Nova bolnica mi nije daleko od kuće. Godinama nas nadlijeću helikopteri koji voze one pacijente kojima je potrebna hitna medicinska njega. Ne znam, zadnjih desetak dana, pod utjecajem napisa u novinama, kad začujem moćan zvuk helikoptera u niskom letu, pomislim, Evo, Milanović ide na dernek u Dubravu.  I pred očima mi se pojavi Zoka s onim slušalicama na uhu, a sa zemlje ga promatra Anoušić koji u rukama drži nekakav blokić i vuče crtice. Četiri okomite i petom prekriži. Pa pažljivo i pedantno povuče crticu, gurne ruku u džep hlača i dere se u mobitel, pokušavajući nadjačati buku helikoptera Evo Visočanstvo, kršitelj Ustava je upravo preletio iznad moje glave. Helikopter se spusti na površinu, iz njega izvuku neku ženu u nosilima, pa je trčećim korakom, onako pognuti odguraju u bolnicu. Helikopter uzleti, prazan i odleti. Dovitljivi i lukavi Anušić pljucne u vrh olovke i povuče novu crtu. Dvije vožnje. Dvije muve jednim udarcem. Tako se napreduje…

Gledam kroz prozor u mrak. Misli se vraćaju. Na more, jutro je, otplovio sam vukući panulu daleko, skroz na otvoreno more. Površina mirna, glatka ko ulje. Galebi lijeno izvaljeni, ispod oka gledaju jesam li što ulovio kako bi mi oteli ulov. U daljini policijski gliser, vidim na provi policajca koji me gleda kroz kanočal, vidim ga zato jer i ja njega gledam kroz kanočal. Ali, miran sam. Dozvolu za lov imam, nek dođu. A ulovio nisam još nipta. Ali oni ne dolaze. Nastavljaju dalje, prema jugu. Sad mi je jasno zašto nisu stajali. Vozili su Plenkovića na Hvar. Što bi bilo da sam nešto uhvatio, a oni, samo da pokažu pred Plenkovićem svoju efikasnost, priđu, pregledaju mi brod pa mi otmu uhvaćenu oradu? Tko bi je pojeo?

Ministar Anušić, koji je davno odavao dojam da je nekakav pravi dasa, odmah po izboru pokunjio se pred Plenkovićem, pa je skoro drugi dan prestao biti dasa, a kao posljedica toga, nekako mu je iz prezimena u javnosti nestala kvačica sa slova š u prezimenu. Pa je postao Anusić.

Nije čak niti anus, šupak, nego samo šupčić. Niža kategorija šupka. A on, revan i pošten, svakog dana svakim svojim postupkom nastoji opravdati gubitak kvačice iz prezimena.

Naša zemlja je mala. Nije velika, ali količina primitivizma je tolika kolika bi stala u zemlju od milion kvadratnih kilometara i milijardu stanovnika. Otprilike tolika je i mržnja prema svemu, prema svima, naročito onima koji nisu zatucani poput nas. Ili su ne daj Bože druge boje kože. Svako malo praćene kolone prolaze kroz grad. Jer se neki mudonja voza s kraja na kraj grada. Uz policijsku pratnju, bljeskanje svjetala na astronomski skupim automobilima. A semafori blinkaju žuto, policija zaustavila prolaz dok neki gospodin Mudo ne prođe. Ljudi čekaju, psuju, jebu mater i oca. Neki kasne na posao u nekakve državne institucije smještene u centru grada, što i nije tragedija, manja će biti šteta za posao ako ih nema. Pacijenti kasne u bolnice na pregled zakazan pred godinu i pol, jer su na semaforu čekali da prođu drugi pacijenti. Bolnice iz Vrapča. I vani u drugim zemljama se političari vozaju. Oni koji ne putuju biciklima, a u Europi ima i tavkih, vozaju se s kraja na kraj grada helikopterom. Ne jebu porezne obveznike svojom vožnjom.

Ali, njima je to moguće jer nemaju Anusića.

Ministra obrane kojeg strašno raspizdi svaki puta kad Milanovićč makar pogleda u nebo. A kamo li kad se ukrca u helikopter. Ali, nije gospodin ministar uvijek nadrkanac. Kad se članovi Vlade i njihove obitelji ukrcaju u državni avion i odu gledati loptanje na Svjetsko prvenstvo, njega to ne smeta. Toliko ga ne smeta da se čak i on utovario u državni avion i otišao gledati kako igra repstacija. Taj avion leti na kerozin. A kerozin plaćam ja. Mene niki kurac nije pitao, imam li ja, kao penzijoner što protiv toga da ministar čije novo prezime vuče na šupak, leti o mom trošku pljeskat repstaciji?

Ministar nema dva metra, pa mjeri jednim metrom jedno, drugim drugo. Ministar je bistar i dovitljiv. Di ćeš dva metra po džepima nosat. On ima jedan metar. Istim metrom mjeri i letanja helikopterom Milanovića i kurčenje na jahti Plenkovića.

Jerbo je taj metar od gume. Pa ga rastegne prema potrebi.

Letenje helikopterom Predsjednika Republike ne bi bilo problem ni malo kada bi Anušićeva stranka imala kakvog takvog kandidata za predsjednika. A ima nikakvog. A kampanja se mora odradit. A kakve kampanje može napraviti HDZ, osim prljavih i pokvarenih?