Lokalni izbori samo što nisu. Još manje od pola godine. Oko startne linije motaju se znani i neznani, svi oni govore da imaju viziju, a Boga mi i volju napravit društvo baš onakvim kakvo im se ukazalo u viziji.
Volim predizborna vremena, upravo kao što volim onih nekoliko prvih emisija Talent showa, u kojima nastupaju oni dilberi koje su lokalni zajebanti naguzili da se prijave, jer neki od njih znaju prdjeti Petu simfoniju, neki mogu napraviti kuglice iz nosa, promjera 10 cm, pa se besramno i ponosno pojave na televiziji i kopaju nos i prde na glas.
Jerbo su talenti.
Hrvati su ponosan narod, koji ne prizna pogreške.
Više radnog staža u realnom sektoru, četiri godine, sedam mjeseci i deset dana, ima Bozanićev kardinalski zbor, nego svi potencijalni kandidati koje bi mogao podržati SDP.
Na izborima izaberu nesposobnog tipa, koji je k tome budala, ali je vrstan lopov, pa onda gledaju kako ih konjina krade, potkrada na svakom koraku, kako mu se bogatstvo logaritamski povećava, kad dođu izbori, onda ga izabiru ponovo.
Ne daj Bože da bi rekli, Zajebali smo se, više nećemo ovoga.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD REKLAME
Izbori će biti i u Zagrebu, nekad snažnoj i nepobjedivoj tvrđavi SDP-a.
Valja priznati, bila su to vremena kada je zagrebačkim SDP-om vladao Milan Bandić, koji je nepresušnim sredstvima gradske blagajne stvarao svoju mrežu političkih ulizica, sjecikesa lopova, političkih koruptivaca i poslušnika.
Bandić nije odavno u SDP-u, a dio političkih ulizica, sjecikesa, lopova, političkih koruptivaca i poslušnika otišao je za njime.
Dio njegovih političkih ulizica, sjecikesa, lopova, političkih koruptivaca i poslušnika ostao je u SDP-u, spavajući i čekajući mig, ili opstruirajući, ovisno o tome kako je pasalo Bandiću.
Zagrebački SDP devastiran je i uništen.
Ne postoji niti jedan član koji bi mogao preuzeti odgovornost i hrabro i glasno reći, Ja želim pobijediti Milana Bandića na izborima, ja to mogu, a da nije nekakav zaprđeni komitetlija izglancanih hlača na guzici od povlačenja po stolicama komiteta, bez ijednog radnog dana negdje gdje se za plaću radi, a ne da se dobiva.
Ljudi bez vizije, ljudi bez mota, bez žara u očima, koji nikada u životu nisu radili ništa do li članovali u odborima, predsjedavali nekim kurcem bez kojeg se može.
A ni jednu plaću u životu svojim radom zaslužili nisu.
Više radnog staža u realnom sektoru, četiri godine, sedam mjeseci i deset dana, ima Bozanićev kardinalski zbor, nego svi potencijalni kandidati koje bi mogao podržati SDP.
Situacija je i u drugim sredinama ista.
Rijeka, crvena Rijeka oprašta se od svoje boje, kakva li će biti nakon izvora, još se ne zna, ali crvena biti neće.
Raspušteni su i Bilogorci, e a tu je tek cirkus.
Ekipa koja je brižno, marljivo i predano rasturala SDP, koja je svojim djelovanjem svojim sugrađanima tjerala crvenilo od srama u lice, raspuštena je.
Umjesto njih dolazi ekipa koja će svojim sugrađanima tjerati crvenilo od srama u lice.
Jer dolaze isti.
Jedino je umjesto nekakvog Jaića instaliran nekakvi Đuran, koji baš i nije poznat po svom političkom radu, više je onako otprije poznat policiji, rečeno policijskim rječnikom.
Drug je Đuran poznat po svojoj teškoj ruci, kojom će on srediti stanje u SDP BBŽ.
A bjelovarska bolnica prepuna korona bolesnika, a prozirni Hrebak ne da podršku izgradnju nove bolnice.
Pa gdje li će smjestit sve one s kojima će Teška ruka razgovarati, nije mi jasno?
O tome će svakako biti pisanja.
Ne znam, među svim tim županima i ostaloj ekipi koja ko fol nekaj radi, jedino čini mi se konkretan Željko Kolar, koji ima realno zanimanje, čovjek koji je kažu mi vrstan geodet.
A zamisli, biti geodet u Zagorju, gdje svaki Zagorec ima pedeset imovinskih sporova.
A zamisli što znači biti dobar geodet u Zagorju.
Moraš znat posao, a politika ti mora ići kao po loju.
Ak ne, mam buš po kostima dobil. Čovjek je imao i obrt, šnajderski.
Živio je od svog rada, od svoje muke, dok su se drugima izlizali turovi na hlačama po komitetima.
Svoj je obrt imao i župan koprivničko podravski.
Gospodin Koren.
Birtiju kod starog autobusnog kolodvora, maštovitog naziva Lord. Pa mu je birtija, tridesetak kvadrata, otišla u vražju mater. Propala.
Propadne ti birtija u gradu u kojem su sve birtije pune.
Propala je ko što propada i KPŽ kojem je na čelu, iz dana u dan pretvarajući se u deponij otpada, koji buja i raste, pretvarajući prekrasne podravske brege i doline u smetlište kojim se valjaju tisuće tona smeća.
Županija mu je postala centar kamionskog turizma, kamion za kamionom dovozi opasan biološki otpad iz Italije i Austrije, pa ga iskrcavaju u srcu Podravine. Jer su valjda Podravci glupi pa ne kuže opasnost.
Da li su Podravci glupi, pa će opet izabrati propalog birtaša da im tovari smeće u dvorište, valja pričekati još pola godine.
Kandidaturu je istaknuo i Mladen Kešer, na čiji sam se račun znao i dobro zajebavati na portalu, ali nikada nisam ni u ludilu napisao da je neradnik, nesposoban ili klasični SDP-ov balvan željan vlasti. Jer to nije.
Puno energije smo potrošili i on i ja, puno neprospavanih noći imali smo i on i ja u vremenima nakon izbora u SDP-u, pokušavajući privoljeti članove smiješne skupine koja se zove Glavni odbor, da daju podršku novoizabranom rukovodstvu.
Tada sam se osvjedočio da je čovjek ispravan, ma znam da će me sada Peđeri zvati i govoriti Ma doma si ga nosi, pa da im odmah odgovorim, radije bih si odveo njega nego vas. Odreda.
Jer ima dobre oči. Topao i veseli pogled.
Jer čovjek je prije svega radnik. Vidio sam iz njegovih poteza da je čovjek od riječi i široke duše.
Ima samo jednu manu.
Nikada nismo sjeli i popili gemišt dva. A bila bi mi čast.
Dakle, za Koprivničance i Podravce nade ima.
Mladen Kešer!
