Opet se među braniteljima povela žučna diskusija. Inače slatka, mirna i krotka braniteljska populacija koju ne smeta ništa osim poskupljena piva, zatvaranja kladionica i nastupa omrznutih srpskih umjetnika, a tu svakako valja biti pošten pa priznati. Branitelji nipošto nisu šovinisti što biste možda mogli zaključiti iz mojih riječi. Oni srpske cajke slušaju, vole ih. Prema tome, oni nipošto nisu šovinisti. Njih smetaju oni kompliciraniji oblici umjetnost. Kazališe, književnost, film. To ih jebe do ludila.
Diskusija se povela naravno, nakon intervjua Miranda Mrsića na Tkotovišegleda N1 televiziji. Rečeni Mirando je iznio po tko zna koji put činjenicu o teškoj zloupotrebi Mirovinskog fonda, zloupotrebu koju godinama radi Plenković sa svojom Vladom u jedinom cilju, kupovanja glasova I naklonosti jednog dijela, ne baš malog, umirovljenika. Naklonosti korisnika paušalno nazvanih povlaštenih mirovina. Pravi naziv tih mirovina je mirovine stečene po posebnim propisima. Iznio je i pitanja opravdanosti isplata dodataka.
Naravno, čim se dirne u pare, oni skaču. Pa je iz medveđeg brloga, Minsitarstva branitelja sitao ekspresan odgovor.
Pojednostavljeno rečeno, kada bi se mirovine stečene po posebnim propisima izdvojile iz Mirovinskog fonda, pa isplaćivane iz proračuna, mirovine isplaćivane umirovljenicima bi porasle.
Naime, mirovine stečene po posebnim propisima isplaćuju se iz Mirovinskog fonda, iako sredstva za njihovu isplatu nisu nikada uplaćivana u Mirovinski fond, čime se nanosi direktna financijska šteta umirovljenicima, koji su cijeli svoj radni vijek izdvajali u Mirovinski fond.
Mirando Mrsić vidi jedino pravedno rješenje u razdvajanju mirovina stečenih radom, koje bi se isplaćivale, kako i treba iz Mirovinskog fonda od mirovina stečenih po posebnim propisima, čiju visinu, oblik određuje Vlada.
Pojednostavljeno rečeno, kada bi se mirovine stečene po posebnim propisima izdvojile iz Mirovinskog fonda, pa isplaćivane iz proračuna, mirovine isplaćivane umirovljenicima bi porasle.
Visina braniteljskih mirovine bi ostala jednaka, ne radi se ni o kakvom smanjenju, ukidanju ili obustavi isplata braniteljskih mirovina.
Slikovito. U džepu imate novac. Tim novcem plaćate mirovin umirovljenicima, za njihov minuli rad, novac kojeg su oni izdvajali, a sada dok su umirovini, izdvajaju sadašnji uposlenici, koji će mirovine dobivati iz naslova izdvajanje budućih umirovljenika. To vam se zove međugeneracijska solidarnost.
I onda dođu po novac korisnici povlaštenih mirovina. Njihove su mirovine u pravilu bitno više od vaše, premda malo tko od njih ima više najviše dvadesetak godina staža, a vi četrdeset.I vi mu date novac za mirovinu. Kad se oni s visokim mirovinama namire, oni koji su radili 40 godina dobiju bitno manje. I imaju crkavicu od mirovina. Zagrebački penznići, oni koji su poštenor adili ćetrdesetak godina, su u boljem položaju, jer im Tomašević odvozi smeće kako im odvozi, pa se ipak može preživjeti nekako.
Daklem rečeni i par puta spomenuti Mrsić smatra da bi iz tog džepa njima trebalo isplatiti mirovinu za onoliko godina koliko su radili i u Fond izdvojili. Na primjer, 250 EUR. A ostatak do preko 1000 EUR kolika im je ta povlaštena mirovina, isplati se tako da se posegne istoremeno u drugi džep. A u tom džepu novac iz proračuna, kojeg pune svi građani Republike Hrvatske. Posebne propise za stjecanje mirovina donisi i određuje jedino Vlada RH. Vlada RH ne bi smjela uopće imati pravo pristupa Mirovinskom fondu, koji je privatna svojina svih onih koji su nova u njega ulagali. Nipošto nije Vladina. Niti vlasništvo primatelja povlaštenih mirovina, osim u dijelu koji je adekvatan njihovo stvarnom radu!
Svojevremeno, istom takvom Mrsićevom prijedlogu su se suprotstavile braniteljske udruge, a ministar Medved je čak otišao tako daleko da je prijetio i kaznenim progonom, zbog kako on kaže nesmiljenog i tendencioznog napada na braniteljsku populaciju smatrajući da je takvo uznemiravanje javnosti ‘opasan i protuzakonit presedan koji u dobrom dijelu podliježe i kaznenom progonu.
Mislim da do kaznenog progona nije došlo, Medvedova ideja o kazenenom progonu za riječi izgovorene u Saboru, ishlapila je sa zadnjim alkoholnim parama ministra Medveda.
U to vrijeme pisao sam o tome dosta. Pa navodim podatke koji su vrijedili u listopadu 2019.
Braniteljske mirovine veće su od mirovina stečenih radom, prosječna braniteljska mirovina iznosi 5.618 kuna, a prosječna radnička 2.342 kuna.
Evidentno je da se radi o ogromnoj razlici, o novcu koji se iplaćuje iz Mrovinskog fonda, a da nije u njih uplaćen.
Svako spominjanje braniteljskih mirovina tabu je tema. Upravo zato jer su dobre i jer su redovite. I upravo zato jer ima puno prevelik broj korisnika mirovina u odnosu na one koji su uistinu sudjelovali u ratu.
Duplo veći broj branitelja nego što ih je stvarno bilo u ratu.
Doktor Tuđman, na kojega se branitelji jako vole pozivati izjavio je u svojoj Poslanici u Saboru izjavio da Hrvatska ima 336.000 branitelja. U Registru branitelja, koji je zatvoren odmah po stupanju na dužnost ministra Medveda, 2016, bilo je evidentirano 505.694 branitelja. Dakle u vrijeme mira, od 1995 pa do 2016, u dvadeset i jednu godinu mira, broj branitelja se povećao sa 170.000.
Broj branitelja pažljivo je i vrlo brižno čuvana državna tajna. Prema posljednjim dostupnim podacima iz siječnja 2022., u registru je bilo 513.140 branitelja, od čega 426.345 živih osoba. Špekulira se da je danas na popisu blizu šesto tisuća branitelja. 600.000!
Duplo veći broj branitelja nego što ih je stvarno bilo u ratu.
Mirovine stečene po posebnim propisima isplaćuju se iz Mirovinskog fonda, iako sredstva za njihovu isplatu nisu nikada uplaćivana u Mirovinski fond, čime se nanosi direktna financijska šteta umirovljenicima.
Kada gledam ove brojke, pa pomislim na povlastice, na ljude koji su sada pedesetak godina stari, a u mirovini i to za naše uvjete vrlo visokoj, su već dvadesetak godina, meni je posve jasno zašto se branitelji bune. Radi statusa. Odličnog statusa.
Država je pogriješila, nije ih socijalizirala nakon rata, nije im dala posao, nego mirovine. Vole se pozivati na SUBNOR, ali, nakon II svj rata, borci su se vratili na posao. Posao braniteljima država nije mogla dati, jer su državni puleni pokrali sve što se moglo, pa su tvornice u kojima su mogli raditi ili su radili prije rata, nestale. Kao da ih nije bilo. Ne sjećam se ni jednog primjera, a bilo je bezbroj slučajeva da su poduzeča nestala, pokrali ih miljenici Franje Tuđmana, puno više od njih 200, pa da su se ratnici vratili s bojišnice I protestirali, jer nemaju posla, nema radnih mjesta s kojih su otišli braniti domovinu. Nije bilo prosvjeda, kupili ih povlasticama. Što nije uništio rat, uništila je HDZ privatizacija po modelu Hrvatsko gospodarstvo kao švedski stol za poduzetnike HDZ-a.
Braniteljima je prilagođeno jako puno stvari u našem društvu.
Pojednostavljeno rečeno, kada bi se mirovine stečene po posebnim propisima izdvojile iz Mirovinskog fonda, pa isplaćivane iz proračuna, mirovine isplaćivane umirovljenicima bi porasle.
Recimo, medicina u Hrvata priznaje PTSP kao trajnu bolest, a u SAD, zemlji koje je vodila teške i krvave ratove, trajanje PTSP-a je ograničeno na pet godina. Za vrijeme PTSP-a, odnosno liječenja od PTSP-a nije im dopušteno upravljanje motornim vozilima.
Kako je to kod nas? Pa znate i sami. Dapače, daju se povlastice za kupovinu automobila da bi njima upravljali oboljeli od PTSP-a.
Branitelji su, nemajući drugih, egzistenzijalnih briga, postali korektiv svega i svačega u društvu, a potpuno neosjetljivi na esencijalne probleme u društvu, socijalno i ekonomsko siromaštvo, sporo i neučinkovito pravosuđe, teški lopovluk vladajućih struktura, ministara, beskonačno iseljavanje mladih.
Braniteljima nije sporno što je predsjednik HVIDR-e osoba koja je u rat ušla siromašna, a danas je jedan od imućnijih građana Hrvatske. Bogatiji je od Kreza. Nije im sporno ni svakodnevno sve veće koketiranje sa ustaštvom, dapače, potiču ga i otvoreno podržavaju. Dopuštaju gaženje istine, pređućivanjem činjenica da nisu nosili crne uniforme niti ustaška znakovlja. Ne libe se kršenja zakona i Ustava. Jer su oni stvarali Hrvatsku. a svojim djelovanjem nakon rata oblikovali su Hrvatsku u bastion siromaštva, primitivizma, mržnje i zatucanosti. U provođenju svojih želja, politički manipulirani, izašli su na Savsku ulicu i prijetili punim plinskim bocama.
Kome?
Građanima koji rade, onima istima koji izdvajaju u mirovinski fond iz kojeg oni dobivaju mirovine kakve ti isti građani nikada neće imati. Oni su svjesni da ih se građani boje. Da zaziru od njih. Oni to vole. Jer, njihov je metalni sklop takav da priznaje samo silu. Građani preziru njihovo pitanje: Gdje si bio 91? A nikad se nisu se sjetili pitati svojih 170.000 i više kolega sa skrivenog popisa, A gdje si ti brajko bio 91? Nisu se nikada sjetili pitati predsjednika HVIDR-e Đakića, odakle mu sva ta silna imovina.
Kada pogledate što u stvari radi HVIDRA, kao da gledate inkviziciju. Osuda ovoga, osuda onoga. Pretvorili su se u sud. S kojim pravom? Te davne 91, cijela je Hrvatska disala kao jedno. Branitelji su bili na frontu. A oni koji nisu radili su, stvarali, proizvodili oružje, hranu, cigarete, pića, sve što je potrebno za front. Odricali se svega!
Prosječna plaća bila je 105 DEM. Jer, sve je išlo za front, naravno, našlo se tu i para za bogaćenje lopina, Koji su nakon rata postali elita društva.
Branitelji na bojišnici posve sigurno ne bi funkcionirali bez, kako se to kaže pozadinskih aktivnosti. A priznaju samo svoje sudjelovanje u ratu, kroz povlastice i prava. Branitelji su postali kasta. Koja se hrani iz džepa najsiromašpnijih, penzionera.
Mirando Mrsić, mladi, od 2023. član SDP-a, davno izbačen, pa se eto, 2023. vratio u staro jato. Doktor, pametan, autor je civilizacijski najvećeg pothvata u Hrvata, Zaklade Ane Rukavine, opetovano izlazi u javnost s poštenim prijedlogom kojim bi se mogao pdoći žiovotni standard umirovljenika, vaših roditelja, vas samih. To je jedna od najvažnijih tema u druištvu. Nisam vidio nigdje ovih dana da je SDP stao iza toga. Da je žestoko podržao taj prijedlog. Da je pokazao da kao stranka ima ipak nekakav politički razlog za opstanak.
Ništa.
Sve će ostati na jednoj dobroji inicijativi, vjerojatno vrijeđanjima Miranda od strane onih u čije je osinje gnijzdo dirnuo. A SDP, pa to ionako nije u njihovom fokusu.






