti gospodarili Čehoslovačkom, probudi se Čeh Franta, pogleda kroz prozor. U centru Praga vije se američka zastava, američki vojnici raspoređeni po ulicama. Odjekuju američke koračnice. Nekoliko Sherman tenkova raspoređeno po trgu.
Izleti Franta, sav oduševljen, u pidžami, ravno do sredine trga i ushićeno viče Sloboda, sloboda. Prima američku zastavu i ljubi je. Prolazim mu oficir, pogleda ga i kaže: То не слибода, то я масканбал, za one koji ne čitaju mrska pisma: To nije sloboda to je maskenbal.
Vic je to iz vremena sedamdesetih, a njega sam se sjetio jučer. Jer jučer je bio maskenbal. U sred Zagreba, a maskenbalska zbivanja s velikim zanimanjem pratila je cijela Hrvatska.
Usred korizme. Pravi pravcati maskenbal. Nije bilo američkih tenkova, za sada, nije bilo ni američke himne, za sada, nije bilo ni Stars and stripes za ljubljenje, naravno za sada.
Maskenbal u Zagrebu
Umjesto tih glumaca, jučerašnju maskenbalsku predstavu izveli su agenti USOK-a i EPPO-a.
Oni su glumili američke vojnike, njihova brojna vozila u koja su trpali vreće u kojima su potrpani papiri, glumili su Sherman tenkove, a jadnog poblesavjelog Frantu glumila je gomila novinara koja je bauljala i veselila se konačnom dolasku pravde. A narod je oduševljeno govorio Počelo je. A bio je samo maskenbal.
Pa se ispostavilo da su jake združene snage USOK-a i EPPO-a provele vrlo složenu, dobro koordiniranu akciju privođenja teških podrivača ekonomskog sustava Hrvatske i što je još gore i Europske unije. Ti podrivači sustava, zlotvori koji su vrlo ozbiljno nakanili razjebati cijeli brižljivo građeni ekonomski sustav, svojim zločinačkim djelovanjem oštetili su proračun Republike Hrvatske, a valjda i proračun Europske unije, ostvarivši nepripadajuću dobit od šest stotina šezdeset i šest EUR-a. (šeststotinašezdesetšest).
Šesto šezdeset i šest kolpi ih u srce pogodilo.
Prekidale su se televizijske i radijske emisije, vrtjeli su se oni podnaslovi, na kojima je pisalo da su u toku hapšenja u MVPEI, u sklopu zajedničke akcije.
Čekao sam, hoću li vidjeti Gordana Grlića Radmana s rukama na leđima na kojima su čvrsto stegnute lisice. Ili makar onog glavonju Franu Matušića, državnog tajnika. Radmana nije bilo, a ja sam se prekasno sjetio, ako je uhapšen onaj drugi, Matušić, taj se po svom običaju presvukao u časnu sestru, kao što se presvukao onomad kad je bježao iz Dubrovnika koji je bio pod opsadom, ostavivši svoje sugrađane pod granatama četnika. Da bi kasnije postao državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova, jer je kao profesor gitare upravo jako stručan za vanjske poslove. Jerbo je na Stradunu svakog ljeta mladim i zgodnim Nijemcima pjevao serenada uz gitaru.
Vražja su to posla. Vidi sve veći po ukopno nastaloj šteti. 666.
I onda na kraju dana objave da su uhapšeni nekakvi tipovi koji su na službenim putovanjima spavali u jednom krevetu, a u Zagrebu su predavali račune da su spavali u dvije sobe. A oni se stiskali u jednoj, a obračunavali dvije. I doveli Hrvatsku na rub propasti, jer su stiskanjem u krevetu i zajedničkim prdenjem pod poplunom, oštetili proračun Lijepe nam naše za cijelih 666 EUR.
Vražja posla
Vražja su to posla. Vidi sve veći po ukopno nastaloj šteti. 666.
Velikoj većini penzionera na zadnjem povećanju, pompozno najavljivanom, mirovine su povećane za šest EUR-a.
Jel vama jasno o kakvim se ozbiljnim kriminalcima radi? Možete li pojmiti da su ti tipovi koji su se noćima stiskali jedno iz drugo, da bi kasnije obračunali odvojene sebe, oštetili proračun za 111 povećanja mirovina?
Hej, šest EUR. A ovi krvnici oteli su 666. Stotinu i jedanaest umirovljenika moglo bi ostat bez svog povišenja mirovine, velikodušno poklonjenog od strane ove Vlade, Vlade Andreja Plenkoovća.
A vijesti o akciji vrtjele su se cijelo vrijeme. Svako malo pojavili su se neki sitni, na kapaljku, novi detalji. Nacija čeka. Nestrpljivo.
A na portalima, nipošto ne Jutarnjem i Večernjem, pri dnu dnevnih vijesti samo mala crtica. A tamo piše:
Ministar Gordan Grlić Radman, vrhovni šef ovih što se stišću u krevetu i obračunavaju duplo, otišao je na službeni put u Bugojno, Ubosnu. Bugojno, kao grad u Bosni bitan je Hrvatskoj jednako kao što je važan grad Dondowa u Indoneziji. Ali, u Bugojnu se otkrivala spomen ploča Anti Grliću, ocu ministra vanjskih poslova RH, Gordana Grlića Radmana. Pa je ministar naravno, sjeo u službeni automobil. Upravo kako treba i biti, bilo je tu i nešto policijske pratnje da tko ne naudi takvom kalibru, bio je tu i šofer. Svi su oni imali dnevnice, auto ili automobili su trošili gorivo, cestarinu, amortizaciju. A i pojelo se i popilo. Ma neka, para u proračunu ima, ipak nisu ovi što se stišću u krevetu stigli baš sve pokrast. Ne vjerujem da su ovo Grlićevi spavali svi u jednom krevetu, pa ni da im je ministar prdio pod poplunom, jerbo im povazda prdi po danu, pa ljudi se ipak moraju malo odmoriti, pa nisu u ministarstvu predali papire da su spavali odvojeno. Ma gospoda su to.
Spavali su ko kraljevi, razvaganili se, pa plaća proračun. Isti ona proračun kojeg su ovi krvnici oštetili za šest stotina i šezdeset i šest EUR-a. Majku im njihovu zlikovačku!
Na stranu sve, ali nek se zna…
Na stranu što je otac, drug Ante, kojeg su eto, sad i popločali, bio vrlo poznati komunistički satrap Sesveta, koji je godinama pakostio i upropaštavao ljude koji nisu bili na liniji onako kako je on vidio crvenu liniju.
Na stranu to što je, tada više ne drug Ante, nego gospodin Ante, za cijenu vrećice kikirikija kupio tvornicu kojoj je godinama direktor, a koja je građena mukotrpnim radom i izdvajanjem u njoj zaposlenih radnika, po privatizacijskom modelu tada vrlo modernom u udruzi lopova koja se već tada zvala HDZ.
Na stranu to što su pred par godina ljudi osuđivani, jer su tom popločanom gospodinu Anti, bivšem komunističkom satrapu, a kasnije uglednom gospodarstveniku u Hrvatskoj koju imamo, predavali milione kuna koje su morali izvlačiti poslovanjem za njegovu korist. Po sistemu, meni korist, vama zatvor.
USKOK nije hapsio ovu kako bih rekao bugojansku grupu, a debelo je mogao, jer je svrha puta bilo otvaranje spomen ploče ocu ministra, a na putnom nalogu pisalo je bilateralni razgovori.
Uskok to nije hapsio jer je korumpiran, nesposoban, nije hapsio jer se boji za svoju guzicu, nije hapsio zato jer u guzicu ljubi moćnike koji će krasti i kad u grobu budu. Uskok samim time postaje sudionik u pljački i siromašenju države.
Novinari danas nisu sazvali pressicu
A novinari…
Jučer i nije bilo baš toplo. Mnogi od njih dežurali su i pocupkivali od hladnoće pred USKOKOM i EPPOM. Da bi dočekali slikati nekakve šmolje koji spavaju i prde pod istim poplunom. Cijeli dan su se smrzavali. Ko pičke. Nisu ni jeli pošteno. Trčali u birtiju pišat i malo se zagrijati. Nije im to sve ni malo pročačkalo ponos. Nije. Jer ga nemaju.
Pa kad bi imali samo malo ponosa, danas bi sazvali pressicu, pa došli sami sebi na pressicu. I pročitali kratko priopćenje:
Gospodo i dame iz USKOK-a i EPP-a, nabijemo vas na kurac! I vašu pravdu isto tako, nabijemo na kurac.
