Matija Posavec je uhapšen jer nije u HDZ-u

Uskoci su se preselili na sjever države. Pa su jutros, nekako u vrijeme kad prvi pijevci zakukuriču, uletjeli u domove župana međimurskog, Matije Posavca i poštovanog saborskog zastupnika Štefa Kovača.

Uvijek mi je bio drag Matija Posavec. Onako tih, samozatajan, ljepuškast, pristojan, strašno se razlikovao od svojih kolega, naročito onih krkana župana s juga.

Klepilo je da je za deset soma kuna reizabrao nekakvog pročelnika, ali i nekim klipanima je pomogao pri zaposlenju, onako, nazvao telefonom i ljudi primljeni.

Od kuda mu uopće takva ideja? To kod nas ne postoji. Hoće li se od sada oni koji su zaposleni telefonski poziv zvati u žargonu Posavci.

Matija Posavec autor je metode zapošljavanja preko veze u Hrvatskoj. Ako bi se zajebavali.

Onoj istoj Hrvatskoj u koju ni čistačicu u državnoj firmi ili instituciji nemreš zaposlit da o tome ne odluči neka konjina u nekakvoj središnjici, centrali ili kako li se svi ti stranački kurci ne zovu.

To što je navodno mrknuo deset soma kuna dokazuje da je samo kokošar, sitna sjecikesa, ne bi me začudilo da mu murja doma u stanu ne nađe i one žute kapsulice iz Kinder jaja koja je krao po dućanima gdje god je stigo.

Mlad i perspektivan čovjek, sjebao si je karijeru, ugled. Od poštovanog i perspektivnog političara postao je kokošar, lopov i seronja.

Samo zato jer nije znao.

Jer vidi ove u Kutini. Tamo ima više snimki nego u arhivi HRT-a. Mućka se, dogovara, svi slušamo i divimo se, osim vrha HDZ-a.

Da, i DORH-a naravno. Oni ni ne izlaze na teren, jer su svi ti kaj laju u mikrofone državotvorci.

HDZ tvorovi zaposleni u naravno, državnoj službi.

Mogo je dragi Matija mrknut pedeset soma kuna da je bio pametan i prije se upiso u HDZ. Ako ni od koga, mogao je pitat mene, ja bi dao odma tu lovu, za bit pročelnik u županiji.

Ti pročelnici po županijama su vam takvi apostoli nerada, volovi obučeni u skupa odijela i haljine, odgovornost nikakva, a plaćica oko petnaestice. Ne moraš bit nešto ni pametan. Poznajem dosta budala kojima ne bi dao ni kozu čuvati, a pročelnici su. I kaj je pedeset soma kuna kao investicija u četverogodišnji volovski rad, investicija koja se vraća svakog mjeseca u ratama po 15.000 kuna, a neka kinta padne i sa strane, kaj ne?

Majke mi, ja bi dao, da me pitao. I ne bi ga cinkao.

Drugouhićeni je Štef Plačipička Kovač.

Taj je baja, kada je vidio da će izbore u drugom krugu izgubit od nekakve dvije babe, napisao sam sebi prijeteće poruke, prijetio si je smrću. Pa je ekspres dotrčalo predsjedništvo SDP-a dati podršku tom Štefu koji sam sebi prijeti. Pa se Štef rasplako, a slika sićušnog Štefa u zagrljaju velikog i isto toliko politički nepismenog i naivnog Peđe Grbina usjekla se u pamćenje, poput slike američkih vojnika koji podižu zastavu na Ivo Jimi.

Pa su ga i kandidirali za gradonačelnika, a prije toga uvalio je dupe u Sabor.

Sad sam i ja naivan jer se čudim.

Pa SDP cijelo vrijeme kaska za HDZ-om. A evo, našli su načina sustići ih. Stavljaju lopove na liste, sve više ih ulazi u Remetinec. Svakim danom, SDP se približava HDZ-u.

Sličnost je sve veća…

.